Politička 2017. godina za svijet je donijela značajne promjene, pozitivne i negativne, turbulentne lokalne i globalne događaje, ali i stagnaciju kada su u pitnju vječni međudržavni problemi.
Presjek godine kroz naočale društvenih potresa sačinjen je od tri kategorije koje u političkom spektru ponajviše igraju ulogu katalizatora turbulentnih političkih pomjeranja – odluke (naroda ili vođa), djelovanje terorista i ratovi.
Vođe i narodi
Trampova zabrana
Već prvog mjeseca u godini, svježe inaugurirani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država izazvao je (prvi u nizu) cunami kritika u zemlji i svijetu, a nakon što je potpisao naredbu zabrane dolaska u SAD državljana Irana, Iraka, Libije, Somalije, Sudana, Sirije i Jemena. Odluka se ticala smanjenja mogućnosti izvršenja terorističkih napada u zemlji.
Odluka je ubrzo blokirana zahvaljujući reakciji sudske grane vlasti koja je odluku proglasila neustavnom. Ipak, početkom decembra Vrhovni sud je odobrio njegovu provedbu.
I pored žestoke osude iz svijeta, akademske zajednice, protesta i spomenute prve reakcije sudstva, Trampova administracija je odbila priznati grešku negirajući da zabrana nije bila usmjerena protiv muslimana.
Fenomen Makron
Funkciju predsjednika Republike Francuske u maju je preuzeo centrista Emanuel Makron. Riječ je o bivšem članu Socijalističke partije i bivšem ministru ekonomije. Protivnica mu je bila populistkinja i desničarka Marin LaPen, što je njegovu pobjedu učinilo još značajnijom.
Mjesec dana kasnije, Stranka novoizabranog predsjednika, La Republik on Marš, osvojila je većinu na parlamentarnim izborima – 312 od mogućih 577 stolica u parlamentu.
Posljednje doviđenja
Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske zvanično je 29. marta aktiviralo famozni Član 50. Lisabonskog ugovora, svojevrsnog ustava Evropske unije. Akt je ozvaničio odluku Londona da, na osnovu ranijeg referenduma, istupi iz Unije kroz proces koji bi se okončao 2019. godine.
U zraku se još uvijek osjeti okus gorčine i kajanja zbog rezultata referenduma jer je već dosadašnji splet problema koje su došle na adresu Londona učinio da se značajan procenat građana osjeti prevarenim zbog lažnih obećanja o tome šta bi “nezavisnost” donijela.
Pojedini visokorangirani funkcioneri ove su godine čak pozivali na ponavljanje referenduma kako bi zaustavili proces rasdruživanja koji će Ujedinjeno Kraljevstvo koštati na milijarde funti. Na upite o ponavljanju referenduma, na njihovu žalost, nije bilo ozbiljnog odgovora.
Američko zatopljenje
Donald Tramp, kao što smo i bili svjedoci ove godine, učinio je nekoliko čudnih odluka. Jedna od tih je i najava istupanja SAD-a iz Pariskog sporazuma koji tretira dobru volju država svijeta kroz ulaganje u borbu protiv klimatskih promjena.
Rezultat je to lobiranja desničarskih krugova u SAD-u, potpomognut naftnim interesom, da što duže investiranje u obnovljive i alternativne izvore energije. Kao što je inače slučaj sa Trumpovim odlukama, i ova je naišla na žestoku osudu iz svijeta i zemlje.
Ukoliko se nešto ne promjeni, odluka će postati efektivna u novembru 2020. godine.
Širenje NATO-a na Balkanu
Naši južni susjedi su u junu postali 29. članica Sjevernoatlanskog saveza. Crna Gora je tako postala druga zemlja na zapadnom Balkanu koja se pridružila NATO paktu.
Jedna od stavki koje su odmah postale poznate jeste i naglo investiranje u odbranu zemlje, pa će tako Crna Gora do 2020. godine uz pomoć NATO-a u svoju vojsku uložiti 110 miliona eura Iz Ministarstva odbrane su tada naveli da će novac ulagati prema prioritetima kao što su nabavka helikoptera, radara za nadzor vazdušnog prostora i oklopnih vozila.
Dvije Koreje, jedan rat
Sjedinjene Američke Države upale su u ciklus prijetji i uvreda sa Sjevernom Korejom, a sve je začinjeno testiranjem raketa i nuklearnih bombi koje provodi ratoborni Pjongjang.
Najvatreniji izlivi agresije zabilježeni su u augustu i septembru ove godine kada je Donald Tramp lično prozvao Kim Jong-una, a ovaj su nije ostao dužan. Koliko god djelovalo djetinjasto, građanima južne Koreje i Japana zasigurno nije jer su vježbe u slučaju eventualnog nuklearnog napada postale intenzivnije.
