Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija dao je ekskluzivni intervju za N1 u jeku afere i navoda o njegovoj umiješanosti u koruptivne radnje.
Kako je ugovoreno sastajanje u kafani?
“Ja sam jasno rekao da mi se gospodin Pandža obratio preko našeg zajedničkog prijatelja, odnosno mog kuma, gospodina Vladimira Jerušića – taj dio nema ništa sporno, ništa nisam sakrio, to je istina. To je način na koji se ljudi obraćaju drugim ljudima kad žele s nekim da stupe u kontakt, nađu nekog koga poznaju, pitaju možemo li popiti kafu.”
Kako pravite kriterij s kim sjednete u kafanu da govorite o procesima u postupku a s kim ne?
“Kriterijum je prije svega – ja kad mi se obrati moj kum, smatram da je to pouzdana osoba. Ovdje je u pitanju bio inspektor SIPA, nemojte to zaboraviti. Inspektor SIPA je čovjek koji tu radi. Moj kum je radio nekad u policiji, bili su kolege, poznaju se, na neki način bili i kolege u poslu i meni je bilo potpuno prirodno da s njim popijem kafu.”
Alešević je tri puta pisao Uredu disciplinskog tužioca. U jednom od odgovora je dobio postavku da sudije suda u Bihaću nisu prekršile ovlasti, a on se žali na sudije Općinskog suda u Velikoj Kladuši. Na druga dva nije dobio odgovor, kaže da ima preko 200 poziva upućenih VSTV-u. Da li to onda svjedoči o činjenici da regularnim putem komunikacije – koja je istaknuta na vašoj web stranici, telefonski kontakt – ne možete dobiti ništa, nego da morate poznavati vašeg kuma da bi mogli razgovarati s vama o slučaju?
“To je jedna sasvim pogrešna percepcija. Gospodin Alešević se obratio UDT i dobio odgovor od UDT. Gospodin Alešević se obratio na kabinet sa nekakvim pritužbama protiv određenih nosioca pravosudnih funkcija – sve te primjedbe po automatizmu su signirane na UDT. Signirana je pošta njegova na UDT čim u sebi sadrži pritužbu ili žalbu na rad nosioca funkcije. On je te dokumente koji su došli na kabinet poslao 7. 2. 2018. i 6. 6. 2018. a pritužba nakon istrage je odbačena kao neosnovana 19. 2. 2019. To je nakon mog razgovora sa gospodinom Aleševićem u novembru 2018.”
Je li uobičajena praksa da se u kafani sastajete sa ljudima?
Da. Ako je moj grijeh što idem u kafanu – grešan sam, priznajem.
Stvarno mislite da nema ništa sporno u tome što vi o predmetu u postupku razgovarate u kafani?
“Gledajte. Odlazite na stranu priče o kojoj ću ja govoriti. Prije svega, ovo je konstrukcija koja je napravljena od portala Žurnal i kasnije popraćena ostalim medijima. Ja o tom predmetu nisam razgovarao s čovjekom o suštini. Meni je čovjek u razgovoru rekao, kao što mi je reklo 100, 200, 300 ljudi, kao što mi ljudi na ulici kažu, ima ih zaista milion – kao što mi kažu ljudi priđu za sto pa sjednu sa mnom. Isto im kažem, obratite mi se, dajte mi broj predmeta pa ćemo vidjeti o čemu se radi, uputićemo to gdje je potrebno. To je normalna praksa! Šta to treba drugo da radi predsjednik Savjeta? Da bježi od ljudi, govorim nemojte mi to pričati, ne interesuje me ništa? Pa to su smiješne stvari. Ja o predmetu nisam pričao, niti sam govorio bilo kome da ću na predmet da utičem. Ja sam ovdje se bavio sistemom.”
Postoji li formalni način na koji to možete raditi? Da li je nužno da bi se vi sistemski nečim bavili da sjednete u kafanu i pričate o tome? Kako ljudi mogu doći do vas drugačije?
“Do mene se može doći naravno – svaki čovjek koji uputi zahtjev za prijem, pritužbu, na ovaj kabinet – to prođe kroz filter kabineta, kroz šefa kabineta – ti se predmeti proslijeđuju odmah ako mogu tamo gdje treba. Ukoliko šef kabineta kroz taj dokument ocijeni da je potrebno da ja, da postoji nešto u tome zbog čega ja treba da obavim razgovor sa strankom – on me o tom obavijesti i tada ja primim stranku i to se dešavalo. To vam sve mogu potvrditi i moj bivši šef kabineta Admir Katica i sadašnji Marijana Popović. To na taj način funkcioniše.”
