Bend “Sergio Lounge” iz Beograda pobjednik je 11. Demofesta, festivala demo bendova, održanog od 20. do 22. jula u Banjaluci.
Ovaj bend je nagrađen profesionalnim snimanjem i produkcijom albuma u iznosu od 3.500 evra, a podsjetimo da je ovaj uspjeh uslijedio nakon trijumfa na Bunt rok festivalu.
Sergio Lounge je alter-ego beogradskog autora i muzičara Srđana Popova. Svojim muzičkim i vizuelnim stilom spaja različite elemente savremene i retro kulture u jedinstvenu pojavu na regionalnoj sceni, koja je upečatljiva na prvi pogled i na prvo slušanje.
Najočigledniji iskorak od norme jeste velika šarena tastatura koju koristi kao instrument. Tastatura je svirački najpribližnija keytaru, ali nosi i svoje specifične karakteristike, koje je sam usavršavao vremenom i načinio je pravim muzičkim instrumentom.
Sergio Lounge je šaljiv, zabavan i sa dozom auto-ironije, ali ipak i više od toga. Svojom muzikom, koja je pretežno instrumentalna, poigrava se sa muzičkim žanrovima i šablonima. Od septembra 2017. godine Srđan Popov nastupa sa bendom kog čine Pavle Popov – gitara, Kosta Jovanović – bas gitara i David Armuš – bubnjevi.
Drugo mjesto na Demofestu i oprema u vrijednosti 2.000 evra pripala je bendu “Vin Triste”, takođe iz Beograda, dok je treća nagrada, 1.000 evra za binsku opremu, uručena zagrebačkom ” Fire in Cairo”.
Nele Karajlić i njegov prateći bend „Osiromašeni uranijum“ spektakularnim koncertom napravili su možda i najbolju žurku na revijalnom dijelu ovogodišnjeg Demofesta.
Prvo su prošlogodišnji pobjednici „Slonz“ napravili odličnu uvetiru vrlo posvećenom svirkom od nekih pola sata na kojoj su predstavili svoj debitantski album, nakon čega su proglašeni pobjednici i podijeljene nagrade, a kada je Nele izašao na scenu oko osam do devet hiljada ljudi na Kastelu počeli su zajedno sa njim da stvaraju jednu od onih antologijskih svirki „Demofesta“.
Fantastična svirka i više nego raspoložena publika bili su jači od kiše koja se prijetila tokom cijelog koncerta, a u nekih desetak minuta, kada je počela padati, čak je atmosferu podigla za stepen više, kao u „mokrom“ izvođenju čuvene balade „Fikreta“(Poslednje oaze).
Vidno raspoloženi Nele u vrlo zanimljivom scenskom izdanju (bijelo odijelo i ultrašarena košulja) potrudio se maksimalno da povratak na scenu prođe u sjajnom izdanju, dok je publici bilo potrebno nekih pet sekundi da čuje taktove pjesme „Šeki is on the road again“ i „Nedjelja kad je otišao Hase“, da pretvori prostor Kastela u uzavreli kotao podignutih ruku i horskog pjevanja.
Šetajući se kroz repertoar „Pušenja“ energičnim tumačenjem legendarnih klasika „Zenica bluz“, „Balada o Pišonji i Žugi“, „Neću da budem Švabo“ , „Ibro dirka“, „Hadžija ili bos“ “ili pjesama „No Smoking Orchestra” poput „Ja nisam odavle“, „Gile šampion“ i „Tri ratna havera“, Nele je pokazao da regionalna rok scena bez njega jednostavno nije ista stvar.
Treba reći da su i legende srpskog panka „Goblini“ bez većih problema iskoristili dobro raspoloženje kod publike da nastave u istom smjeru, kroz furiozno izvođenje svojih klasika poput „Cipijonke“, „U magnovenju“, “Roba s greškom“ i drugih, a prostor Kastela nastavio je grmiti u ritmu dobrog rokenrol zvuka do ranih jutarnjih sati.
(srpskainfo.com)