Dok u javnosti RS i FBiH već traju žučne polemike o Programu reforme koji će biti upućen u Brisel nakon imenovanja mandatara Savjeta ministara BiH, iako gotovo niko od aktera tih rasprava nije imao uvid u sadržaj ovog dokumenta, banjaluka.net saznaje šta su ključne dimenzije Programa.
Podsjećamo, naš portal je još prije mjesec dana prvi objavio da se priprema Program reformi i najavio scenario sa formiranjem vlasti na nivou BiH koji se upravo sada dešava. Ovog puta, otkrivamo kako su u pregovorima vrhova SDA, HDZ-a BiH, SNSD-a i međunarodnih predstavnika definisana pitanja koja su do sada izazivala najviše kontroverzi.
Prije svega, bitno je naglasiti da se u Programu reforme uopšte ne prejudicira članstvo BiH u NATO-u. Inače, aktuelnom rukovodstvu Srpske često su upućivani prigovori sa raznih strana da je promijenjen stav o zapadnoj vojnoj alijansi, od prihvatanja puta ka članstvu do nepristajanja na takv proces. Naši izvori objašnjavaju ovu evoluciju.
„BiH je od 2000. do 2011. bila opredijeljena prema članstvu u NATO-u. U tom periodu je i aplicirala je za članstvo, 2009. godine, a 2010. odobren joj je, ali nije aktiviran Akcioni plan za članstvo. A onda je RS promijenila političku poziciju – više nije za članstvo, a 2017. donijela je i Deklaraciju o neutralnosti. Na osnovu ove njene nove političke pozicije, predstavnici RS više nisu saglasni sa političkim opredjeljenjem BiH prema članstvu“, podsjećaju dobro obaviješteni sagovornici.
Oni dodaju da je ova promjena pozicije Republike Srpske zajednički razmatrana u pregovorima.
„Ključ problema bio je u tome da li su obaveze preuzete prije 2011, dok su svi željeli u članstvo, pravne ili političke prirode. Ako su pravne – npr. da je BiH već bila ratifikovala Protokol o pristupanju NATO-u, odnosno da je već bila postala članica – jasno je da RS ne bi mogla svojom unilateralnom voljom iskljuciti BiH iz clanstva. Ali, ako su političke prirode, RS može u svakom trenutku promijeniti političku poziciju, odnosno naložiti svojim predstavnicima da otkažu političko opredjeljenje prema članstvu. Pravne obaveze ostaju i kad se promijeni političko opredjeljenje, dok se propisno ne otkažu ili isteknu, ali političke obaveze nestaju sa promjenom politike“, objašnjavaju poznavaoci ove materije.
Oni podsjećaju da je RS već jednom u prošlosti načinila sličan zaokret:
„Do 2000. Srpska takođe nije bila saglasna sa opredjeljenjem BiH prema članstvu u NATO-u, a onda se saglasila, nakon promjene pozicije SRJ, sa promjenom vlasti u Beogradu. Zar RS nema pravo na novi zaokret? Ukrajina je od nezavisnosti već tri puta promijenila političku poziciju između opredjeljenja prema članstvu u NATO-u i neutralnosti“.
Nakon temeljnog razmatranja ove problematike u pregovorima, došlo se do zaključka da se pitanje članstva u NATO-u ne prejudicira, odnosno da podliježe budućem odlučivanju nadležnih organa BiH – Predsjedništva, uz saglasnost Parlamenta.
Sljedeće važno pitanje, regulisano Programom reforme, jeste pitanje saradnje BiH i NATO-a. Bez obzira na političke razlike, saradnja BiH sa NATO-om i njeno unapređenje nikada nisu bili sporni za bilo koju stranu u BiH – bila je konstatacija svih aktera pregovora.
„RS je imala težak i napet odnos sa NATO-om od početka konflikta u BiH, a 1995. prerastao je u oružanu konfrontaciju. Ali, Srpska je putem Dejtonskog sporazuma regulisala svoj odnos sa NATO-om i prihvatila ga kao čuvara mira u BiH. On je tu obavezu do 2004. efikasno izvršio i obaveza je tada prenesena na EUFOR, ali NATO i dalje, sa malim štabom, ostaje sekundarni čuvar mira u BiH. U mnogim drugim aktivnostima, NATO je pomogao i pomaže BiH, uključujući reformu odbrane – za koju su sve strane u BiH i dalje zainteresovane. Zato je novo rješenje obuhvatilo i odrednicu o daljem unapređenju saradnje između BiH i NATO-a. Saradnja svakako obuhvata učešće BiH, kao i drugih nečlanica, u mirovnim misijama NATO-a, po odobrenju Savjeta bezbjednosti UN“, ističu naši izvori.
