BANJALUKA – Senzori za mjerenje nivoa šećera u krvi, čiju nabavku u RS još ne pokriva FZO RS, izuzetno su značajni jer mogu spasiti život osobama oboljelim od dijabetesa, posebno djeci, koja ne mogu prepoznati simptome hipoglikemije, pada šećera koji može dovesti do slabljenja vitalnih organa, a u najgorem slučaju može izazvati i trenutnu smrt.
Osobe oboljele od dijabetesa, kao i roditelji djece koja imaju ovu bolest, senzore koji bezbolno i kontinuirano prate nivo šećera u krvi plaćaju iz svog džepa i naručuju ih iz zemalja EU, a jedan senzor, koji traje od sedam do 14 dana, košta od 60 do 100 evra.
Kako je za “Nezavisne novine” navela Jelena Škrbić Radić, predsjednica Udruženja osoba oboljelih od dijabetesa “DiabetNº1”, ovi senzori su neophodni jer popravljaju kvalitet života oboljelih od dijabetesa.
“Bezbolni su i kontinuirano mjere nivo šećera u krvi, dok trakice koje se koriste u Srpskoj to ne rade kontinuirano, već moramo stalno da bockamo da bismo znali koliki je šećer oboljele osobe”, rekla je Škrbić Radićeva.
Dodala je da trakice čiju nabavku pokriva Fond zdravstvenog osiguranja RS (FZO RS) ne pokazuju trend kretanja šećera te se ne mogu izbjeći teška stanja koja šećer u krvi sa sobom nosi, to jest hipoglikemiju i hiperglikemiju.
“Hipoglikemija je nizak nivo šećera, dok je hiperglikemija visok nivo šećera. Oni dovode do trajnih posljedica kao što su kardiovaskularni problemi te ostavljaju trajne posljedice po vitalne organe, a mogu da prouzrokuju i momentalnu smrt”, kazala je Škrbić Radićeva, dodajući da ljekari ističu da djeca do sedme godine ne mogu nikako da prepoznaju znakove hipoglikemije, ali i odrasle osobe teško prepoznaju prve simptome.
“Najgore je noću jer šećer često opada baš tada. Najbitnija stvar u vezi sa senzorima je što imaju alarme te kad oboljela osoba spava i ne može se probuditi nesvjesna da joj je šećer opao – alarm budi ili tu osobu ili roditelje, odnosno partnere te osobe, te joj se može dati prva pomoć”, pojasnila je Škrbić Radićeva.
Istakla je da ove senzore često naručuju iz Francuske, gdje su najjeftinije, jer se ova zemlja odrekla poreza na medicinska sredstva.
“U Njemačkoj i Austriji ovi senzori koštaju 60 evra, to jest oko 120 KM, a takva je cijena i u Hrvatskoj, a ona nam je najbliža”, navela je Škrbić Radićeva. Da je nabavka ovih senzora putem FZO RS od izuzetne važnosti “Nezavisnim novinama” je potvrdio i Dejan Travar, član Udruženja “DiabetNº1”, koji kaže da uz pomoć senzora u svakom momentu znate koliki je nivo šećera.
“Na ovaj način ne dozvoljavate da vam dijete ode u hipoglikemiju, koju ono ne može da prepozna jer dijete prima insulin, vještački šećer koji je sklon tome da opada”, kazao je Travar.
Dodao je da, takođe, svaki visoki šećer može da vodi u komatozno stanje te da trajno uništi periferne kapilare, živce, oči i bubrege.
“Ukoliko nemate stalnu kontrolu nad šećerom, što i ne možete da imate bez tih senzora, oboljeli za nekoliko godina mogu da postanu osobe s invaliditetom”, rekao je Travar, dodajući da je dijabetes, posebno tip 1, tihi ubica. Istakao je da je pohvalno što FZO RS nabavlja najnovije insuline, koji su besplatni za sve oboljele, ali da je problem što sve druge zemlje u okruženju nabavljaju godišnje zalihe senzora, pa čak i Brčko distrikt refundira troškove nabavke senzora za svoje građane.
“Djeci su ovi senzori potrebniji jer ne mogu da prepoznaju hipoglikemiju, a senzor se može nadograditi te možete da skinete aplikaciju koja će vas obavještavati o nivou šećera”, zaključio je Travar za “Nezavisne novine”.
U FZO RS su za “Nezavisne novine” istakli da trenutno rade analize i procjene efekata eventualnog uvođenja novog prava, poput senzora, koji iziskuju dodatna finansijska sredstva. “Na ovu temu nedavno je održan sastanak sa predstavnicima udruženja koja imaju veze s ovom bolešću, svjesni koliko je važno da budemo zajednički partneri po pitanju potreba osiguranih lica”, kazali su u Fondu, dodajući da je godišnji trošak Fonda samo za lijekove i potrošni materijal iznosi oko 31 milion KM.
