Danas se ova ustanova punim imenom zove Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo Republike Srpske. Šta nas još novo očekuje, pitali smo (novog) ministra.
Ministarstvo nauke i tehnologije, kako smo navikli da ga zovemo i tag nećemo mijenjati, spada u ona ministarstva koja su i budžeteski, a i u javnosti, kod nas tradicionalno zapostavljena. Novitet je pridodavanje visokog školstva, koje je izuzeto iz Ministarstva prosvjete i kulture, što slijedi logiku uloge univerziteta i fakulteta u društvu.
Smatrali smo da seriju intervjua sa novim kolačima u Vladi Srpske, treba otvoriti upravo takvim, strateški važnim ministarstvom za opstanak Srpske. Uostalom, osim u sferi politike, Frontal.SRB istrajava još svega na ozbiljnim i kritičkim tekstovima iz oblasti kulture i nauke, što kod nas redovno izostaje u medijskom prostoru. Do nepostojanja. Usamljeni primjeri kao što je Frontal, više su izuzetak koji potvrđuje pravilo.
U resornom ministarstvu novi glavnokomandujući je čovjek, koji je već imao iskustvo u upravnim poslovima, budući da je dugo bio na čelu Agencije za informaciono društvo. Osim što samo ime ove agencije ukazuje na vezu sa naukom, inkorporirano je i u naziv ministarstva, što dosta pomaže pri startovanju.
No, trka sa naučnim svijetom neće biti ni sprint, niti košarka – već maraton. Tu visok stas novog ministra neće biti od veće uloge (osim što „poviše na brdu stoji“), već će ishod te utakmice određivati pametna, dalekovida organizacija i količina novca koji zajednica ulaže. Otud i prvo pitanje.
Gdje je Srpska po izdvajanju za nauku u odnosu na zemlje okruženja, a koliko u odnosu na tehnički najrazvijenije zemlje svijeta (Njemačka, Japan, Rusija, Kina, SAD…)? Da li su ta ulaganja dovoljna, kakvi su dosadašnji rezultati i očekujete li da će u novom sazivu Vlade RS ona biti veća?
Veoma malo zemalja može pratiti nivo ulaganja u razvoj nauke u najnaprednijim zemljama, a ovim zemljama ne može parirati nijedna zemlja u okruženju, sem donekle Slovenije. Ilustracije radi, Republika Srpska ulaže znatno manje od Srbije i Hrvatske, a oko deset puta manje od evropskog prosjeka.
Iako nema dileme da su ulaganja u istraživanja i razvoj nedovoljna, moram naglasiti da ovo nije ključni razlog slabe međunarodne vidljivosti i skromne naučne produktivnosti naše naučnoistraživačke zajednice. Ključni izazov koji treba da riješimo u narednom periodu jeste uspostavljanje jasnih kriterijuma za izbore u naučno – nastavna zvanja na visokoškolskim ustanovama.
Ako želimo da budemo konkurentni na evropskom ili svjetskom planu, mi moramo daleko više pažnje posvetiti kvalitetu naučnoistraživačkog rada koji će biti temelj mnogo kvalitetnijeg nastavnog procesa. Kvalitetna istraživanja brzo privlače pažnju privrede, što je dodatni razlog da se na ovom polju mnogo više radi. Ovo je složen proces koji moraju pratiti veća i, što je za nas mnogo važnije, ciljana ulaganja u prioritetne oblasti istraživanja koja će pomoći razvoj visokokumulativnih grana privrede.
Procentualno, na koje aktivnosti odlazi najveći dio budžeta vašeg ministarstva i namjeravate li šta mijenjati u prioritetima u izdvajanju sredstava?
Ako izuzmemo materijalne troškove i plate zaposlenih, budžet dosadanjšeg Ministarstva nauke i tehnologije u potpunosti je bio usmjeren na podsticajne mjere za naučnu i inovatorsku zajednicu.
