Daleko sam od vjerovanja u nekakvu moralnost opozicije, ali ipak sam gajio nadu da će se ovaj beskrupulozni režim zamijeniti nečim malo manje opasnim. Danas ću samo konstatovati da je Kurta nastavio da jaše, a da Murta nikada i nije zaslužio da uzjaše.
Rekao je ovo predsjednik udruženja „ReStart Srpska“, obrazlažući zašto se razočarao u ovdašnju opoziciju.
– Vjerujem da ste svi primijetili čuveno obraćanje javnosti banjalučkog PDP-a u izbornoj noći, kada je narod ošamućen izbornim rezultatima, tačnije izbornim porazom Saveza za pobjedu morao da sluša o „istorijskom rezultatu PDP-a“. Ti trenuci su djelovali gotovo nestvarno i nemali broj nas se vjerovatno zapitao: „Da li se ovo zaista dešava?“ – navodi Blagić.
To pitanje se postavljalo, dodaje Blagić, i narednih dana, jer je, kako kaže, tadašnja opozicija u javnosti brujala o pokradenim izborima, „ali na brujanju se i završilo“.
– Umjesto izvođenja naroda na mirne proteste, opozicija je odlučila da sama miruje i sačeka da pokupi ono što se pokupiti može. Njima mrve sa kojima su zadovoljni, narodu suze i vapaji zbog jasne slutnje da moraju napustiti zemlju u kojoj žive. Zemlju svojih predaka, zemlju koju su namjeravali ostaviti potomcima. Svoju zemlju. Ipak, suze i vapaje je nedugo potom zamijenio gnijev i nevjerica kada su poslanici Saveza počeli praktično da slave svoje mandate, da se raduju i pjevaju, jer će ih narod imati na grbači nove četiri godine, jer će bez imalo odgovornosti moći da uživaju u društveno – egzistencijalnom potopu.
Daleko najgore od svega, dodaje lider „ReStarta“, jeste činjenica da te mandate duguju jednom ocu „koji se već duže od sedam mjeseci bori za sve nas i koji im je vjerovao“.
– Nažalost, on im je vjerovao. Nismo morali dugo da čekamo nastavak procesa započetog 2014. godine – potpuno rasparčavanje opozicije. Svi opozicioni političari su 2014. godine tako olako prešli preko političke korupcije, odnosno kupovine poslanika, što je tada praktično značilo legalizaciju ovog kriminalnog djela. Početak kraja SDS-a datira od novembra 2014. a trajaće još nekoliko godina, do skoro potpunog uvenuća ove, nekada moćne partije. Već je četiri od 16 poslanika pred izlazom iz partije, jedan je već isključen, a sve glasniji su povici koji traže koaliranje sa režimom!
Zanimljivo, konstatuje Blagić, ta partija je glasove dobijala na „obećanju da će smijeniti režim“.
– Ništa drugačije nije ni sa ostalim partijama, jer se privid rasta PDP-a gasi i zauvijek tone u ponor. Pitate se zašto? Razlog je veoma jednostavan: Kako su se na Davorovoj muci prikupljali glasovi, tako su se i raspršili po saznanju da ni mrva iskrenosti u tim političarima koji su se pojavljivali na Davidovom trgu nije postojala. Izuzev Adama Šukala, ali on je ekspresno brzo sasječen kao neko ko i nije dio PDP-a. Posljednji trzaj i nadu narodu vratio je tzv. narodni protest, na kojem sam se prvi obratio, iako nisam učestvovao na izborima i reklo bi se, nisam imao moralno pravo da pričam tada. Međutim, ponovo, izuzev Adama, niko nije ni želio – navodi on.
Tada je, dodaje, veliki broj političara javno obećao da neće ulaziti u Narodnu skupštinu Srpske dok se ne riješi ubistvo Davida Dragičevića i da će tražiti ponavljanje izbora.
– U tome su, gle čuda, ponovo prednjačili poslanici PDP-a, kada su javno rekli da se odriču mandata. Narod im je aplaudirao u znak odobravanja. Ponovo im je povjerovao. Kakva greška! Sa druge strane, danas je i u mnogome drugačija priča, danas pojedinci govore i da bi to bio loš potez, kao da nisu znali šta obećavaju kada su to obećali. Dvoličnost se širi brže od kuge, a maske su pale kao da ih nikada nije ni bilo. Ne, nisu to njihovi mandati da ih nose sa sobom, to su narodni mandati koje, da se danas održavaju izbori, sasvim sigurno ne bi uzeli! Puna nam je kapa bahatosti vlastodržaca, da bi trpili i bahatost opozicije.
I za kraj, navodi Blagić, jedna stvar koja je posebno interesantna, a to je da srpske partije koje su činile vlast na nivou BiH unazad četiri godine, nikada nisu posegnule za izmjenom Izbornog zakona BiH dok su imali većinu u Parlamentu BiH.
– Nakon akciznog debakla, predloženi su jedino skeneri, za koje se i pretpostavljalo da neće dobiti većinu, jer je i sama većina de facto bila promijenjena. Tako, kada se danas razgovara o „krađi izbora“, ne može da se ne postavi pitanje opozicionim partijama zašto se četiri godine nije radilo na tom pitanju? Da li je bilo zanimljivije letjeti po svijetu? Izgleda da jeste jer: „Ko leti vrijedi – ko ne leti ne vrijedi!“ Sada je samo ostalo da se pišu beznačajni prigovori CIK-u i da Mladen Ivanić, kao potpuno potrošen političar, zasjedne u fotelju Doma naroda i počasti se sa mjesečnim primanjima koja mi ostali zaradimo za godinu i po rada. Sasvim je jasno da se prije sljedećih izbora prvo treba smijeniti nesposobna i nakaradna opozicija, pa sa novim, čestitim, sposobnim ljudima krenuti u konačnu smjenu najgore vlasti u istoriji Republike Srpske – ističe Blagić.
(srpskacafe.com)
