Agresivno i beskrupulozno spinovanje o navodnom utapanju u SNSD odavno prelazi sve granice. Što se mene lično i SNSD tiče, niti su me zvali, niti mi nešto nude, niti ima zdravog razuma da napustim što sam stvarala i čuvala da bih došla tamo na kraj reda.
Ovako o navodima da pregovara sa SNSD priča Sonja Karadžić-Jovičević, potpredsjednca Narodne skupštine Republike Srpske i kćerka osnivača Srpske demokratske stranke Radovana Karadžića.
Ona je u intervju za Srpskainfo pričala od stanju u SDS, nadolazećim izborima, kao i situaciji koja je nakon opštih izbora 2018. godine snašla opoziciju u Republici Srpskoj.
Kako gledate na raskol i probleme u SDS, s obzirom na to da kažu da ova stranka prolazi kroz najgoru fazu do sada?
Imamo nekoliko otuđenih funkcionera koji rade šta hoće, misle da bez njih nema stranke i svim sredstvima pokušavaju da objasne članstvu da „ko nije uz njih, taj je sa SNSD-om“. Nema tu ni mudrosti, ni obraza, ni politike. Zato je većina članova zbunjena, zabrinuta i nedovoljno informisana. Nadam se da će se, sa završetkom izbora i novim rukovodstvom, strasti smiriti i slika biti mnogo jasnija, stranka sabrana, na putu umnožavanja i povratka svom identitetu koji jeste svojevrstan brend, ali se na žalost već neko vrijeme zloupotrebljava u svrhu ličnih interesa. U suprotnom, dobićemo “velikog lidera” male stranke odbranih i podobnih klimoglava, uz klub botova i navijača sa portala i mreža.
Zbog čega je SDS nakon opštih izbora 2018. ostao bez važnih funkcionera?
Stranka je ostala bez ljudi koji su godinama favorizovani od strane istih onih koji su ih nakon izbora izbacili. Ne odobravam ni motive ni način ponašanja većine tih ljudi, ali je činjenica da su imali iste stavove i kada su gurani na liste, hvaljeni i slavljeni. Godinama. Katastrofalan rezultat izbora, a posebno pojedinačna razočarenja, uspostavili su sistem da više ništa nije važno osim pojedinačnih interesa. Na obe strane.
Ono sto slijedi jesu unutarstranački izbori. Kakav vođa može da ujedini SDS?
Ne treba nama vođa nego vođstvo, na čelu sa prvim među jednakim i sposobnim da oko sebe okupi i bolje od sebe. Ne treba nam “pobjednik” koji okuplja i favorizuje “svoju ekipu” likova biranih po svom odrazu u moralnom ogledalu. I ne trebaju nam “poraženi”. Dakle, na čelu nam treba formiran karakter, nesujetni ujedinitelj, jak magnet stvarnog autoriteta, i blag, i odlučan. Koji se drži svojih obećanja ili ne obećava sa namjerom da prevari.
Onaj koji uvažava različite ljude i mišljenja i sve nas vodi ka “tesanju” odluka koje će biti donesene zajedno, bez lobiranja i preglasavanja, kako bismo ih svi smatrali svojim i zastupali, uvjereni da smo svi jednako doprinijeli njihovom definisanju i donošenju. Nekad biješe, a odavno nije tako. Pitanje je kako neko ko radi sve suprotno, spinuje, truje i razjedinjuje, misli da, ako bude izabran, od sutra može da ujedinjuje.
Ko bi to mogao da bude? Koga Vi podržavate od predloženih imena?
Za sada jedino dr Miličević ima potrebnu podršku. Svakako ne podržavam one koji me svrstavaju u tzv. izdajnike, prećutno ili javno, a bez argumenata. Primjenjuju metode i retoriku naših političkih protivnika na svoje članove ažurnije nego na protivnike, ne drže obećanja i gaze postojeće principe u nedostatku svojih. Agresivno i beskrupulozno spinovanje o navodnom utapanju u SNSD odavno prelazi sve granice. Što se mene lično i SNSD tiče, niti su me zvali, niti mi nešto nude, niti ima zdravog razuma da napustim što sam stvarala i čuvala da bih došla tamo na kraj reda. Trudim se da budem korektna, odnosim se sa uvažavanjem prema svima, kritikujem postupke argumentima, a bez vrijeđanja i ponižavanja ličnosti.
To je stvar kulture, vaspitanja i obrazovanja koje od svih nas, u zbiru, treba da gradi ukupni ugled stranke. Krajnje je vrijeme da stranka prestane da se ponaša kao obijesno razmaženo derište, koje stalno nešto neće i sve mrzi, a ne zna da kaže šta i kako hoće. Iako vjerujem da to mogu postići neki od predloženih kandidata, naša podrška iz moje baze jednoglasno je upućena dr Miličeviću. Osim toga, jedino smo mi i pružili konkretan doprinos njegovoj pobjedi u Tesliću, uz dio poslanika u NS RS. Nikakvu drugu podršku nije ni imao van Teslića.
Često kritikujete način rasprave opozicionih poslanika u NSRS, mislite li da oni pretjeruju sa kritikama?
Moja je obaveza da poštujem i sprovodim odredbe Poslovnika, štitim dignitet NSRS i poslanika. I to nije kritikovanje, nego usmjeravanje po propisanim odredbama. To što sam jedini potpredsjednik iz opozicije, ne znači da trebam da kršim Poslovnik i jedne tolerišem, a druge ne. Osim toga, opozicija nisu dva-tri čovjeka. Većina poslanika je mudrija i iskusnija, ali “iskoči” ponekad neko i kod vladajućih. Apsolutno je nebitno kojem bloku poslanici pripadaju, jer moram imati isti odnos prema svima. Ipak, daleko od toga da pretjeruju. Ako imaju argumente, dužnost i pravo je da ih iznesu. Uz poštivanje dnevnog reda i svih odredbi Poslovnika.
Da li su kritike i burne rasparave u NSRS konstruktivne i opravdane ili ponekada nepotrebne?
Rasprave treba da bude. To nam je posao, obaveza i pravo. Razumljivo je da je nekada i burna. Međutim, u ovom mandatu, većina nepotrebnih rasprava je prosta potreba za samoreklamom. To od Skupštine pravi rijaliti šou, donosi produženi rad i ogromne troškove. Potpuno se previde odlične, argumentovane i dostojanstveno iznesene diskusije mnogih poslanika, naročito iz opozicije. Oni zaslužuju veću pažnju i na njih sam, privatno, posebno ponosna.
Šta generalno nedostaje opoziciji u Republici Srpskoj koja je još više oslabila nakon posljednjih izbora?
Ideja o argumentovanom i dostojanstvenom djelovanju opozicije sa konkretnim prijedlogom rješenja i stvarnom željom za osvajanjem vlasti. Gubitak identiteta i snage SDS utapanjem u SzP i brojni kompromisi na vlastitu štetu dodatno su nas oslabili. Potezi iz afekta kao izlazimo iz Skupštine, ulazimo, pa ometamo rad pištaljkama, pokazali su da radimo bez plana i smisla. I naravno, ništa se nije postiglo. Kome je baš to trebalo? Nije ovom narodu od toga bolje, osim što je možda zabavno.
(Srpskainfo)