Programske aktivnosti oba dosadašnja resora bazirale su se isključivo na sufinansiranju različitih aktivnosti važnih za naučnoistraživački i tehnološki razvoj kao što su naučna publicistika, razmjena naučnih saznanja, međunarodna kolaboracija s posebnim naglaskom na okvirne programe Evropske unije, unapređenje naučnoistraživačke infrastrukture, istraživačko usavršavanje, razvoj inovativnih ideja i procesa, i slično.
Kao što sam već naglasio, naš strateški cilj jeste da ciljanim ulaganjima u određene oblasti istovremeno podstaknemo razvoj privrede i naučne produktivnosti, kako bi cijelo društvo Republike imalo mjerljive koristi. U tom smislu, predviđeno je usvajanje posebne Strategije pametne specijalizacije Republike Srpske koja će definisati do pet prioritetnih oblasti za izdašnija ulaganja.
Koja su, po vašoj ocjeni, najznačajnija naučna dostignuća naučnika iz Srpske od njenog osnivanja do danas? Ima li u posljednjoj deceniji nekih rezultata ili barem oblasti, u kojim možemo reći da smo u vrhu, ili da barem pariramo svjetskoj nauci?
Mi smo suviše mali sistem da bismo mogli parirati vrhunskoj svjetskoj nauci. Dovoljno je pogledati budžete nekih od vodećih svjetskih univerziteta ili korporacija pa da zaključimo da sve zemlje iz našeg okruženja kumulativno ne ulažu toliko sredstava za istraživanje i razvoj.
Mislim da i ne treba da se stalno poredimo sa takvim gigantima, već da pronađemo autentičan pravac razvoja naše nauke, zasnovan na sopstvenim resursima i konkurentskim prednostima. Vrijeme je da počnemo daleko više ulagati u istraživačke timove koji imaju potencijal da se približe svjetskim vrhovima.
Uz dodatni podstrek Republike, naše inženjerske, poljoprivredne i medicinske naučnoistraživačke organizacije relativno će brzo postizati svjetski prepoznatljive rezultate. U skorije vrijeme nekoliko istraživača iz oblasti hemije, biohemije, fizike, elektrotehnike, poljoprivrede i mašinstva ostvaruju zapažene teorijske ili aplikativne rezultate.
Šta je ono, što Srđan Rajčević smatra strateški bitnim pravcem razvoja nauke i naučne misli u Srpskoj, te šta je ono što možemo očekivati kao vaš lični pečat u smislu novih politika ili novih pravaca razvoja? Kada možemo očekivati da ćemo u praksi primjetiti rezultate takvog pristupa?
Ključni strateški cilj definisan Strategijom naučnog i tehnološkog razvoja Republike Srpske 2017-2021 godina „Znanje za razvoj“ jeste značajno unapređenje efikasnosti i efektivnosti naučnoistraživačkog i inovatorskog sistema. Definisali smo šest strateških ciljeva razvoja nauke i inovativnosti i svi se svode jednu jedinu riječ: kvalitet.
Insistiraću na podizanju kvaliteta naučnoistraživačkog rada i podsticanju izvrsnosti naših istraživača. Naša naučnoistraživačka zajednica u smislu naučne produktivnosti kaska za zemljama regiona, a još više za razvijenim evropskim zemljama.
U tom smislu je naš cilj identifikacija i dodatno podsticanje izvrsnih istraživača čiji rad je prepoznatljiv na međunarodnom planu. Ova „ostrva naučne izvrsnosti“ imaju potencijal da osposobe nove izvrsne mlade istraživače i formiraju podmlađene istraživačke timove bez kojih nije moguće dugoročno razvijati naučnu zajednicu.
Naša akademska zajednica je dobrim dijelom uljuljkana i to se mora promijeniti. Prvi korak jeste postizanje konsenzusa oko „pravila igre“ u svijetu nauke. Prije 30 godina bilo je dovoljno objaviti naučni rad u časopisu na prostoru bivše Jugoslavije, ali to prosto više nije tako. Naši istraživači moraju se otvoriti prema svijetu, uključiti se mnogo više u međunarodnu kolaboraciju koja po pravilu rezultira uspostavljanjem korisnih mreža kontakata i dodatnim projektima.
