Propagandna mašinerija direktora OSA BiH Osmana Mehmedagića zvanog Osmica započela je medijsku odbranu predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Cilj je duboko kompromitiranog Debeveca predstaviti profesionalcem i osobom koja se nije ogriješila o sudsku etiku uprkos tome što sve činjenice govore drugačije, piše PRESS.
Javna je tajna da je predsjednik Suda BiH Ranko Debevec pod kontrolom direktora OSA BiH Osmana Mehmedagića. Upravo je predsjednik Suda BiH garant Mehmedagiću da je zaštićen od eventualnog krivičnog progona zbog zloupotrebe položaja i krivotvorenja diploma dok je na drugoj strani direktor OSA BiH uvjerio Debeveca kako će omogućiti uz podršku SDA njegov ostanak na čelu Suda BiH uprkos svim aferama i zloupotrebama koje se vežu za njegovo ime.
Deblji kraj u svemu najvjerovatnije će izvući sam Debevec jer ko god da je “trgovao” s Osmanom Mehmedagićem nije završio slavno. I to ne iz razloga što postoje neke mračne sile koje uništavaju ljude oko Mehmedagića već zbog toga što direktor OSA-e ne preza od toga da u domen nezakonitosti uvuče bilo koga, a sve kako bi zaštitio samog sebe.
Jedino obećanje koje Mehmedagić može ispuniti jeste da će mediji pod njegovom kontrolom pisati afirmativne tekstove o predsjedniku Suda BiH i na taj način pokušati stvoriti sliku kako su Mehmedagić i Debevec čestite i poštene osobe kojim zle sile podmeću jer opstojnost Suda BiH i OSA BiH ovisi o tome hoće li njih dvojica upravljati ovi važnim institucijama. Ako su se državne institucije nakon toliko godina vladavine SDA svele na to da njihov opstanak ovisi isključivo o dva imena onda se Bosna i Hercegovina nalazi u ozbiljnom problemu.
Ne postoji ništa što propagandna mašinerija u ponašanju Ranka Debeveca i Osmana Mehmedagića nije spreman banalizovati, relatizovati i opravdati te svaku skandaloznu informaciju o njima podvesti pod rusko-srpsko-hrvatsku ofanzivu na institucije BiH. Svaka racionalna osoba u problemima sagledava prvo svoje greške i analizira činjenično stanje. A činjenično stanje je da u Zakonu o OSA BiH piše kako direktor OSA BiH mora imati fakultetsku diplomu. Upravo na tom zakonu, kako je nedavno izjavila dopredsjedavajuća Vijeća ministara BiH Bisera Turković (SDA), radile su ni manje, a ni više nego Sjedinjene Američke Države (SAD).
Izrazito negativno mišljenje o inteligenciji građana Bosne i Hercegovine mora se imati ukoliko se i pored svih činjenica koje dokazuju suprotno Mehmedagić i Debevec predstavljaju časnim i poštenim osobama. Jer upravo oni, svojim nezakonitim postupanjem, nanose najveću štetu opstojnosti institucija BiH i šalju poruku kako institucije države nisu važne već isključivo pojedinci.
Činjenice vezane za predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca su nažalost takve kakve jesu i treba ih iznijeti bez ikakvog uljepšavanja ili pokušaja diskreditacije Debeveca, a činjenice su sljedeće:
Tužiteljica Tužilaštva BiH koja radi na predmetu u kojem je prijavljen Ranko Debevec jučer je podnijela disciplinske prijave protiv Ranka Debeveca. Krenimo redom i numerički s iznošenjem činjenica.
Ranko Debevec je prijavljen Tužilaštvu BiH zbog više krivičnih djela, povodom čega je u Tužilaštvu BIH (kako je to po zakonu i redovna praksa) formiran predmet te se vrše provjere navoda te prijave.
Predmetom je zadužena tužiteljica Tužilaštva BIH Vedrana Mijović, koja vrši provjeru navoda prijave u predmetu u kojem je prijavljen Debevec.
Ranko Debevec je sudija i predsjednik Suda BIH, koji kao takav u skladu sa Zakonom o VSTV-u i Kodeksom sudijske etike mora da se sudrži od bilo kakvog intervenisanja, sugerisanja, raspitivanja i komentarisanja tužioca koji se bavi bilo kojim predmetom, a posebno predmetom u kojem je taj predsjednik suda prijavljen.
Tužilaštvo svoj posao morao raditi jednako u odnosu na sve građane koji su prijavljeno pa i ako su pitanju sudije, tužioci, predsjednici sudova i tako dalje, kako bi se obezbjedila nezavisnost u postupanju.