Najviše pažnje, ipak, izazvalo je pitanje Godišnjeg nacionalnog programa (ANP), na kojem je u proteklim mjesecima insistiralo političko Sarajevo, dok su opozicione stranke u RS tvrdile da će vlast u Srpskoj prihvatiti ovaj uslov bošnjačkih političara za formiranje vlasti na nivou BiH.
„BiH je na osnovu aplikacije za članstvo iz 2009. ušla u program MAP 2010. Ali, to se sve dogodilo prije nego što je RS napustila opredjeljenje prema članstvu, odnosno instruisala svoje predstavnike u institucijama BiH da uskrate dalju saglasnost za orijentaciju BiH prema članstvu 2011. Kasnije je NATO unilateralno, bez postupanja BiH, pozvao Bosnu i Hercegovinu da dostavi ANP 2018. Međutim, uklanjanje odrednice o članstvu učinilo je bespredmetnim dostavljanje ANP-a, kojim bi se “aktivirao MAP, odnosno Akcioni plan za članstvo. Ne možete aktivirati plan za nešto što ste uklonili iz razmatranja. Iz ovog razloga, novo rješenje ne razmatra posebno pitanje MAP-a i ANP-a, a dokument koji je usaglašen predstavlja Program reformi – saradnje sa NATO-om, opet ne prejudicirajući, odnosno ostavljajući po strani pitanje članstva“, saznaje banjaluka.net.
Dakle, nikakav ANP neće biti dostavljen, a Program reforme je dokument koji zamjenjuje, odnosno istiskuje ANP. Program reforme, kažu poznavaoci ove problematike, nije isto, niti se može smatrati ANP-om, niti proizvodi dejstvo kakvo bi imao ANP. Samim tim, više nema smisla ni pitanje o aktivaciji MAP-a, jer je MAP, u prevodu sa engleskog jezika, Akcioni plan za članstvo, a ovim dokumentom definisano je da se pitanje članstva ne prejudicira, odnosno uklanja se iz razmatranja.
„Zar se može aktivirati plan za nešto što je uklonjeno sa stola“, zaključuju naši sagovornici.
Tokom pregovora, a i nakon prihvatanja Programa reforme, kako saznajemo, dominirao je stav da u čitavom procesu nema pobjednika i poraženih, niti će ih biti u predstojećem periodu.
„Rješenje do kojeg se došlo pregovorima ipak predstavlja vidljiv dobitak za sve zainteresovane strane u BiH. Nastavak i unapređenje saradnje sa NATO-om omogućeni su, što je bio interes svih, a posebno strana iz FBiH. RS je verifikovala svoju novu poziciju da više nije saglasna sa opredjeljenjem BiH prema članstvu, a FBiH u tome nije ništa izgubila, jer bi predstavnici iz RS u Predsjedništvu i Parlamentu BiH ionako blokirali dalje korake prema članstvu. Na dobitku je i NATO, jer su omogućeni nastavak i unapređenje saradnje sa BiH, a članstvo ionako nije ni bilo u izgledu. Na dobitku je i evropski put BiH, jer je sada omogućena i implementacija izbornih rezultata u BiH iz 2018“, zaključuju naši sagovornici.
Po svemu sudeći, BiH je dobila funkcionalno rješenje jednog složenog i osjetljivog pitanja, koje je mjesecima ugrožavalo skoro sve pozitivne i normalne političke i administrativne procese u BiH. Prema svim dostupnim informacijama, u slučaju Programa reforme radi se o kompromisu za budućnost BiH i njenih naroda i entiteta, koji je prevazišao pitanje ANP-a.
Ukoliko se svi ovi elementi uzmu u obzir, kao najvažniji domet ovog procesa može se označiti činjenica da je Republika Srpska prvi put u jedan zvaničan dokument unijela odrednicu da BiH više nije opredijeljena za članstvo u NATO-u. U odnosu na dosadašnje stanje, to je izuzetno značajna promjena, i to ne u teoretisanjima unutar RS bez konkretnih posljedica, već u samoj političkoj igri na bh. terenu.
(banjaluka.net)