O svom odnosu prema cijelom slučaju, Tegeltija navodi: “Moj sud – ja ničim u svom ponašanju nisam pokazao da sam pristrasan u ovom, bilo kojem predmetu.”
Jeste li pokazali visoke moralne kvalitete?
Naravno. Ja sam čovjeka koji mi se u privatnom životu obratio, uputio da mi se obrati institucionalno.
A šta ćemo dalje s ovim novcem? Ima li to neke veze s visokim moralnim kvalitetima?
“Kad govorite o novcu, ne govorite o meni. Da izanaliziramo taj snimak – prije svega, taj snimak koji je objavljen na portalu žurnal.info je moj najveći argument. Prije svega, on je isječen. On ne pokazuje cijelu sliku tog događaja koji se desio. Šta se na njemu vidi? Tri etape. Prva etapa je u kojem su inspektor Pandža i Nermin Alešević zajedno, mene tu nema. Druga etapa je kada ja sjedim s njima u društvu i treća etapa je ponovo etapa kad mene nema. Šta se vidi na tom snimku – na tom snimku se postavlja pitanje postoji li moja krivična odgovornost, disciplinska i moralna odgovornost. Na snimku se prvo vidi da kaže on “Sud je trenutno zatvoren, čovjek sad došao iz Sarajeva” – zašto sam ja s čovjekom u kafani uopšte – mi smo trebali biti u sudu, sud je trenutno zatvoren. Čovjek je došao iz Kladuše u Sarajevo, da se ne bi vratio kući, ja s njim razgovaram tamo gdje mogu.”
Valjda sud radi, nije samo jedan dan na svijetu da radi pa je zatvoren, valjda radi svaki dan u okviru radnog vremena?
“Radi, ja sam taj dan bio u Banjaluci. Moje vrijeme nije lako dobiti, ja puno radim i puno putujem. Šta se dalje govori – Pandža bez mog prisustva govori Aleševiću, nemoj ti njemu ništa, nemoj pred njim ništa govoriti on će odmah ustati i otići.”
Šta se ne vidi na snimku?
“Na samom početku razgovora između mene i gospodina Aleševića – to mora biti zabilježeno na tom snimku, gospodin Alešević meni počne da govori o nekakvim ljubavničkim odnosima između određenih sudija i tužioca u kantonu, ne mogu se sjetiti ko s kim. Postoji moja decidna rečenica koja glasi sljedeće, ja kažem ovako: Nermine, to ne želim da slušam, nemoj o tome da mi pričaš. Sljedeća, nakon što mi je gospodin Alešević izložio svoj problem, prva rečenica koju sam mu rekao a koja nije snimljena je: Nermine, šta ti sad očekuješ ovdje od mene? On kaže pa predsjedniče da mi nešto pomognete. Ja kažem – Nermine, ja ti ovdje ništa ne mogu pomoći. I to je zabilježeno, a nije objavljeno”.
Jeste li vi pozvani u Tužilaštvo na ispitivanje?
“Ne, još uvijek. Ja jedva čekam da me pozovu, odmah da vam kažem. Pošto je ta konstrukcija o mojoj korupciji propala – shvatili su oni koji su to kreirali, pokušava se isprovocirati moja moralna, disciplinska odgovornost, na osnovu toga da sam vršio neprimjereni uticaj na predmet ili neprimjereni kontakt sa strankom. Ja nisam sudija sudeći, ja nisam sudija u operativnom statusu sudije koji sudi taj predmet. Gospodin Alešević ni druga stranka u postupku nisu moje stranke u postupku. Ja sam predsjednik Savjeta, ali ja kao predsjednik Savjeta se brinem o tome da institucije sistema funkcionišu efikasno, prema tome moj kontakt u pogledu efikasnosti sistema je sasvim dozvoljen, s bilo kim i bilo kada i u bilo kojoj situaciji. Sve što u privatnom životu čujem a što se odnosi na moj posao, ja upućujem da se to institucionalizuje i to je jedino ispravno.”
(N1)