Katalonska (ne)zavisnost
Katalonska vlada raspisala je referendum o nezavisnosti na kojeg je 1. oktobra izašlo 43 posto registrovanih birača. Njih 99 posto glasalo je za nezavisnu Kataloniju.
Dan je protekao u znaku manevrisanja oko odluke vlade u Madridu da zabrani i prekine glasanje. Došlo je do sukoba s policijom, a mnogi građani nisu uspjeli glasati jer su snage sigurnosti zabranile ulaz na pojedina biračka mjesta.
Ipak, separatisti nisu imali čime da sprovedu volju naroda.
Legitimitet referenduma nije priznat, parlament je raspušten, a čelnik pokranije Carles Puigdemont je pobjegao u Belgiju.
Nekoliko mjeseci kasnije, u novim parlamentarnim izborima veliku pobjedu odnijele su separatističke partije, pa priča o nezavisnoj Kataloniji nije gotova.
Ratovi i istrebljenja
Etničko čišćenje nad Rohinjama
Posljednje etničko čišćenje Rohinja u Mijanaru počelo je krajem 2016. godine, ali se vrhunac desio u 2017. godini. Samo u agustu procjenjuje se da je ubijeno više od 6.500 pripadnika tog manjinskog naroda, od čega je više od 700 djece.
U dosadašnjem etničkom čišćenju i paljenju sela, kojeg su svjetski mediji pratili samo površno, ubijeno je oko 10.000 osoba. Oko 600.000 preživjelih našlo je utočište u drugim zemljama, uglavnom u Bangladeš.
Rohinje su uglavnom muslimani, ali većinski budistička mijanmarska armija i policija proganjaju i Rohinje hinduse.
Proces pada Islamske države
Tokom 2017. godine Islamska država (IDIL) primila je neke od poslljednjih udaraca, a kroz oslobađanje Mosula, Rake i probijanje opsade Deir ez-Zora. U decembru je teritorija IDIL-a svedena na veličinu manju od Izraela gdje kontrolišu uglavnom nenaseljeno područje, a samo dvije godine ranije Islamska država kontrolisala je gotovo 50 posto Sirije i jednu četvrtinu Iraka.
Pobjede nad IDIL-om rezultat su ruske intervencije u Siriji i iračke kontraofanzive potpomognute zapadnim silama.
Ipak, jednom kada IDIL bude u potpunosti savladan, različite vojske i njihove vlasti koje su osvojile značajne teritorije morat će sjesti za stol kako bi unaprijed spriječile novi sukob. podsjećanja radi, na prostoru Sirije i Iraka, pored vladinih snaga obje zemlje određene teritorije kontrolišu pobunjenici različitih frakcija, što je posljedica sirijskog građanskog rata i buđenja Iračkog Kurdistana.
Sukobi u 2017.
Koliko god zvučalo čudno i kontraintuitivno, protekla godina bila je relativno mirna kada su u pitanju ratovi. Veći ratovi vode se u tri države – Siriji, Iraku i Afganistanu gdje je ove godine ubijeno oko 70.000 osoba. Ako računamo uslovno rečeno manje ratove u Africi (Somalija, Kenija, Južno Sudan, Etiopija, rat protiv Boko Harama, rat protiv teroristza u Sjevernoj Africi, rat u Centralnoj Africi i rat u Jemenu) broj ubijenih raste na oko 90.000.
Ukoliko ovom broju dodamo i broj ubijenih tokom lokalnih sukoba u ostatku svijeta, broj ubijenih od 100.000 je vjerodostojna slika rezultata ovogodišnjih ratova na planeti Zemlji.
Poređenja radi, deset godina ranije samo u Darfuru (Sudan) ubijeno je više od 100.000 ljudi.
Teroristički napadi
Najveći teroristički napad ove godine desio se u mjestu za koje vjerovatno niste ni čuli – Magodiš, Somalija. Više od 500 osoba je ubijeno, a 300 je ranjeno u aktiviranju bombe u kamionu, a za događaj se okrivljuje teroristička organizacija Al-Šabab.
Od osam najsmrtonosnijih napada, njih četiri desila su se u Siriji.
Što se tiče Evrope, u sjećanju će ostati napadi u Barceloni u augustu kada je kamionom ubijeno 14 osoba, junski napad u Londonu na Londonskom mostu i okolini kada je ubijeno 8 osoba, u Sankt Peterburgu gdje je ubijeno 15 osoba u podzemnoj željeznici, napad u Mančesteru kada je ubijeno 22 ljudi na koncertu Ariane Grande i najveći od svih – onaj u Istanbulu na Novu godinu kada je ubijeno 39 osoba.
(Klix)
