Mnoge osnovne škole u RS još nemaju ormariće u koje bi učenici ostavljali udžbenike i opremu koja im nije potrebna svaki dan na časovima, iako je njihovo uvođenje jedna od mjera Programa smanjenja težine đačke torbe.
Republički pedagoški zavod RS pokrenuo je ovaj projekat prije tri godine, a obuhvata niz aktivnosti koje se odnose na roditelje, učitelje, stručne saradnike, direktore, ali i na RPZ RS.
Direktor ove ustanove tvrdi da stalno insistiraju na ovom projektu, ali da se promjene sporo uvode. Mnoga istraživanja su već više puta pokazala da su đačke torbe preteške za nejaka leđa, pogotovu mlađih osnovaca.
“Pojedini direktori škola govore da je to skupo, a u svojim skladištima imaju ormare koje ne koriste godinama i mogu ih upotrijebiti u ove svrhe. Neke seoske i prigradske škole rade samo u jednoj smjeni i imaju dovoljno prostora da đaci ostave udžbenike i stvari u školi”, rekao je Predrag Damjanović, direktor Republičkog pedagoškog zavoda.
Ističe da treba sastaviti i adekvatan raspored časova, po kojem đaci ne smiju imati likovno i fizičko u istom danu, jer im je preteško nositi svu opremu, kao i da roditelji moraju imati uvid u raspored časova, te pregledati đačku torbu i vidjeti nosi li dijete knjige u skladu s rasporedom ili nešto što mu ne treba.
Tanja Z., majka učenika četvrtog razreda jedne osnovne škole u Banjaluci, tvrdi da su, s obzirom na težinu torbe, ormarići neophodni.
“Svakodnevno nošenje teške torbe uzrokuje mnoge probleme. Moje dijete ima problem s kičmom i svaki dan mora raditi vježbe. Kad bi se uradila analiza i uvidjelo koliko djece ima problema s kičmom, možda bi se nešto ozbiljnije poduzelo. Ili bi ormarići bili obavezni ili bi broj knjiga bio manji”, smatra ova Banjalučanka.
Darija Mićić, direktorica Osnovne škole “Branko Radičević” iz Banjaluke, kaže da u njihovoj školi za ormariće nema prostora.
“U jednoj učionici budu tri odjeljenja u tri smjene. Imamo jedino po jedan ormar u učionici gdje učitelji ostavljaju radne listove, pa kada đacima trebaju, oni im podijele. To je zasad jedino olakšanje koje im možemo pružiti”, navodi Mićićeva.
U OŠ “Sveti Sava” Brod takođe nema ormarića, a kako tvrde iz ove škole, do njihovog uvođenja neće ni doći, jer treba ispoštovati niz preduslova za koje su potrebna ogromna novčana sredstva.
U Osnovnoj školi “Ivo Andrić” Banjaluka učenici razredne nastave, tačnije 21 odjeljenje, ima ormariće, a kako kaže Željka Opačić, direktorica ove ustanove, učenici i roditelji su prezadovoljni jer su đačke torbe sada lakše.
Težina torbe zavisi i od nastavnika, a tu je situacija različita od škole do škole, od razreda do razreda. Jedni nastavnici insistiraju na nošenju svih nastavnih materijala, drugi nastoje olakšati djeci, pa nose samo najneophodnije za određeni čas. Fizijatri upozoravaju da preteške đačke torbe mogu izazvati deformitete kod djece.
Mogu dovesti do lošeg držanja, potom bolova u leđima, deformiteta kičmenog stuba u vidu – skolioze, zato težina školske torbe ne bi smjela biti veća od deset do 15 odsto djetetove težine.
Savjeti za školsku torbu
– Prednost treba dati torbi od lakšeg materijala.
– Ne preporučuje se nositi školsku torbu na jednom ramenu.
– Naramenice treba da budu široke i obložene mekanim materijalom.
– Najbolji je položaj torbe na sredini leđa.
– Suvišne bojice, sveske, knjige i eventualno igračke izvaditi iz torbe.
(nezavisne.com)
