Svjedok Tužilaštva BiH Draženko Dabić ispričao je danas na suđenju komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu da su njega i još pedesetak vojnika i civila kod sela Kesten /u opštini Zavidovići/ zarobili pripadnici te armije, među kojima je bio i odred “El mudžahedin”, koji su odmah ubili Milenka Stanića, a ostale tukli opasačima.
Dabić je dodao da su svi bili postrojeni “prekoputa sale seoskog centra u Kestenu”, da im je rečeno da se skinu, izuju i bace sve što su nosili i imali u džepovima, što su oni i uradili.
Prema Dabićevim riječima, Milenko Stanić nije dozvolio da mu iz džepa uzmu kutiju sa cigaretama, te ga je jedan pripadnik odreda “El mudžahedin” odmah ubo bajonetom u leđa, a kada je pao na zemlju uboden je još nekoliko puta, da bi mu zatim ispalili u glavu nekoliko rafala.
“Kad su ubili Milenka, nas su pola sata tukli tokama sa opasača, onda su nas uveli u salu koja je bila puna vode i nastavili da nas tuku lancima i opasačima”, ispričao je svjedok.
Dabović kaže da ga je iz sale spasio jedan mladi vojnik takozvane Armije BiH, koji ga je sakrio pod stepenice jedne napuštene srpske kuće, rekavši mu da ćuti, jer će ih obojicu zaklati ako ga pronađu.
Svjedok je dodao da je tokom skrivanja u toj kući vidio da grupu zarobljenika odvode u pravcu Podsilova i Zavidovića, a da su on i još jedan čovjek iz kuće odvedeni u policijsku stanicu.
“Dok su nas odvodili, vidjeli smo te zarobljenike kako vezani stoje pored puta okruženi mudžahedinima koji su držali puške uperene u njih. Poslije toga ih nisam više vidio”, rekao je Dabić.
On je naveo da je potom odveden u zatvor u Zenici, odakle je razmijenjen 24. decembra 1995. godine.
Drugi svjedok Tužilaštva Slobodan Јović izjavio je da je njegova sestra Slobodanka Јović zarobljena sa još 53 vojnika i civila, 11. septembra 1995. godine, dok su pokušavali da dođu do Doboja. Јović je posvjedočio da mu je sestra ispričala da su ih nakon zarobljavanja u selu Kesten potrpali u kamione i odveli u neki logor u kome je bilo puno šatora, te da su tamo svi pretrpjeli torturu.
Prema njegovim riječima, Slobodanka je iz kampa odreda “El mudžahedin” prebačena u zatvor Zenica, gdje je bila do 15. novembra 1995. godine.
On je rekao da mu je 1997. godine Haški istražitelj predočio gomilu slika, među kojima je prepoznao svog oca Miloša Јovića, a u sudnici mu je prezentovana slika na kojoj se vide ubijeni ljudi, na kojoj je on pokazao i svoga oca, kome su ruke i noge bile vezane za dvije šipke.
Јović je naglasio da je Haškim istražiteljima pet puta davao izjave, te da su mu oni rekli da je to za predmet koji se vodi protiv Sakiba Mahmuljina i komandanta takozvane Armije BiH Rasima Delića.
Mahmuljinov advokat Nermin Mulalić rekao je da je odbrani ovo saznanje od krucijalnog značaja, te dodao da je prvi put dobio informaciju da se vodio predmet protiv njegovog klijenta.
Treći svjedok “S6” izjavio je da je razgovarao sa zaštićenim svjedokom “S4”, koja mu je rekla da je bila zarobljena sa još 15-ak žena i da su bile zatvorene u sali centra u selu Kesten, te da su im bile vezene oči.
Optužnica tereti Mahmuljina da kao komandant Trećeg korpusa, u čijem je sastavu djelovao i odred “El mudžahedin”, ništa nije preduzeo da spriječi zločin pripadnika ovog odreda nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tokom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.
Nastavak suđenja zakazan je za 5. juli.
(SRNA)
