Iako je zaštita prava potrošača i informisanje građana o načinima otklanjanja nezadovoljstva zbog kupljene robe ili pružene usluge u nekom objektu osnovna namjena postojanja i djelovanja Udruženja za zaštitu potrošača, u praksi te aktivnosti uglavnom izostaju i građani ovakve probleme riješavaju sami.
Udruženja djeluju kao vid posrednika između potrošača i privrednih subjekata, nadležnih organa, te je njihova uloga u sistemu zaštite potrošača velika. Međutim, pomoć ovih organizacija građanima u određenim situacijama nerijetko je izostajala, pa su tako brojna poskupljenja roba i usluga, kao i nezadovoljstvo korisnika pružanjem usluga grijanja ostala neriješena.
Za realizaciju projekata i redovno sufinansiranje osam udruženja sa prostora RS prošle godine iz budžeta je izdvojeno 100.000 KM, a smatra se da bi taj iznos u narednom periodu mogao da se povećava s obzirom na to da se povećava i broj potrošačkih organizacija.
Zvanična evidencija Ministarstva trgovine i turizma RS trenutno broji deset organizacija ovakvog tipa, a većini od njih zaštita potrošača je samo jedna sekcija i ne predstavlja osnovnu aktivnost.
Veliki broj udruženja stvara konfuziju kako kod potrošača, tako i kod kod institucija vlasti, jer je teško odrediti ko je od njih odgovoran i štiti prava potrošača.
Skraćeno radno vrijeme i ograničeni pozivi onemogućavaju kontakt potrošača sa udruženjima
Radno vrijeme udruženja sa prostora RS koja su osnovana samo sa jednom namjenom, a to je briga o potrošačima, je većinom četiri sata dnevno, a neka od njih na pozive nisu ni odgovarali.
Da ovakvih udruženja, čija je osnovna funkcija isključivo zaštita potrošača, na prostoru RS ima samo tri, potvrđeno je za portal banjaluka.net iz Udruženja za zaštitu potrošača „Reakcija“ iz Banjaluke.
„Prvenstveno, mi smo jedna od tri udruženja potrošača iz RS, naglašavamo ovo jer zaštita potrošača predstavlja jedini posao udruženja kojim se bavimo. Ostala udruženja imaju sekciju zaštite prava potrošača u okviru svojih udruženja, a pored toga se još bave nekim drugim pitanjima“, rekli su iz “Reakcije”.
Prema pisanju pojedinih medija prošle godine, Banjalučani su u jednom trenutku ostali bez potpune zaštite od strane udruženja jer je u jednom udruženju došlo do privremenog prekida rada, a iz drugog se na pozive nisu javljali. Tako su poskupljenja cijena gradskog prevoza i nezadovoljstvo korisnika uslugom grijanja prošla bez intervencije nekog od udruženja.
„Pokret potrošača RS je zbog gubljenja poslovnog prostora u jednom kraćem periodu, kraj 2017. i prva polovina 2018. godine prestao sa radom. Nakon rješavanja ovog problema uz pomoć Grada Banja Luka, ovo udruženje je nastavilo sa radom“, rekli su za portal banjaluka.net iz Pokreta potrošača RS.
Pored finansijske podrške iz Ministarstva, izvor finansiranja i članarine
Za finansiranje materijalnih i režijskih troškova rada udruženja i finansiranje projektnih aktivnosti udruženja upisanih u evidenciju Ministarstva, Vlada RS godišnje izdvaja 100 000 KM. Za troškove zakupa kancelarija, komunalnih usluga telefona, struje i ostalih režijskih troškova izdvaja se 6000 KM na godišnjem nivou, proporcionalno na sva udruženja iz evidencije. Suma koja ostaje iz granta, oko 50 000 KM raspoređuje se na projektne aktivnosti koje se dodjeljuju putem javnog poziva samo za udruženja iz zvanične evidencije.