Takođe, vezivanje istraživanja isključivo za uže naučne oblasti je prevaziđen koncept. Nama je potreban interdisciplinaran i multidisciplinaran pristup kao što pokazuju uspješni primjeri u mnogim razvijenim zemljama. Mi smo mali sistem, sa malim brojem stanovnika, nedovoljno razvijenom naučnoistraživačkom zajednicom i ekonomijom u poređenju sa evropskim prosjekom, ali upravo to može da bude naša velika prednost.
U digitalnom dobu mi možemo da preskočimo neke korake i daleko brže se integrišemo u svjetske tokove. U smislu razvoja informacionog društva već imamo dobru institucionalnu osnovu, a u naučnoistraživačkom smislu moramo svi zajedno raditi mnogo više i kvalitetnije.
Prvi konkretni rezultati ovakvog pristupa u nauci ne mogu se očekivati u prvih sto dana Vlade, ali mogu do kraja naredne kalendarske godine. Naš institucionalni okvir u oblasti nauke je u znatnoj mjeri uređen, a izazov pred nama je kako da integrišemo taj institucionalni okvir u visoko obrazovanje, imajući u vidu da je ogroman broj istraživača koncentrisan upravo na visokoškolskim ustanovama, a ne na institutima kao što je praksa u razvijenim zemljama.
Koliko se sluša riječ nauke i struke u visokoj politici i pri strateškom planiranju?
Mogu ponuditi samo krnje odgovore, imajući u vidu moje veoma kratko ministarsko iskustvo. Čini mi se da postepeno sazrijeva svijest na svim nivoima o važnosti konsultovanja stručnih mišljenja i sučeljavanja argumenata u procesu donošenja političkih odluka.
To je proces koji se neće završiti preko noći i na neki način prati sazrijevanje društva. U nekim zemljama se mišljenje naučne i stručne zajednice izuzetno ozbiljno tretira, a naš zadatak je da razvijamo svijest o važnosti nauke u kreiranju politika u svim oblastima.
Stiče se dojam da je i u naučnom usavršavanju na snazi neka pat pozicija između isplativosti i ulaganja. Kad će Srpska početi da vodi računa o svom novcu i tako čuvati pozitivne tekovine svog sistema vrijednosti, od kojih je besplatno visoko obrazovanje i dalje među najvišim humanističkim dostignućima, koje mnoge zemlje svijeta nemaju?
Ključni faktor razvoja svakog modernog društva su visokokvalifikovani stručnjaci. Mi ćemo napraviti značajan zaokret u smislu školovanja naših mladih ljudi i njihovog odnosa prema državnom novcu.
U najmanju ruku je nekorektno da mlada osoba završi studije i dobije fakultetsku diplomu u Republici za jako malo novaca, a da takvo znanje eksploatišu druge zemlje.
Normalno je i ljudski da mladi ljudi priželjkuju najbolja rješenja za svoju budućnost zbog čega neki od njih svoju sreću žele da pronađu u inostranstvu. Svjesni smo da nije dovoljno insistirati da mladi ostaju ovdje, ako nemaju adekvatne uslove za lični i profesionalni razvoj. Treba imati na umu da slične probleme imaju sve zemlje u okruženju.
Zato je zajednički zadatak institucija vlasti, obrazovnih institucija i privrede da pronađu model razvoja koji će mlade ljude dugoročno zadržati u Republici. Za početak moramo o ovoj temi otvoreno i bez ustručavanja razgovarati prije nego što donesemo kvalitetne političke mjere.
Bez obzira što nijesu egzaktne, već društvene, istorija i lingvistika su i dalje nauke. Može li nauka preuzeti primat i dati konačne odgovore na političke probleme i inicijative oko, recimo, uvođenja tzv. „bosanskog jezika“ u škole u Srpskoj?
Mislim da određene oblasti istorije i lingvistike treba da budu posebno tretirane, za razliku od većine naučnih disciplina u kojima se naučni doprinos može kvantifikovati.
