Ne smijemo da odustanemo od ideje da Republika Srpska mora da ostane vječna i stabilna i nikada neću odustati od toga, poručila je u intervjuu za “Nezavisne novine” Željka Cvijanović, predsjednica RS, koja je po izboru uređivačkog kolegija našeg lista izabrana za ličnost godine za 2018.
“Vi ste prepoznali moć i sposobnost dijaloga u društvu i naravno da mi mnogo znači vaša nagrada, zaista sam zahvalna na njoj”, dodaje Cvijanovićeva.
“Nezavisne novine” su Vas izabrale za ličnost godine. Koliko Vam to znači?
Znači mi mnogo. Mislim da je to priznanje za mnogo stvari i aktivizam i što smo uspjeli da uradimo, jer nije ostala nijedna socijalna kategorija kojoj se Vlada Republike Srpske nije obratila ili nešto uradila za nju. To doživljavam na način da ste vi prepoznali moć i sposobnost dijaloga u društvu i naravno da mi mnogo znači, zaista sam zahvalna na njoj.
Kako gledate na ove probleme zbog zastave Srpske? Može li se u takvim okolnostima uopšte nešto raditi i šta mislite kako će funkcionisati Predsjedništvo BiH?
To pokazuje zapravo cjelokupan ambijent u okviru Bosne i Hercegovine. Za mene je sasvim logično da se neko ko je srpski član Predsjedništva BiH i ko dolazi iz Republike Srpske ponaša u skladu sa Ustavom, kao i očekivanjima građana Republike Srpske. Ne vidim da se tu krši bilo kakva procedura ako na nivou zajedničkih institucija BiH postoji mjesto, a treba da postoji za Republiku Srpsku, preko njenih nacionalnih obilježja. Zastava je ta koja je upečatljiva. Smatram da je sasvim opravdano i logično da neko ko dolazi iz Republike Srpske i želi da na mjestu gdje on boravi i obavlja svoje zadatke u ime Republike Srpske da tamo postoji zastava Republike Srpske. BiH nikad nije zemlja afirmacije bilo čega, nego zemlja u kojoj se iznova otvaraju određeni problemi sasvim bespotrebno. Ovo je više znak netrpeljivosti koja dolazi iz političkog Sarajeva, koje želi da pokaže da nema mjesta Srpskoj, a u zajedničkim organima trebalo bi da se pokaže da je to komotno mjesto za svakoga.
Ali ni Republika Srpska baš ne prihvata institucije BiH.
Prihvatamo dok učestvujemo. Naše učešće proizlazi iz činjenice da tamo dolazimo iz Republike Srpske da obavljamo neke funkcije u njeno ime. Time ste i neko ko radi i djeluje u okviru institucija BiH.
Kompletna javnost misli da Republika Srpska jednostavno ne prihvata institucije BiH. Da li je to tako?
Mi smo vrlo jasno rekli da ih prihvatamo onoliko koliko ima prostora za Republiku Srpsku da tamo ostvaruje svoje interese. Ako postoji prostor, ambijent, mogućnost i spremnost da i Srpska tamo ostvaruje svoje interese, zašto bi ih neko osporavao. Nažalost, praksa je pokazala da je to mjesto u kojem se osporavaju interesi Srpske i da su zajedničke institucije mjesto odakle su blokirani mnogi procesi koji su bili važni za Republiku Srpsku. Tamo su donošene mnoge odluke koje su bile štetne za Republiku Srpsku. Kreirale su se prakse, vanustavne, koje su djelovale protiv Srpske i tako treba posmatrati stvari. Sigurna sam da građani u Republici Srpskoj razumiju tu situaciju. Sarajevo je skučeni prostor i ostaće skučen sve dok uživa podršku velikog dijela međunarodne zajednice, koja to koristi kao platformu za dokazivanje kako projekat zvani BiH nije mrtav i dok se ignorišu realnosti.
Može li se napraviti iskorak za saradnju u zemlji gdje ta međunarodna politika kroji politiku na dnevnom planu?
