PIŠE: Muharem Bazdulj
U romanu Johna Grishama “Vrijeme ubijanja” i istoimenom filmu Joela Schumachera postoji scena koja ide direktno u antologiju žanra sudskog trilera gdje advokat odbrane u slučaju suđenja ocu (Afroamerikancu) koji je iz osvete pogubio dvojicu sadističkih nitkova koji su mu na zvjerski način seksualno zlostavljali i mučili kćerku, nakon što na neobično direktan i bolno ilustrativan način opiše sam taj zločin, poslije kratke teatralne pauze kaže još samo: “Zamislimo da je djevojčica bila bijela”.
Time i širokoj publici čitalaca i gledalaca, kao i članovima porote, plastično ukazuje na nesvjesni rasizam i jedva svjesne predrasude tjerajući ih ka empatiji. Na sličan način, a u vrućem političkom skandalu sa imenovanjom Envera Zornića, osuđenog za ratna ubistva srpskih i hrvatskih civila u opkoljenom Sarajevu, na mjesto direktora Toplana svakom ko iz sarajevske perspektive pokuša da relativizuje cijeli slučaj, valja samo reći: “Zamisli da se na direktorsku poziciju u Banjoj Luci ili (zapadnom) Mostaru postavi osoba direktno odgovorna za ratna ubijanja civila, za šta postoji i sudska potvrda, a onda naprasno pomilovana odležavši kaznu primjereniju obijanju trafike nego mučkom ubijanju ljudskih bića”.
Na različite načine, ovaj slučaj je izuzetno indikativan. Najprije, nije Zornić juče izabran. Uostalom, na internetu je lako pronaći članke poput onog u nastavku citiranog, a koji je još u maju ove godine objavio portal Faktor: “Nadzorni odbor KJKP Toplane Sarajevo danas će umjesto Admira Džubura izabrati novog direktora ovog javnog preduzeća. Za novog direktora predložen je Enver Zornić, član SDP-a, koji je za Faktor potvrdio svoju kandidaturu. Time se nastavlja križaljka nove vlasti u Kantonu Sarajevu koja je dolaskom na rukovodeće pozicije počela ‘čistku’ starog kadra u javnim preduzećima. Srđan Mandić, ministar komunalne privrede i infrastrukture u Vladi KS-a, izjavio je za Faktor da sa imenovanjem novog direktora resorno ministarstvo nema ništa i pojasnio: ‘Na posljednjoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo imenovani su članovi Skupštine preduzeća i to u mandatu vršilaca dužnosti. Sve ostale aktivnosti u njihovoj su nadležnosti’, kazao je Mandić. Tako je u Toplanama za vršiteljicu dužnosti predsjednice Skupštine imenovana Amra Šabanović, dok su za v. d. članova izabrani Zajim Hrvat i Muamer Hadžović. Njih je Skupština Kantona Sarajevo 15. maja imenovala na period od tri mjeseca”.
Važno je ovo potenciranje da se o Zornićevom imenovanju priča još od proljeća, a u kontekstu opravdavanja koja stižu i iz Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, kao i iz same Vlade Kantona Sarajevo, a koja se svode na repliku kako, eto, oni “nisu znali” tu informaciju o Zorniću. Teško je reći da li su takva opravdanja gluplja ili su ciničnija. Da i ne ulazimo ovdje u analizu već objavljenih vijesti kako su bili upozoreni, posao im je bio da znaju. Nema stotinu Envera Zornića, niti je rat bio prije stotinu godina, niti Sarajevo ima tri miliona stanovnika. Neko hejterski nastrojen prema Sarajevu skoro da je mogao reći, eto toliko je bilo ratnih zločina nad civilima u opsjednutom gradu da svih ne mogu ni da se prisjete. Uostalom, kad se danas, nakon svega, ukuca Zornićevo ime i prezime u internetski pretraživač, ako izuzmemo sadržaje nastale u protekloj nedjelji dana, gotovo jedino na šta ćemo naići su podaci koji se tiču upravo ratnih zločina, odnosno ubistava Jagode Janković, Sretena Ninkovića, Josipa Gogale i Jovana Popovića.
Dok nije imenovan na mjesto direktora Toplana, Zornić je medijima bio interesantan jedino kao zločinac jer po svoj prilici ništa drugo relevantno za “širu društvenu zajednicu” u životu i nije uradio. I da se razumijemo, nije da su o tim zločinima tih dana pisali samo sarajevski mediji. Pisalo se o njima od madridskog El Paisa do New York Timesa. Razlog je prvenstveno ubistvo Josipa Gogale, koji je bio i visoko pozicionirani član HDZ-a i državni funkcioner, a ubijen je istih onih januarskih dana tokom kojih je ubijen i Hakija Turajlić. U velikoj knjizi “Jugoslovenska kriza u međunarodnom pravu” koju su za Camebridge University Press uredili Daniel Betlehem i Marc Weller citiraju se izrazi saučešća koje su zbog “okrutnih ubistava” Turajlića i Gogale izrekli moderatori ženevskih mirovnih pregovora Vance i Owen.
Reakcije javnosti nakon što je obznanjena Zornićeva ratna prošlost bile su u velikoj većini opravdane i očekivane. Ipak, bilo je i komentara u kojima su prepoznavani “prsti zavjerenika”, gdje se kao krajnji cilj vidi kompromitovanje “šestorke” koja trenutno vlada Kantonom Sarajevo. Bilo da su ispali naivni, glupi, neinformisani ili baksuzni, svejedno, kompromitovali se jesu, s tim što je veća mrlja pala na Socijaldemokratsku partiju, nego konkretno na Vladu Kantona ili druge koalicione partnere. Dopustili su sebi da za direktora Toplana imenuju čovjeka odgovornog za ubistva civila i spaljivanje njihovih leševa. U kontekstu djelokruga rada Toplana, možda su mu spaljivanje leševa uračunali u relevantno radno iskustvo? Nekad je od stvarnosti moguće braniti se jedino cinizmom, a nekad je jedini način da se greška koliko-toliko ispravi skrušena isprika i posipanje pepelom, u šta spada i pokoja smjena i ostavka.
(Oslobođenje)
