Suradnja HDZ-a i SDP-a je i danas zapravo vrlo živa, ali se ona ne temelji na programskoj osnovi, već egzistira radi zadovoljavanja isključivo uskih stranačkih interesa, a to je obnašanje vlasti. Može li ona postati programska, formalna, te funkcionirati na najvišoj razini državne vlasti. Nitko nije spreman reći da jest, ali je sve manje onih koji i izričito kažu ne…
U svibnju 2005. godine SDP je donio odluku da na lokalnoj razini dopušta sklapanje koalicija između SDP-a i HDZ-a, te HSP-a. Ivica Račan tada je tu odluku proglasio civilizacijskim iskorakom.
– Ako napravimo izuzetak i uđemo u nekim mjestima u koaliciju s HDZ-om ili HSP-om, učinit ćemo civilizacijski iskorak i pokazati da je na lokalnoj razini moguće surađivati, a ne biti opterećen postojećim razlikama na nacionalnoj razini – riječi su kojima je Račan pred svojim biračima opravdavao politički pragmatizam, posezanje za novom koalicijskom formulom koja je SDP-u jamčila put do vlasti.
Trasira se put
Trinaest godina kasnije, jedan od zamjenika predsjednika SDP-a, Zlatko Komadina, daje izjavu kojom trasira isti takav put na nacionalnoj razini. Birače priprema za ulazak SDP-a u veliku koaliciju s HDZ-om. Premda veliku koaliciju dvosmisleno dopušta u slučaju velike nužde, Komadina u intervjuu zadnjem broju Nacionala kaže da s nekim stranačkim kolegama razgovara o ideji da SDP, zbog vlastite odgovornosti, svim strankama, pa i HDZ-u ponudi suradnju u desetak za državu ključnih politika koje se moraju realizirati bez obzira na to tko je na vlasti.
Tu je ubrojio Istanbulsku konvenciju na kojoj će (ako se ne dogodi nešto nepredvidivo) SDP i HDZ surađivati i zajednički izglasati njenu ratifikaciju, potom obrazovnu reformu, zdravstvenu reformu, mirovinsku reformu, porezni sustav koji bi rasteretio rad, konkurentnost gospodarstva… U nastavku je još udijelio komplimente dvama članovima Vlade Andreja Plenkovića, i to onim ministrima čiji je opoziv SDP pripremao zajedno s drugim strankama opozicije. Tako je za ministra financija Zdravka Marića kazao da zna svoj posao, dok je za potpredsjednicu Vlade i ministricu gospodarstva Martinu Dalić rekao kako cijeni njenu energičnost, “premda u slučaju Agrokor ima zapovjednu političku odgovornost u jednom kontaminiranom procesu”.
Pogleda li se šira politička slika Hrvatske, suradnja SDP-a i HDZ-a vidljiva je na svakom koraku, a sve je više sredina u kojima ona ima oblik i formalne koalicije. Proces koji se od Račanove objave “civilizacijskog iskoraka” sve više širi lokalnim tijelima vlasti gdje su mainstream stranke sve ugroženije pojavom neovisnih kandidata i njihovih listi, sada je s najniže razine vlasti došao do vrha i sve glasnije kuca na vrata Banskih dvora.
Razne reakcije
U obje najveće stranke jako su dobro svjesni da se trend jačanja populističkih stranaka poput Mosta ili protestnih poput Živog zida neće zaustaviti, nego je moguće njihovo daljnje množenje. Osim što im je ugrožena podrška tradicionalnog biračkog tijela, novi akteri na političkoj sceni razbili su im gotovo sav koalicijski potencijal što HDZ i SDP primorava da sve više gledaju jedni u druge ako u perspektivi žele i dalje stolovati na Markovu trgu.
Kako je velika koalicija izvjesna, ali i vrlo nepopularna među biračima, iz obje se stranke šalju neobvezujuće poruke koje nailaze na negativne, ali i pozitivne reakcije.
Tako je zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić kojega se smatra vođom desne i konzervativne struje u stranci u veljači šokirao sve redom porukom iz Frankfurta.
– Volio bih da u Hrvatskoj dođe vrijeme kada će HDZ i SDP napokon u miru razgovarati o budućnosti Hrvatske i da se razgovara snagom argumenata bez ikakvih ideoloških podjela – kazao je Brkić na tribini Nova hrvatska migracija u Frankfurtu održanoj u organizaciji Hrvatsko-europskog kulturnog društva.
Komadina mu je odgovorio već idući dan, i to prilično oštro.
– Izjave gospodina Milijana Brkića vezane za, nazovimo to velika koalicija HDZ-a i SDP-a, čisto su prigodničarske povodom posjeta našem iseljeništvu, da ne kažem desnoj provenijenciji, u koju očito i sam spada. Lijepo je to čuti, međutim, ja se u HDZ-ovu iskrenost nikada nisam ufao i već sam rekao – velika koalicija u Hrvatskoj jedino u velikoj nuždi – kazao je.