Predsjednik Suda BiH koristi svoju poziciju i autoritet predsjednika Suda BiH, svoja poznanstva koja ima kao predsjednik Suda BiH da bi prvo saznao šta to radi Tužilaštvo BiH u predmetu u kojem je on prijavljeni, zatim traži objašnjenja od tužioca koji radi na predmetu u kojem je on prijavljeni, komentariše preduzete radnje od strane tužioca, sugeriše tužiocu koga da ispituje, a koga da ne ispituje, šta da istražuje, a šta da ne istražuje, sugeriše tužiocu na koji način da provodi istražne radnje. Sve su to postupci predsjednika suda strogo zabranjeni Zakonom o VSTV-u BiH i Kodeksom sudijske etike.
Prema Zakonu o krivičnom postupku BiH i Zakonu o Tužilaštvu BiH izričito je propisano da su sve institucije i organi u BiH dužni da sarađuju sa Tužilaštvom BiH u vršenju provjera.
Uvid u podatke iz službene evidencije institucija i organa u BiH mora se omogućiti Tužilaštvu BiH na njegov zahtjev bez bilo kakvog prethodnog sudskog odobrenja.
Čak ukoliko Tužilaštvo BiH hipotetički načini nekakvu proceduralnu grešku u predmetu u kojem je prijavljen predsjednik Suda BiH, predsjednik Suda BiH ne smije na tu grešku ukazivati vaninstitucionalnim i vanprocesnim metodama i sredstvima, nego kao i svi drugi građani isključivo putem mehanizma redovnih pravnih sredstava u za to predviđenoj proceduri.
Shodno svemu navedenom, potpuno je jasno, na osnovu ovih stvarnih činjenica, da je predsjednik Suda BiH, iskoristio svoj položaj i autoritet predsjednika Suda BiH, poznanstva koja ima kao predsjednik Suda BiH da bi vaninstitucionalnim i vanprocesnim metodama, kontaktima i sredstvima pokušao da utječe na tok i vrstu provjera koje Tužilaštvo BiH preduzima u predmetu u kojem je podnesena krivična prijava protiv njega.
Shodno tome, na više načina je u najmanju ruku počinio teški disciplinski prekršaj, postupajući potpuno suprotno Zakonu o VSTV-u BiH i Kodeksu sudijake etike, što je bez ičega drugog prekršaj koji ga čini nedostojnim funkcije predsjednika Suda BiH i zbog čega bi svaki drugi sudija u BiH bio razrješen funkcije.
Neprijavljeni drugi identitet i drugo državljanstvo predsjednika Suda BiH kojeg ne znamo kako da oslovimo, odnosno da li govorimo o Ranku Debevecu državljaninu BIH ili Ranku Debevecu Kavasonu državljaninu Kraljevine Španije. Krenimo redom i numerički s iznošenjem činjenica.
Lično ime svakog čovjeka čini njegovu osnovnu identifikaciju u društvu, a sastoji se od dvije, tri ili više riječi koje u svojoj cjelini predstavljaju lično ime čovjeka.
Predsjednik Suda BiH ima dva lična imena, jedno se sastoji od dvije riječi (Ranko Debevec) državljanin BiH, dok se drugo lično ime sastoji od tri riječi (Ranko Debevec Kavason), državljanin Kraljevine Španije.
Predsjednik Suda BiH se aktivno koristi sa oba lična imena prema vlastitom izboru, jednim ličnim imenom od dvije riječi (Ranko Debevec, državljanin BiH) se koristi u BiH kada aplicira i obavlja funkciju predsjednika Suda BiH, dok se drugim imenom sastavljenom od tri riječi (Ranko Debevec Kavason, državljanin Španije) koristi na nekim od svojih putovanja van BiH. Iz BiH izlazi i ulazi u Republiku Srbiju kao Ranko Debevec, državljanin BiH, iz Republike Srbije izlazi i u Kraljevinu Španiju ulazi kao Ranko Debevec Kavason, državljanin Španije. Ovdje je važno istaći da Ranko Debevec nema problem s “dvojnim državljanstvom” već da se njegov problem zove “dvojni identitet”.
Svako aplikant za poziciju sudije i tužioca dužan je tačno istinito i potpuno popuniti aplikaciju na konkursima za te pozicije, u suprotnom čini težak disciplinski prekršaj. Težak zato što ne zastarjeva kao drugi prekršaji te zbog toga što je sankcija za taj prekršaj skoro sigurno razrješenje.
Predsjednik Suda BiH (kojeg ne znamo kako da oslovimo ličnim imenom) je imao priliku u više aplikacija uključujući i zadnju iz 2016. godine za predsjednika Suda BiH, da u rubrici “lično ime” navede sva lična imena koja posjeduje, te u rubrici “državljanstvo” sva državljanstva koja posjeduje i tako upozna VSTV i organe države BiH sa svim identitima kojima rapolaže i koristi se, ali to nijednom nije učinio.
Sve ovo su činjenice o kojima vas neće upoznati propagandni centri koji pokušavaju na sve načine opravdati sramno ponašanje predsjednika Suda BiH.
(Press)