U budućnosti ćemo pronaći način da neke od užih naučnih oblasti u okviru humanističkih nauka dobiju posebnu podršku, imajući u vidu da se rezultati njihovnih naučnih istraživanja ne mogu tako lako primijeniti u privredi, ali su izuzetno važne za razvoj naše kulture. Naučne spoznaje mogu biti od ključne važnosti za donošenje informisanih političkih odluka, uključujući i pitanja jezika.
Naš stav je tu poznat, čvrsto utemeljen u Ustavu Republike Srpske koji konstrukciju „bosanskog jezika“ ne poznaje. Objektivno sagledavanje naših istorijskih iskustava na temelju čvrstih argumenata može presudno uticati na pronalaženje odgovora složenih društvenih pitanja.
Kako stojimo sa primjenom naučnih noviteta i dostignuća u praksi? U saobraćaju, recimo, posljednjih godina se ponašamo kao da kružna raskrsnica nije izmišljena prije semafora?
Republika Srpska raspolaže značajnim prirodnim i ljudskim resursima, ali je transfer znanja veoma pasivan. Ne postoje kvalitetne analize o stvarnim potrebama tržišta rada, niti poslodavci pokazuju inicijativu da iskoriste naučno znanje naših naučnoistraživačkih organizacija.
Zato smo prošle godine inicirali niz sastanaka sa predstavnicima fakulteta, prevashodno iz oblasti tehničkih nauka, kako bismo utvrdili njihov potencijal za saradnju sa privredom. Paralelno sa ovim procesom posjetili smo više privrednih društava s ciljem da utvrdimo šta je privredi zaista potrebno. Rezultat će biti pokretanje nekoliko pilot projekata ove godine koji će biti usmjereni na rješavanje konkretnih problema s kojima se preduzeća suočavaju.
Nadamo se da ća nam iskustva stečena kroz ove projekte omogućiti da od naredne godine pokrenemo redovne programske aktivnosti usmjerene ka podsticanju transfera znanja u privredu.
Na koji način bi ocijenili tu bitnu sponu, popularizacije nauke kod nas? Da li je naučnik kod nas previše u planetarnom stereotipu šmokljana sa naočarima i kako objasniti novim naraštajima da i kod nas i u svijetu jedan inžinjer ima mnogo veće šanse za veliku platu i lagodniji život od pravnika i ekonomista koji su na tržištu rada prekobrojni?
Bivše Ministarstvo nauke i tehnologije pokrenulo je više zapaženih aktivnosti usmjerenih ka promociji nauke u prethodnih nekoliko godina.
Najznačajnija manifestacija je svakako „Festival nauke“ koji je sedam godina organizovan u prvoj polovini novembra i svaki put privukao pažnju nekoliko hiljada posjetilaca. Uspostavili smo sada već prepoznatljivu manifestaciju „Dane matematike“ čija je maksima „Matematika nije bauk“ sa očiglednom namjerom da se matematika, kao jedna od ključnih naučnih disciplina u modernom dobu, približi djeci na dopadljiv način i podstakne ih da upisuju studije matematike.
Učestvujemo u obilježavanju evropske manifestacije „Noć istraživača“ koja se održava svakog zadnjeg petka u septembru, a uspostavili smo i naučni časopis „Infiniti“ koji je dostupan u štampanom i digitalnom izdanju putem našeg sajta. U narednom periodu promocija nauke će biti mnogo više usmjerena ka društvenim mrežama jer na taj način možemo doprijeti do daleko većeg broja korisnika.
Smatrate da ćemo prije osjetiti posljedice novih izvora energije koji se ne oslanjaju na fosilno gorivo ili će to biti razvoj vještačke inteligencije? Kakvi su vaši stavovi i gdje vidite Srpsku u ovim futurističkim trendovima?
Oba trenda su izuzetno važni na svoj način. Sve je očiglednije da je dramatično globalno zagađenje najvećim dijelom uzrokovano sagorijevanjem fosilnih goriva, zbog čega je prelazak na tzv. zelene izvore energije neminovnost.
