Dušanka Majkić čita djela ruske pjesnikinje Nadežde Mandeljštam, Sadik Ahmetović preporučuje Mešu Selimovića, Zaim Backović se poziva na “širi dijapazon”, a Ramiz Salkić i Nenad Stevandić čitaju političku literaturu.
Klix.ba donosi tekst o čitalačkoj kulturi i navikama ljudi s aktuelne političke scene u Bosni i Hercegovini.
Dušanka Majkić, SNSD-ova odbornica u Parlamentu BiH, prema ličnom priznanju, uvijek je tražila pribježište u literaturi, što joj je, kako kaže, jedno od najdražih “mjesta za odmor”.
Budući da često biva neshvaćena u javnosti i među kolegama, naročito kada u Parlamentu kaže da su je valjali po prašini dok nije zaradila otpremninu od 28 hiljada KM.
– Pošto sam rusofil, ja sam voljela ruske klasike i s njima se uvijek družila. Priča o Nadeždi Mandeljštam, velikoj ruskoj pjesnikinji, trenutno je u mom fokusu, kao i njen život i kontakti s ruskim pjesnicima. Ima dosta knjiga koje bih preporučila. S obzirom na to u kakvom vremenu živimo, preporučila bih “Tvrđavu” Meše Selimovića i “Pisma i zapise” Ive Andrića. U ruskoj literaturi, šta god se uzme, počev od Čehova do velikog broja drugih pisaca, može biti divan način da se neko odmori i oplemeni dušu – kazala je Majkićeva za Klix.ba.
Upitana da li čita savremenu književnost BiH, Majkićeva odgovara da nije ljubitelj savremene književnosti.
– Ja ne volim literaturu koja je eksperiment. Ja sam pristalica onoga što se zove klasična književnost – otkrila je Dušanka Majkić.
Sadik Ahmetović, zastupnik Nezavisnog bloka, otkrio je za Klix.ba da mu je čitalačke navike usadila profesorica jezika u srednjoj školi davne 1984. godine.
– Trenutno čitam autobiografiju Bendžamina Franklina. Čitaocima uvijek preporučujem ‘Derviš i smrt’ našeg Meše Selimovića, knjigu koju uvijek iznova treba čitati. Preporučujem je svima jer ono što je Selimović pisao sedamdesetih godina kao da je sada napisano. Ništa se promijenilo nije u našoj Bosni. Aktuelnu književnu scenu u našoj zemlji pratim kroz ono sto napišu Miljenko Jegović i Aleksandar Hemon, doduše negdje izvan naše zemlje, ali rado pročitam ono što posljednjih godina pišu – rekao je Ahmetović.
Zaim Backović, zastupnik Bosanskohercegovačke patriotske stranke u Parlamentu BiH, kaže da je vrlo širok dijapazon njegovog interesovanja kada je riječ o čitanju.
– Ja volim čitati sve. Od beletristike, filozofskih djela, do laganijeg štiva. Sve zavisi od raspoloženja. Uhvatio sam sebe da sam počeo da se vraćam na djela koja sam nekada čitao, iz prostog razloga što čovjek, kako godine čine svoje, dolazi do nekih spoznaja koje se poistovjećuju s onim što je tada čitao. Otkrivate potpuno novo djelo u onome što ste nekada čitali – kaže Backović.
Backović je preporučio “Sjene narova drveta” (Tarik Ali), “Ime ruže” (Umberto Eko) i neizostavne klasike ruske književnosti.
– Sve su to kapitalna djela. Ja se ponekad vratim ruskoj književnosti. Od domaće književne scene me zanima Jergović. Mladi književnici imaju problem sa slabim promovisanjem, a Bosna je dala izuzetne književnike. Ko nije ‘Ugursuza’ pročitao k’o da nije odrastao. A kad ljudima kažete ‘Ugursuz’, svi sliježu ramenima – istakao je Backović za Klix.ba, dodavši da uvijek rado čita djela Abdulaha Sidrana.
Ramiz Salkić, potpredsjednik Republike Srpske, kazao je za klix.ba da zbog posla kojim se bavi vrlo često čita knjige o politici, kao i da mnogo čita vjersku literaturu.
– Trenutno ne čitam ništa. Teško je preporučiti knjigu, svako ima svoj ukus i svoj pristup. Hiljadu ljudi, hiljadu ćudi – što bi se reklo. Ali, recimo, ‘Moj bijeg u slobodu’ rahmetli Alije izetbegovića bih svakome preporučio da pročita – kazao je Ramiz Salkić.
Kada je riječ o savremenoj književnosti BiH, Salkić kaže da u proteklo vrijeme nije ništa posebno čitao, ali ipak ima preporuku: “‘Grad u cvijetu magnolije’, roman Mehmeda Pargana, jeste nešto što bi trebalo pročitati.”
Nenad Stevandić, potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, rekao je za Klix.ba da trenutno čita Momu Kapora, odnosno njegove kratke priče o Beogradu.
– Ono što čitam su geopolitičke knjige, od Aleksandra Dugina ‘Geopolitika postomoderne’, do knjiga poput ‘Sukob civilizacija’, ‘Velika šahovska tabla’… Najdraže knjige su mi one koje smo svi prestali čitati, nebitno da li je to Branko Ćopić, Fjodor Mihajlovič Dostojevski ili Viktor Igo. Nekad smo čitali na mnogo drugačiji način. Sada čitamo kratko, brzo, nepovezano… Čitamo knjige po dva-tri mjeseca, a nekada smo ih čitali u dahu – istakao je Stevandić.
Nenad Stevandić je od klasika preporučio Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, a od savremenih pisaca Paula Koelja.
– Ne mogu da se pohvalim da pratim modernu književnost u u Bosni i Hercegovini – zaključio je Nenad Stevandić.
(klix.ba)