Sada je, pak, Komadina ničim izazvan ponudio HDZ-u suradnju na deset za državu ključnih politika.
Zatražili smo reakciju Milijana Brkića.
– Drago mi je da je kolega Komadina shvatio kako treba razgovarati – kratko je kazao Brkić ne želeći dalje elaborirati što misli o ponudi iz SDP-a.
Neki naši sugovornici iz HDZ-a, i to iz kruga bliskog premijeru Andreju Plenkoviću, uopće nisu željeli reagirati na Komadininu izjavu o suradnji smatrajući je svojevrsnom političkom podvalom kojoj je isključivi cilj dodatno otežati poziciju premijera i predsjednika HDZ-a nakon otpora dijela HDZ-a ratifikaciji Istanbulske konvencije. Budući da se Konvencija neće moći ratificirati bez podrške SDP-ovih zastupnika, smatraju da forsiranje tema o dubljoj suradnji sa SDP-om može naškoditi HDZ-u.
Slaba oporba
Suprotno takvim stavovima, HDZ-ov međunarodni tajnik Miro Kovač smatra da je Komadinin istup produkt slabosti.
– SDP je trenutno u takvom stanju da mu odgovara HDZ-u ponuditi konstruktivnu suradnju kada je riječ o temeljnim nacionalnim projektima. Nije to iz uvjerenja nego zbog vlastite slabosti – kaže Kovač i nastavlja da time SDP želi prvenstveno poslati pozitivnu poruku svojim biračima i široj javnosti o svojoj konstruktivnosti.
– Ali, neovisno o ovom SDP-ovom motivu, nužno je da u Hrvatskoj provedemo važne reforme, u obrazovanju, pravosuđu, zdravstvu, državnoj upravi, da nabrojim samo neke segmente, kako bismo dugoročno bili konkurentno i kreativno društvo. Hrvatsku moramo konačno pretvoriti u zemlju u kojoj se može od svoga rada, od svoje mirovine, kvalitetno živjeti. U zemlju koja svima pruža jednake šanse za razvoj – zaključio je Kovač.
Zanimljivo je, međutim, da se od Komadine ograđuju njegovi kolege iz Predsjedništva SDP-a. Tako je Siniša Hajdaš Dončić koji je u svibnju prošle godine, kada je kriza Vlade bila na vrhuncu, a prijevremeni parlamentarni izbori sasvim izvjesni, otvoreno dopustio mogućnost velike koalicije rekavši da bi SDP time skinuo stigmu komunističke stranke, a HDZ lopovske, rekao da se o ponudi koju spominje Komadina nije razgovaralo na Predsjedništvu SDP-a.
– Dapače, rezolutno je odbijena bilo kakva suradnja s HDZ-om – kazao je Hajdaš Dončić.
Na tome tragu govori i Peđa Grbin. – Moj je stav, a vjerujem da sam tu u većini, da s HDZ-om kojem je kvalifikacija da radiš Zakon o sukobu interesa to što si u sukobu interesa, razgovora i suradnje nema. Osim, ako će ta suradnja biti, primjerice, da se dogovorimo oko prihvaćanja Istanbulske konvencije, ali na način kako je to predložio Klub SDP-a, bez ograda i rezervi – rekao je Grbin.
Pitan za izjave Zlatka Komadine, odgovara da je razgovarao s njim i pročitao tekst, te da su na istome tragu.
– Ako će suradnja biti takva da se prihvate neka naša stajališta, a najbolji je primjer Istanbulska konvencija, onda je ona moguća. Ali bilo kakva forma koalicije ili suradnje kako ju je svojedobno shvaćao Most, ne dolazi u obzir – rekao je Grbin.
Na primjedbu kako to znači da bi se trebali podudarati u poreznim politikama, pristupu rješavanja problema u zdravstvu i drugim temama, odgovara pitanjem:
– Kako se možemo podudarati u poreznoj politici kada oni idu s platformom kojom rasterećuju plaće veće od 15.000 kuna, a mi smo donosili poreze gdje se stavlja naglasak na oporezovanje kapitalne dobiti? To su dijametralno suprotni stavovi, i to je za mene ideologija. Kako se mi možemo slagati u čitavom drugom spektru stvari kada smo na dijametralno suprotnim pozicijama? – isključiv je Grbin.
Podsjetio je da je zadnja suradnja s HDZ-om bila oko ulaska Hrvatske u EU. – Ako se pojavi takva suradnja, onda je to u redu. Ali u redovnom upravljanju državnom ne vidimo razloga držati svijeću nekome tko taj posao radi katastrofalno – rekao je ovaj istaknuti SDP-ovac, pripomenuvši da HDZ nije ponudio ništa po pitanju mirovinske reforme, zdravstvene i brojnim drugim pitanjima.