Može, ali po mjeri političkog Sarajeva vi ste poželjan partner samo onda ako ste neaktivni u smislu djelovanja i zastupanja interesa Srpske i ako prihvatate njihove prakse, agendu i njihove političke ciljeve. Njima je dobrodošao svako, a to smo imali priliku da vidimo u prethodne četiri godine, ko ne remeti ono što su oni nametnuli kao političku platformu. Čim želite da artikulišete i vaš stav, vi niste dobrodošli. Vrlo jasno sam pročitala poruku političkog Sarajeva, a to je da tamo nema mjesta za Srpsku i da oni nemaju namjeru da uvažavaju sve i svakoga. Međunarodna zajednica je samo otežala proces i pomirenja i unutrašnjih razgovora ili većeg razumijevanja. Odgovorno tvrdim da su oni remetili te procese zato što su uvijek bili utočište jednoj strani i promovisali bošnjačku politiku. Oni promovišu tu BiH koja bi danas-sutra trebalo da postane građanska i u kojoj se ne bi vidjeli entiteti i interesi naroda ili etničkih zajednica kako oni to vole da kažu. Žao mi je, ali takva BiH ne može da funkcioniše.
Očigledno je da već godinama ne idemo u tom smjeru saradnje, čini se da je ona sve lošija i teža. Gdje je onda budućnost?
U jakim institucijama Republike Srpske. Mi ne smijemo da odustanemo od ideje da Republika Srpska mora da ostane vječna i stabilna i nikada neću odustati od toga. Moje opredjeljenje je to da Republika Srpska mora da bude sve stabilnija, jer je to jedini ambijent gdje možete da definišete svoje stavove i planove za budućnost. Ne znam kakvu budućnost ima BiH. Voljela bih da mi neko objasni kakva je budućnost zemlje u kojoj stalno imate nekoga ko može da suflira, a dolazi sa strane, u kojoj ambasadori dnevno kroje politiku i dolaze u institucije i pričaju šta je to bolje za ove narode i ako promovišu i pokazuju razumijevanje za samo jednu političku stranu. Za njih ne postoje tri političke strane.
Neki bi rekli da je budućnost građanska BiH.
Pa to je njihova vizija, a otpor tome postoji u Republici Srpskoj i mi tražimo da se poštuje realnost. Nismo suprotstavljeni tome da treba da sarađujemo, ali ta saradnja ne podrazumijeva da prihvatimo što nam servira neko drugi koji ima totalno drugačiji stav ili viziju budućnosti.
Ali opet, vrlo često se Srpskoj imputira da koči određene napretke od puta kao EU do NATO integracija.
To je apsolutno zamjena teza. Suprotno je. Srpskoj se koči mnogo toga i na ekonomskom i na političkom planu iz Sarajeva. Što se tiče evropskih integracija, ne postoji proces koji mi kočimo i mi smo najorganizovaniji u cijeloj BiH da sprovedemo određene obaveze. Ono što mi tražimo i insistiramo na tome jeste da se stvari postave na ustavne principe. Što se tiče NATO puta, mi smo svoje stavove vrlo jasno izrazili kroz rezoluciju u Narodnoj skupštini i moram reći da je to posljedica procesa koji su djelovali u ranijem periodu.
Gdje je BiH danas u odnosu na Evropu i da li uopšte vjerujete u neke iskrene namjere Evrope i njenih institucija kada je u pitanju integrisanje BiH u tu zajednicu?
Vjerujem da postoji namjera i da ona nije neiskrena, ali sa druge strane, vidim da postoje ozbiljna ograničenja da se mi krećemo u Evropsku uniju u narednom periodu ranije definisanim željenim korakom. Postoje ograničenja, stanuju prvo u samoj EU, koja ima i svoje probleme. I za EU je veliki izazov da pokaže nešto više od opredjeljenja da sad kaže okej, evo imate evropsku perspektivu, a dobićete nekada kada se ispune određene stvari kandidatski status i sl. Ali moram reći, kada bismo mi sutra uradili neke ili sve od tih zadatih reformi, opet ne bi bilo spremnosti ili kapaciteta u ovom trenutku da Evropska unija razmišlja da definitivno proširi granice i uvuče u institucionalni sistem još jednu novu državu članicu. Ne možemo brzo tamo stići, ali bilo bi dobro da dobijemo kandidatski status i to bi bila snažna poruka, mada sam sigurna da bi nam i nakon toga trebalo, optimistično govoreći 10, a realno 15 ili 20 godina da stignemo do članstva.
