Ova nagrada objedinjuje tu mitsku planinu Kozaru, koja je u našem sećanju zapamćena i kao ponos i kao stradanje, riječi su književnika Dušana Kovačevića, kojem je na zatvaranju 47. Književnih susreta uručena nagrada “Književni vijenac Kozare”.
Kovačević, koji je tražio da bude potpisan kao književnik, dodao je i da mu je ova nagrada izuzetno draga, prije svega što potiče iz ovog kraja, koji je iznjedrio ovom krugu velike pisce po kojima se pamti srpski jezik.
– Ova nagrada nekako objedinjuje sve te ljude koji su ovde živeli, pisali i ostavili veliki trag u srpskoj književnosti – rekao je Kovačević.
On je dodao da je sticajem okolnosti u Akademiji nauka i umetnosti u Beogradu u Odboru zaostavštine Branka Ćopića i da mu je on, kao pisac i kao čovjek, ostao u najljepšem sjećanju.
– Sretao sam ga, ne tako puno, ali dva-tri puta smo imali i neke razgovore. Viđao sam i Skendera Kulenovića, ali sam tada bio dosta mlad čovek i nismo mogli da budemo prijatelji, ali sam ga viđao i drago mi je što sam na Kozari položio venac na njegov grob – kazao je Kovačević.
Kovačević je, na pitanje da li se od mnogobrojnih nagrada koje je dobio ističe neka, rekao da svaka nagrada ima nekakav značaj za neki period u životu.
– Ovo je nagrada za životno delo i kad dobijete to, onda vam je drago, ali i blago začuđujuće, jer se ona daje čoveku kad privodi kraju svoj rad i nadam se da je ovo nagrada koja potvrđuje to da niste uzalud trošili vreme. Ne bih izdvojio nijednu posebno, jer je svaka dolazila u nekom periodu života, da li za pozorište, da li za film. Krenuo sam dosta rano, dosta mlad sam bio kada sam ušao u “Atelje 212” sa prvom predstavom i evo do danas sam u procesu rada – objasnio je Kovačević.
Dodao je da prati kulturna dešavanja na prostoru Republike Srpske i da je bio pretprošle godine na pozorišnim susretima u Brčkom, gdje je izašla monografija o njegovim predstavama na ovom području.
– Mene je baš iznenadilo koliko je predstava bilo unazad trideset i nešto godina, tako da je priča o tim predstavama ako je i nisam gledao dolazila vrlo brzo do Beograda, mnoge su gostovale u Beogradu, mnoge sam ja gledao i u Brčkom i u Banjaluci i mogu reći da mi je izuzetno drago što se skoro svake godine ili svake druge godine izvodi neka drama – istakao je Kovačević.
Na svečanosti uručivanja nagrade u Prijedoru pročitao je jedan monolog iz jedne svoje drame “Život u tesnim cipelama”, koja govori o tome kako smo svake godine manji za 35-40.000 ljudi, ističući da je to za njega jedna od najvećih briga.
– Ne znam na koji način će se to zaustaviti, ali mislim da je to osnovni i najveći i jedini problem srpskog naroda. Nestajanje u smislu razlika između nataliteta i mortaliteta i isto odlazak mladih ljudi u svet. A opet nije to problem samo srpskog naroda. Evropa se smanjuje i neki drugi narodi i neki drugi kontinenti se umnožavaju neverovatnom brzinom, tako da sam neki dan pročitao podatak da će 2100. godine, što nam sada izgleda kao jako daleka budućnost, na planeti živeti 11 milijardi ljudi – naveo je Kovačević.
Početkom 20. veka bilo je zapisano da je bilo milijardu i po stanovnika. To umnožavanje će izazvati posledicu da će se voditi bitke na raznorazne načine za vodu, za hranu, dakle za sve ono zbog čega svet već danas ima ogroman problem. Ne brinem se toliko za populaciju na planeti, ali mi je zato velika briga šta će biti sa našim narodom, jer kome se sve to gradi, sve to zida i putevi se grade i kome se piše ako će neko to čitati na drugi način – dodao je Kovačević.
Nestajanje jezika je, kako je rekao, jedan od najvećih živih srpskih književnika Dušan Kovačević, apsolutno identično nestajanju naroda.
– Narod bez svog utemeljenja u jeziku ne postoji. Ova visoka tehnologija uskraćuje deci mogućnost da nešto pročitaju, jer je postalo lakše prelistati na “ajfonu” nego se posvetiti knjizi. Nekoga će to skupo koštati, jer čovek koji nema elementarno obrazovanje uskraćen je za jednu veliku životnu radost i mogućnost da se ozbiljno bavi poslom – ispričao je Kovačević.
Riječ žirija
Kako je žiri rekao, Dušan Kovačević je neophodan čovjek u svome vremenu.
– Dušan Kovačević je umjetnik koji je svojim djelima, a iznad svega grotesknim smijehom, omogućio da kao u uvećanom ogledalu sagledamo duh svoga bremenitog doba, te svekolike vrline i mane sopstvenog naroda. Omogućio je da mnogobrojna književna, pozorišna, televizijska i filmska publika sve to prepozna i doživi kroz složeni saznajni i umjetnički proces. – kazao je žiri.
Time je ispleo najljepše stranice u desetstoljetnom vijencu srpske književnosti, a samim tim postao je i dostojan buket među nagrađenima u poluvjekovnom pletenju književnog vijenca Kozare – naveo je žiri.
(Glas Srpske)