Kada se sumiraju dobiveni stavovi i ranije izjave vodećih političara dviju najvećih stranaka proizlazi da je suradnja HDZ-a i SDP-a vrlo živa, ali se ona ne temelji na programskoj osnovi, već egzistira radi zadovoljavanja isključivo uskih stranačkih interesa, a to je obnašanje vlasti.
O tome najbolje svjedoče koalicije koje se sklapaju na lokalnim razinama vlasti. Tako su u prosincu prošle godine SDP i HDZ u Bolu na Braču udružili snage i srušili s vlasti neovisnog vijećnika.
Nemoćni u Istri
U Istri su ove dvije stranke tradicionalno nemoćne u odnosu na lokalni IDS, no u Umagu, gdje su osvojile nešto više mandata, brzo su našli zajednički jezik. Predsjednik županijske organizacije SDP-a u Istri Vili Bassanese i predsjednik županijskog HDZ-a Jurica Šiljeg dogovorili su se da zajedno vladaju Umagom. HDZ-ovi vijećnici osigurali su SDP-u većinu, a zauzvrat su dobili predsjednika gradskog vijeća. U središnjici SDP-a se radi toga negodovalo, ali se iz statutarnih razloga nije ništa poduzelo.
Za Đurđevac nitko u SDP-u nije ni pitao. U listopadu prošle godine SDP i HDZ su se dogovorili o podjeli vlasti u tome gradu. Formirali su zajednički klub i sve riješili, ali su ga već za dva dana rasformirali. Razlozi nisu bili politički, principijelni, niti pritisci iz stranačkih središnjica, nego su naišli na veliko negodovanje građana. Požalili su se da su izloženi medijskoj hajci i zato odustaju od zajedničkog kluba, ali će nastaviti neformalnu suradnju.
U Plaškom se nije dugo čekalo, nego su odmah nakon lokalnih izbora vlast zajedno formirali HDZ, SDP i SDSS. Puno filozofiranja nakon lokalnih izbora nije bilo ni u Novigradu Podravskom. Odmah su sklopili koaliciju i dogovorili se da će načelnik biti Zdravko Brljek iz SDP-a, a predsjednik općinskog vijeća Mladen Levak iz HDZ-a.
Ove koalicije ne nastaju radi podudarnih politika i projekata koji bi išli na dobrobit građana i lakše se realizirali kroz politički savez, već ih diktira matematika, odnosno puko zbrajanje mandata i računica s kojom se može doći na vlast nakon izbora. Ovo pravilo koje se već dokazalo na lokalnim razinama u tek nešto modificiranom obliku vrijedi i za nacionalnu razinu.
Mora biti rezultata
Istanbulska konvencija je jedan od primjera. Dođe li do očekivanje suradnje HDZ-a i SDP-a na njenoj ratifikaciji, to neće biti zato što im je prvenstveni cilj zaštita žena, nego politički interes. HDZ-ova vodstva da dokaže kako im stranačka opozicija ne može nametati svoju politiku, a SDP-u da dokažu kako su istjerali svoje.
No, jedan od sugovornika iz HDZ-a koji spada u stranački vrh i participira u izvršnoj vlasti kaže da je suradnja nužna, ali takva koja neće jamčiti puko obnašanje vlasti nego će iza sebe ostaviti rezultate koji će građanima biti opipljivi. – HDZ i SDP moraju biti svjesni potrebe suradnje, posebno sada kada jačaju populisti. Moraju razgovarati oko najvažnijih tema – rekao je naš sugovornik i napomenuo da je cirkus koji se odvijao u Saboru oko Poslovnika nešto što se ne bi dogodilo da se SDP-ovce pozvalo i pokušalo sjesti s njima za stol. – S njima se mora razgovarati oko najvažnijih stvari. Trebalo je i o Agrokoru. Ne zato da bi nam SDP davao alibi, ili zato što mi ne bismo mogli vladati bez njihove podrške. Mi to možemo, i imamo odgovornost voditi zemlju. Zbog građana moramo razgovarati. Moramo im pokazati da HDZ i SDP nisu isto što su Most i Živi zid. A ako neće biti konstruktivne suradnje, Most i Živi zid će i dalje jačati – smatra naš sugovornik.
Naglašava da suradnja ove dvije stranke mora biti programska te navodi kako će ih na nju natjerati već idući izbori. – Ne treba zaboraviti da je i Ivo Sanader u kritičnim trenucima zvao Ivicu Račana. Tako bi se i sada trebalo ponašati jer dvije najveće stranke imaju i najveću odgovornost za državu. Nisam ja za koaliciju sa SDP-om koja bi značila podjelu fotelja. – kazao je naš sugovornik. Na pitanje što o toj temi misli njegov stranački šef, odgovara kako ne zna koliko je Andrej Plenković na to spreman. – On je umjereni političar i nema boljeg od njega u HDZ-u tko bi vodio stranku, ali nismo razgovarali o ovakvom iskoraku – odgovorio je.
(jutarnji.hr)