Imamo li alternativu tom evropskom putu?
Ako posmatrate na način da se opredijelite “za” ili “protiv” da tamo idete, onda možete da kažete da to nema alternativu, jer smo se izjasnili da idemo. Mislim da je u ovom trenutku bolje da vjerujemo da ćemo se kretati. Kreću se zemlje regiona, ali ja nemam nikakvo uvjerenje da će cijela regija biti apsorbovana preko prijema pojedinačnih država ubrzo u nekom predvidivom roku. Uopšte, u to ne vjerujem, ima otvorenih pitanja na relaciji Beograd – Priština, u BiH imate trajno nepovjerenje i trajnu borbu šta je čija nadležnost iako je to Ustav vrlo jasno rekao.
Može li se to nepovjerenje u BiH prebroditi smjenom generacija?
Može, onda kada se odmaknu stranci i kada ne budu navijali na jednu stranu te kad izbalansiraju pristup i prestanu da dijele lekcije na mikroplanu, a nama svima prepuste kao odgovornim ljudima koje je narod birao da radimo i funkcionišemo. Tada može.
Na mjesto predsjednika došli ste sa pozicije premijera. Kakvo stanje ste ostavili Radovanu Viškoviću, mandataru za sastav nove Vlade RS?
Dobro. Stabilan, solidan budžet, likvidnost koja nije ugrožena, nema dugovanja ni prema kome i nema nijedne kategorije koju možete da izdvojite i kažete da ima zaostataka i nešto što je nepremostivo. Plate i penzije smo znali isplatiti dan, dva ili tri prije predviđenog roka, povećali smo budžet za poljoprivredu i redovno ga izvršavamo, penzije su povećane za oko 20 odsto u okviru mog mandata i mnogo stvari je poslagano. Mnogi infrastrukturni projekti su završeni ili su privedeni kraju, a uspostavili smo nešto što je bila misaona imenica, a to je redovan avio-saobraćaj. Razgovaramo i dalje. Biće novih avio-linija i to otvara Banjaluku, Republiku Srpsku i treba još mnogo da radimo.
Jeste li imali nešto u planu da uradite, a niste uradili?
Imala sam, ali ne mogu baš sve da vam otkrijem. Nisam zadovoljna kako se krećemo u oblasti obrazovanja, definitivno cijenim sve naše prosvjetare na svim nivoima obrazovnog procesa, ali nikako nismo uhvatili korak sa onim što nudi zapošljavanje i tu ćemo morati više da radimo. Željela sam da uradim, ali nisam uradila, da jedno pet direktora baš u jednom danu smijenim.
Kojih direktora?
Nije sada važno kojih kad se nije desilo onda kad sam to željela.
Hoće li novi premijer imati tu mogućnost s obzirom na široku podršku koju ima trenutno u NS RS?
Trebalo bi da može lakše i jednostavnije to da radi s obzirom na to da je parlamentarna većina malo šira.
Šta mislite koji su najveći izazovi novog premijera u narednom mandatu?
Mnogo ih je. Obrazovanje sam već spomenula. Zdravstvo je skupa stvar i sa ovim obimom prava korisnicima i ovim nivoom finansiranja ne možete da očekujete da tu cvjetaju ruže. Imamo široke pakete zdravstvene zaštite i naravno da to košta. Definitivno je u smještajnom smislu napravljen iskorak, bolji su uslovi, nabavljaju se skupi uređaji, edukacija je konstantna i dijagnostika je daleko bolja nego ranije. Jačanje privrede i podizanje nivoa zaposlenosti svakako je prioritet.
Da, ali sa druge strane, imamo konstantno gomilanje dugova u zdravstvu. Ima li kraja?
