Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na današnjoj telefonskoj sjednici donijelo je odluku da se sutra proglasi Danom žalosti u BiH, zbog tragične smrti četiri uposlenice OŠ “Kovačići” u Sarajevu.
Dan žalosti se obilježava obaveznim isticanjem zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja, odnosno jarbola na zgradama institucija BiH, saopćeno je iz Vijeća ministara BiH.
Zbog tragičnog stradanja četiri uposlenice ove sarajevske osnovne škole dan žalosti je prethodno proglašen na nivou Federacije BiH i Kantona Sarajevo.
Podsjećamo, u petak su četiri uposlenice ove škole poginule na putu Sarajevo – Pale kada je automobil u kojem su se nalazile sletio u provaliju u kanjonu Miljacke. Tijela i olupina auta su izvučeni tek nakon nekoliko sati.
Dženaza u Bosanskoj Krupi
Ispred Gradske džamije u Bosanskoj Krupi više od hiljadu ljudi klanjali su dženazu tragično stradaloj Merimi Balkić, pedagogici Osnovne škole “Kovačići” u Sarajevu.
Balkić je zajedno sa još tri uposlenice ove škole Lejlom Sadiković, Alminom Ćorović i Minom Kadrić u petak poginula na putu Sarajevo – Pale kada je automobil u kojem su se nalazile sletio u provaliju u kanjonu Miljacke.
Na Gradskom groblju Vlakovo u Sarajevu sutra u 14 sati bit će sahranjene i njene kolegice.
Komemoracija u Sarajevu
U Međunarodnom centru za djecu i omladinu Novo Sarajevo održana je komemoracija nastradalim uposlenicama iz OŠ Kovačići koje su poginule kada su automobilom sletjele u kanjon Miljacke u Bulozima nedaleko od Sarajeva. Od njih su se oprostili učenici, roditelji, kolege i saradnici koji nisu mogli sakriti tugu.
Uplakane kolege govorile su sve najljepše o Merimi Balkić, Lejli Sadiković, Almini Ćorović i Mini Kadrić naglašavajući kako su bile ponos jer su svoje znanje i životne vrijednosti prenosile na djecu.
“U nama je nevjerica i nemir. One su bile omiljene učiteljice koje su s ponosom nosile ovu titulu. Učitelj nije posao, već voljeti, osjećati, umjeti. Sve ovo i mnogo više bila je naša Lejla koja je bila stvorena za ovaj posao, prva na fronti inovacija, reformi i borbe za sreću svakog djeteta. Svi smo na gubitku preranim odlaskom njih četiri”, kazala je jedna od Lejlinih kolegica.
U Međunarodnom centru za djecu i omladinu Novo Sarajevo održana je komemoracija nastradalim uposlenicama iz OŠ Kovačići koje su poginule kada su automobilom sletjele u kanjon Miljacke u Bulozima nedaleko od Sarajeva. Od njih su se oprostili učenici, roditelji, kolege i saradnici koji nisu mogli sakriti tugu.
Uplakane kolege govorile su sve najljepše o Merimi Balkić, Lejli Sadiković, Almini Ćorović i Mini Kadrić naglašavajući kako su bile ponos jer su svoje znanje i životne vrijednosti prenosile na djecu.
“U nama je nevjerica i nemir. One su bile omiljene učiteljice koje su s ponosom nosile ovu titulu. Učitelj nije posao, već voljeti, osjećati, umjeti. Sve ovo i mnogo više bila je naša Lejla koja je bila stvorena za ovaj posao, prva na fronti inovacija, reformi i borbe za sreću svakog djeteta. Svi smo na gubitku preranim odlaskom njih četiri”, kazala je jedna od Lejlinih kolegica.
“Čast nam je bila da sarađujemo s njima. Ostali smo bez velikih promotora inkluzije i osoba koje su se trudile za bolji život svih nas i jednakost. Tužni smo što ste nas napustili, ali ponosni smo što smo vas imali. Trudit ćemo se da vaša djela zauvijek ostanu upamćena”, kazala je Kujović s učenikom.
Vijeće roditelja OŠ Kovačići zahvalilo se preminulim uposlenicama što su dale svoje znanje i iskustvo njihovoj djeci kako bi kroz život koračala ponosno i pravim putem.
“Kad preseli čovjek, njegova djela se prekidaju, osim ako je ostavio trajnu sadaku, lijepo odgojeno dijete da moli za njega i znanje kojima se drugi koriste, riječi su Božijeg poslanika. One su svoje znanje i dobrotu nesebično dijelile i pružale mnogim generacijama djece. Gubitak samo jedne osobe posvećene radu s djecom pred kojom je budućnost je strašna tragedija, a mi smo u jednom trenutku izgubile četiri osobe. Lejla je bila druga majka našoj djeci i prihvatila ih je raširenih ruku kada su kao mala nesigurna bića došla na vrata škole. Vodila ih je sigurnom rukom i toplim srcem. Znala je svako dijete, sve njegove mane i vrline i pretvarala ih je svojom dobrotom u male velike ljude. Zauvijek će ostati u našim srcima i molitvama”, kazala je majka jednog od učenika iz razreda koji je Lejla vodila.
Od svoje bivše učiteljice, pedagogice, bivše direktorice i radnice OŠ Kovačići oprostile su se i učenice. Za Lejlu su istakle kako je imala najveći topli osmijeh koji ih je hrabrio i vodio kroz školovanje pa čak i kada su prerasle nivo “učiteljica”.
“Kad preseli čovjek, njegova djela se prekidaju, osim ako je ostavio trajnu sadaku, lijepo odgojeno dijete da moli za njega i znanje kojima se drugi koriste, riječi su Božijeg poslanika. One su svoje znanje i dobrotu nesebično dijelile i pružale mnogim generacijama djece. Gubitak samo jedne osobe posvećene radu s djecom pred kojom je budućnost je strašna tragedija, a mi smo u jednom trenutku izgubile četiri osobe. Lejla je bila druga majka našoj djeci i prihvatila ih je raširenih ruku kada su kao mala nesigurna bića došla na vrata škole. Vodila ih je sigurnom rukom i toplim srcem. Znala je svako dijete, sve njegove mane i vrline i pretvarala ih je svojom dobrotom u male velike ljude. Zauvijek će ostati u našim srcima i molitvama”, kazala je majka jednog od učenika iz razreda koji je Lejla vodila.
Od svoje bivše učiteljice, pedagogice, bivše direktorice i radnice OŠ Kovačići oprostile su se i učenice. Za Lejlu su istakle kako je imala najveći topli osmijeh koji ih je hrabrio i vodio kroz školovanje pa čak i kada su prerasle nivo “učiteljica”.
“Pedagogica Merima je uvijek bila tu za sve što nam je trebalo, spremna da nas sasluša strpljivo. Bez nje već sada škola izgleda pusto. Petak, 12. april, ostat će duboko urezan u našim srcima i životima. Naša škola više nije ista, mi nismo isti, teško je, boli i boljet će još dugo. Želimo da je ovo samo ružan san. Učiteljice, hvala vam za svaki broj, za svako slovo, za svaki osmijeh i dodir. Ponosni smo što ste nam baš vi bili učiteljica”, kazala je druga učenica.
(Klix)