Godišnji grant Vlade RS nije jedini prihod pojedinim organizacijama, pa tako kao izvor finansiranja aktivnosti koje sprovode koriste i prihode od članarina. To je slučaj sa „Ženskim interaktivnim ruralnim centrom ŽIR“ iz Istočnog Sarajeva, koji se između ostalih aktivnosti bavi i zaštitom potrošačkih prava za tu regiju.
„Članstvo u udruženju definisano je Statutom, a članovi ‘ŽIR’-a mogu biti svi građani koji žive, rade ili djeluju na teritoriji Bosne i Hercegovine i koji su platili članarinu. Član između ostalog ima obavezu i da plaća godišnju članarinu i alternativnu članarinu na osnovu angažovanosti na plaćenim poslovima u organizaciji“, rečeno nam je iz ovog udruženja.
Isti slučaj je i sa Udruženjem „Žuti kišobran“ iz Gradiške, koje do sada nije bilo finansirano od strane Vlade jer je tek prošle godine upisano u registar koji vodi Ministartvo trgovine i turizma RS.
Na koji način udruženja štite prava potrošača?
Proces informisanja građana o pravima koja su im zagarantovana Zakonom o zaštiti prava RS jedan je od osnovnih zadataka udruženja za zaštitu potrošača. Pored toga, ova udruženja su dužna da na zahtjev nezadovoljnog potrošača pokrenu proceduru koja je potrebna kako bi se nastalo nezadovoljstvo otklonilo.
Nakon što se sa svojim zahtjevom obrate nekom od udruženja građanima bi se trebala obezbijediti neophodna savjetodavna podrška nekog od stručnjaka kao i uputstva o narednim koracima koje bi zajedno sa udruženjem trebalo da preduzmu.
„Najčešći način pružanja pomoći potrošačima je davanje savjeta kako da prevaziđu problem sa kojim su se suočili, bilo na njihov telefonski upit ili u neposrednom kontaktu u našoj kancelariji. O tome se vodi evidencija i ista se periodično proslijeđuje Ministarstvu trgovine i turizma. U nekim slučajevima, za koje ocjenimo da je potrebno, kontaktiramo trgovca, odnosno davaoca usluge. Pomoć potrošačima pružamo i davanjem naših stavova preko sredstava javnog informisanja, kao i podjelom raznih brošura koje tretiraju ovu oblast“, ispričali su za portal banjaluka.net iz Pokreta potrošača RS.
Kroz udruženja za zaštitu prava potrošača, RS obezbjeđuje i besplatnu pravnu pomoć na koji ima pravo svaki građanin.
U „Centru za afirmaciju mladih“ iz Šekovića, čije udruženja djeluje na području grada Zvornika, opštine Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Milići, Han Pijesak i Osmaci prava potošača štite kroz rad kancelarije i telefonskim davanjem pravnih savjeta.
„Pored toga, procesi rješavanja žalbi potrošača počinju obraćanjem potrošača udruženju. Nakon što udruženje zaprimi reklamaciju, odlučuje koje pravne korake dalje treba preduzeti. To sve zavisi od situacije, udruženje izrađuje i prigovor za potrošača, kojem je on dužan da preda u roku od osam dana. Nakon predaje prigovora trgovac je dužan da se izjasni o zahtjevu potrošača i ukoliko prizna reklamaciju, dužan je da ukloni nedostatak na proizvodu o svom trošku, da zamjeni proizvod istovjetnim novim ispravnim proizvodom ili da vrati plaćeni iznos. To je u skladu sa Zakonom o zaštititi potrošača RS“.
Iako proces informisanja građana o pravima i mogućnostima koje su im pružene putem udruženja za zaštitu potrošača traje godinama, potošači i dalje nisu u dovoljnom mjeri upućeni u rad ovih organizacija, pa rješavanju problema nastalih prilikom kupovine ili korišćenja usluge uglavnom rješavaju sami.
(banjaluka.net)