CVIJANOVIĆ: Zato vam kažem, to je veoma skupa stvar, a sad, kako će se od momenta do momenta pribjegavati i rješavati te obaveze, to ostaje stvar ne samo ove vlade, nego i mnogih vlada u budućnosti. Višković će imati puno izazova. Voditi Vladu znači da balansirate ekonomske i finansijske izazove sa političkim izazovima i ne možete voditi Vladu, a da budete izolovani iz političkih dešavanja. To je mnogo ozbiljan posao, zahtijeva kompletnog i posvećenog čovjeka 24 časa dnevno.
U političkom smislu, hoće li Vladi RS biti lakše ili teže raditi?
Biće lakše, naravno. Mi, ljudi iz istog tima znamo šta su naši zadaci. Srpski član Predsjedništva BiH Dodik, ja kao predsjednik Republike, Višković kao premijer, Čubrilović kao predsjednik Narodne skupštine, na istom smo zadatku i taj tim je proširen novim kapacitetima i ljudima, što daje veću komociju da možete dobro izdiskutovati stvari.
Koliko će biti teško u istom timu izbalansirati, recimo, odnose između Čubrilovića i ljudi iz DNS-a?
To za nas kao cjelinu neće biti problem. To su njihovi odnosi i upravo bih ih posmatrala na nivou međusobnih. I jedni i drugi su sastavni dio većine i ne vidim da bi to za cijelu većinu nešto značilo. Kad kažem da je većina komotna, nije to samo da će biti olakšan način da donosite odluke, već je mogućnost da vas bilo ko za nešto ucjenjuje u okviru toga sada isključena.
Da li to znači da je Vas neko ucjenjivao. Da li je bilo ucjena u Vašem mandatu?
Ne bih ih nazvala ucjenama. Funkcionišete u jednom tijesnom ambijentu pa nemate tu mogućnost da budete kreativni kako želite i neke stvari uradite jednostavnije.
Ko je najodgovorniji za ovaj nivo društvene svijesti koji imamo?
Mnogo je tu elemenata. Izgledaće kao kliše kad kažem da smo mi društvo izašlo iz rata, ušli smo u tranziciju koja nas je odvela u neke devijacije. To može da izgleda kao izgovor, ali je definitivno uticalo na društvo. Sistemski se ubijala ta neka društvena svijest, posebno kroz neke međunarodne inicijative i postojala je zla namjera da se stvori slika da su nevažne institucije, da su svi problematični koji obavljaju neku funkciju ili koji imaju inicijativu, a da su dobri oni koji samo kritikuju, sjede negdje u ćošku. Frustrira me kao čovjeka da u prvi plan dolaze samo oni koji kritikuju i oni bez bilo kakve ideje, a u fokusu nisu ljudi koji su pokretali stvari i uspjeli, a imamo mnogo sjajnih mladih ljudi.
Tu je politika najviše kriva!
Vi kažete politika, ja ću reći i mediji. To je tako, svi su krivi, ali zašto bi meni, recimo, bilo interesantnije šta kaže neki samozvani ekspert. Svi su postali stručnjaci, politički analitičari, ekonomski analitičari. Na osnovu čega mi dobijamo ta “zvanja”. A sa druge strane, nije zanimljivo kad neki izvrsni hirurg dođe sa strane i nekoga nauči nešto, kako je neki sportista sebe izgrađivao, glumac koji daje svu energiju pozorištu i publici itd.
Najavili ste program demografske obnove. Šta on podrazumijeva?
Prvo ćemo identifikovati neke probleme i vidjeti da li su mjere koje smo do sada preduzimali dale neke rezultate. Mi polako moramo da mijenjamo svoj pristup prema društvu i prema sebi i svojim životima. Optimista sam da taj program može da uspije i uopšte ga ne posmatram na način da se samo izdvajaju neka sredstva. Uz to postoji krupna dimenzija, a to je da mi moramo da razumijemo da u našem društvu postoje mnogi sjajni ljudi. Moramo da vidimo da pokrenemo neki aktivizam i taj program ne posmatram izolovano od drugog programa, a on je “Srpska društvo u pokretu – Republika koja se kreće”.
Ima li snage da se to sve pokrene?
Ima. U ta dva programa najvažnije će biti da oslobodimo svoju pozitivnu energiju i mobilišemo ljude.
(nezavisne.com)
