PIŠE: Nedžad Latić
Vrlo, vrlo su slični rezultati turskih izbora sa rezultatima naših izbora, bar kad je bošnjačka komponenta u pitanju. Zapravo su slični onoliko koliko su slične vladajuća bošnjačka stranka SDA i vladajuća turska stranka AK, odnosno koliko su bliski i slični lideri ovih stranaka Recep Tayip Erdogan i Bakir Izetbegović. Prva sličnost po rezultatima uočava se da AK partija nakon dvije decenije gubi vlast u velikim gradovima, posebno u Istanbulu i Ankari, poput SDA koja je izgubila vlast u velikim gradovima, posebno u Sarajevu.
Iako međunarodni posmatrači iskazuju sumnju u demokratsko okruženje turskih izbora, mora se priznati da su turski izbori mnogo demokratičniji od bosansko-hercegovačkih izbora, makar sam Erdogan ima imidž čvrstorukaša, autokrate i diktatora, za razliku Bakira Izetbegovića koji vješto krije svoj imidž baršunastog diktatora. Njegova stranka je pokrala pola miliona glasova i opet joj nije bilo dovoljno da ostane na vlasti bar u Sarajevu. Indikativno je da međunarodna zajednica, posebno evropske demokratske instance, nije imala bitnih primjedbi na regularnost izbora u Bosni i Hercegovini. Navikli smo na ovakvo evropsko licemjerstvo jer je Bosna i Hercegovina pod njihovim protektoratom i zato neće i ne smiju priznati saučesništvo u brutalnom izbornom inženjeringu.
Osim licemjerstva evropskog establišmenta, bosanski izbori ozbiljno ukazuju da u Bosni i Hercegovini djeluje ogranak moćne međunarodne mafije koja u ovakvim situacijama blisko surađuje sa lokalnim mafijaškim režimskim krugovima. Oni su izrežirali izbornu krađu kako bi Izetbegovića održali na vlasti, jer vjerovatno računaju da je toliko politički slab bez jakih međunarodnih zaštitnika da će ga lahko slomiti u slučaju novih pregovora u preuređenju države kroz međunacionalne stranačke pregovore koji su neminovni.
Kao što je Izetbegović pokrao pola miliona glasova, tako je Erdogan pohapsio pola miliona ljudi, i po tome će se pamtiti njihove vladavine. Sudeći prema preliminarnim rezultatima izbora, tursko biračko tijelo je prepolovljeno između AK partije i njihovog koalicionog partnera MHP-a, koji imaju ukupno 51 odsto osvojenih glasova, i opozicionih partija CHP-a, IYI partije i HDP-a,tako da se Erdogan sigurno neće ugodno osjećati kao sultan tokom svog predsjedničkog mandata. Pitanje je da li će i završiti mandat u miru, a sasvim je neizvjesno da li će ikad više on i njegova stranka pobijediti sa natpolovičnom većinom.
Mnogo je uzroka koji su doveli da pada popularnosti njega i njegove stranke, a većina analitičara smatra da je uzrok ekonomska kriza, odnosno pad vrijednosti nacionalne valute lire. To je nepobitan fakat, ali se najvjerovatnije radi o tome da je Erdoganova vizija Turske kao neoosmanske imperije pogrešna i da će morati spaliti iluziju da oživi jednog povijesnog dinosaurusa.
Također je Erdoganova panislamistička ideologija doživjela neuspjeh. On nije postao omiljeni lider islamskog svijeta time iako je vrlo arogantno napadao zapadne kršćanske zemlje zbog islamofobije, dok je sam, poput arapskih vlastodržaca, podržavao islamofobne stavove svojih političkih oponenata u islamskom svijetu. Dovoljno je reći da je danas, na primjer, omiljenija novozelandska premijerka Jacinda Ardern u islamskom svijetu od njega.
Bez obzira na krizu kroz koju očito prolazi Turska, Erdogan je pokazao vrlo visoke državničke kvalitete, jer je učinio da Turska postane geopolitički igrač na Bliskom istoku. Za razliku od njega, Izetbegović je beznadežan politički slučaj koji je doveo Bošnjake u beznadežnu situaciju. Ova godina bi mogla biti dramatično teška i nepovoljna kako po njega, tako i Bošnjake. Na jesen se vrši njegov (re)izbor na kongresu SDA, kao i (re)izbor reisu-l-uleme Huseina Kavazovića. Oba su snažno podržavana od Erdoganovog režima, mada Turska nije ispunila obećanje da će za nagradu, ako Kavazović pobijedi Cerića, izgraditi sve preostale neobnovljene džamije u BiH.
Više je faktora koji ukazuju da su Izetbegović i Kavazović nesmjenjivi, tako da će se malo ko smjeti drznuti „izići im na crtu“. Stoga je izvjesno da će i na narednim lokalnim izborima Bošnjaci ponovo čekati reisov „išaret“ za koga će glasati. Ali tad će bar dva neumoljiva faktora biti protiv njih; Erdogan vjerovatno ni sam sebi više neće moći pomoći, a kamo li Izetbegoviću, i ako Bh. blok ostane jedinstven pa bude imao zajedničke kandidate za načelnike općina, to će biti definitivan kraj vladavine Izetbegovića. U suprotnom, SDA će vladati do Sudnjeg dana!
(The Bosnia Times)