Naša Reublika ima solidne preduslove za razvoj energetskog sektora, što je takođe i jedan od prioritetnih ciljeva naše Strategije „Znanje za razvoj“. S druge strane, mogućnosti koje nudi vještačka inteligencija izgledaju nevjerovatno, od rješavanja banalnih svakodnevnih problema, do značajnog unapređenja kvaliteta života.
Istraživanja u obe oblasti su izuzetno dinamična, a ljudi širom svijeta već koriste brojna tehnološka rješenja zasnovana na vještačkoj inteligenciji, iako toga često nismo svjesni. Primjeri su brojni, od algoritama za napredno pretraživanje interneta i „pametnih“ pretraga i sortiranja ogromne količine podataka, preko daleko sofisticiranije dijagnostike i novih vidova terapije u medicini, optimizacije korišćenja mašina u poljoprivredi što pojeftinjuje proces proizvodnje hrane, do autonomnih vozila.
Dugo ste bili na čelu Agencije za informaciono društvo, pa vam je čak i naš advokat tražio stručno mišljenje, u kojem ste iznijeli stav da se za komentar posjetilaca, ne može smatrati odgovornim medij koji ima sistem za automatski unos istih. Da li vas danas, kao ministra, iznenađuje što je u tom konkretnom procesu sudija ignorisala riječ struke i zakon, te nas osudila kao da smo štampano izdanje?
Ne iznenađuje me, dapače. Mišljenja sam da će konkretna primjena propisa iz oblasti razvoja informacionog društva čiji smo idejni predlagači bili mi iz AIDRS dovesti do prave male revolucije u sudskoj praksi, jer trenutno imamo veoma mali broj sudskih sporova koji se odnose na kibernetički prostor.
Pravosuđe je trenutno vrlo pasivno po ovim pitanjima i u tumačenju pojedinih odredbi tih propisa se oslanja na nerelevantne i banalne izvore, umjesto da se u obzir uzima tumačenje struke. Ali i ovo je prirodan dio procesa digitalizacije koji će tek dobijati na značaju u godinama ispred nas.
Optimista sam, i mislim da će se stvari „izravnati“, pogotovo sa dolaskom mladih ljudi na pozicije u pravosuđu koji se, u šta sam se i sam uvjerio, sve više oslanjaju na tehnološka sredstva u svom radu a voljni su i da traže mišljenje i savjete.
Spadate u manjinu onih političara koji na Fejsbuku imaju ćirilično profilno ime, kao i u još malobrojniju grupu onih ministara koji su najavili svoj izbor srpskim pismom. Koliko prognozirate da će ovim tempom, obzirom na potpuno nepostojanje azbuke u tehničkoj i tehnološkoj primjerni u Srpskoj, novi naraštaji prestati da je koriste više od titule obrednog pisma? Vezano za tradiciju i religiju. Ima li vaše ministarstvo plan za pitanje očuvanja srpske azbuke kao stuba našeg identiteta?
Očuvanje srpskog ćiriličnog pisma izuzetno je važno pitanje za našu kulturu. Iskren da budem, i sam sam dugo godina pod izgovorim brzine i „praktičnosti“ zapostavljao ćirilicu, ali vjerujem da sam na vrijeme shvatio grešku.
Koliko vidim, sve više domaćih korisnika društvenih mreža prelazi na ćirilicu i to je pozitivan, iako nedovoljno dinamičan trend.
Mislim da mi na visokim i odgovornim položajima moramo dati primjer, i konkretno, naše ministarstvo sve svoje objave na digitalnim kanalima komunikacije objavljuje dvojezično, na srpskom jeziku ćiriličnim pismom i na engleskom jeziku, a radi smo da damo i punu podršku projektima koji su usmjereni ka korišćenju ćirilice u elektronskoj korespodenciji.
Postoji jedno uvriježeno mišljenje da je ćirilica „nepraktična“ za moderne vidove komunikacije što je, argumentovano tvrdim, notorna glupost. Društva koja ne drže do svog pisma, običaja, kulture su osuđena na propast, a prednosti „globalnog sela“, u šta se zemljaska kugla pretvorila sa pojavom Interneta, se mogu itekako iskoristiti za popularizaciju ćirilice.
(frontal.rs)
