U BH Telekomu uveliko je počela tzv. dubinska analiza za koju će biti zadužena revizorska kuća PricewaterhouseCoopers. Na prvi pogled vijest izgleda uobičajeno, kao malo jača inspekcijska kontrola. Međutim iza nje stoji mnogo dublja pozadina.
Bolji poznavaoci ove tematike odmah mogu primijetiti da se ovakvi revizorski zahvati vrše neposredno pred privatizaciju nekog subjekta, u ovom slučaju telekom sektora u Federaciji. Na ovaj korak federalna vlada odlučila se 26.04.2018., pet dana nakon što je promovirana knjiga “Orvelovo Sarajevo” Nedžada Latića, čije centralno poglavlje opisuje objekte sa kojih se vrši elektronički nadzor nad građanima.
Na ovaj način federalna vlada nastoji zataškati ovaj slučaj, a revizorska kuća PricewaterhouseCoopers očigledno ima zadatak da obezvređivanjem BH Telekoma učini ovaj telekom-operator što prijemčivijim za potencijalnog kupca.
Kao najprodorniji kupac u ovom trenutku nameće se kineski Huawei. Kineski telekom sektor kao kupac i pozicionar nametnuo se već u Srbiji i kreće u ofanzivu i na našu zemlju. Ne baš kvalitetna, ali jeftina kineska tehnologija prisutna je kod naših telekom operatera. Ona umanjuje kvalitet telekom usluge, ali stanovništvo naviklo da se ne buni ni za šta i gotovo na nivou fanatizma izražava poslušnost vlasti, bila ona zvanična ili iz sjenke, omogućava i javnim preduzećima da rade šta hoće te pružaju uslugu po svom ćejfu, ali i naplaćuju po cijenama koje su također po njihovom ćejfu. Kinesko prisustvo u našoj zemlji u smislu aktivnosti opisanih u tekstu pod naslovom Faradejev kavez najvjerovatnije počinje prije nekoliko godina kada je kineska vlada uputila donaciju za navodnu pomoć povratnicima. Ta donacija je putem godinama za korupciju prozivanog Fonda za povratak BiH preusmjerena za izgradnju infrastrukture oko kompleksa zatvora i ugostiteljskog objekta Kula u Istočnom Sarajevu, nedaleko od vojne baze NATO pakta na lokalitetu Krtelji. Kako smo i ovu gradnju opisali u tekstu Faradejev kavez, a računajući da kineska vlada nije naivna da ne provjerava kako se troše njene donacije, osnovano možemo posumnjati da je donacija iz Kine bila smišljeno plasirana u cilju podrške elektroničkom nadzoru nad bazom NATO pakta, a da je tobožnja namjena u smislu pomoći za održivi povratak bila samo maska. Dokaz za nenamjensko korištenje ove donacije i danas se kiseli u ladicama Tužilaštva BiH a postupajući tužilac u ovom slučaju Milorad Barašin je nedavno i umro, te kako mrtva usta ne govore, sve manje su šanse da ovaj materijal ikada ugleda javnost a kamoli sudske klupe.
Naši stariji čitaoci se sjećaju da je i u vrijeme SFRJ postojala zakonska obaveza saradnje građana sa obavještajnim službama zemlje. U Kini i dan-danas postoje takva zakonska rješenja, i to još strožija, tako da su između ostalih i telekomunikacijske kompanije poput Huaweija ili ZTE-a zakonski obavezne da sarađuju sa kineskim obavještajnim službama. Kineska Obavještajno-sigurnosna služba organizacijski se sastoji od jedanaest uprava. Deseta i jedanaesta uprava ove službe, popularno nazvane i Crveni zmaj, bave se poslovima elektronske špijunaže i kompjuterskom opremom. I četvrta uprava, zadužena za industrijsku špijunažu, bliska je ovakvoj aktivnosti. Za oblast elektronske špijunaže nadležna je i treća uprava Generalštaba Kineske narodnooslobodilačke armije. Sve to daje loš imidž kineskim telekomunikacijskim tvrtkama svrstavajući ih u sam vrh oblasti koju smo dotakli tekstom Faradejev kavez.
Sukladno tome, ovih dana je Vlada Australije donijela odluku o zabrani kineskim telekomunikacijskim tvrtkama Huawei i ZTE da na njenom tlu uvode 5G tehnologiju ocijenivši je visokorizičnom po nacionalnu sigurnost. Slični tonovi mogli su se čuti i od britanske vlade, samo nešto diskretniji i diplomatičniji. Ranije su Sjedinjene Američke Države također iz sigurnosnih razloga zabranile Huaweiju prisustvo na američkom tržištu a ZTE-u znatno ograničile. Ukoliko kineske telekomunikacijske tvrtke uz podršku federalne vlade definitivno ovladaju BH Telecomom i Eronetom, kineska strana bi odmah uvela 4G tehnologiju. Ovim se hvalila uprava BH Telecoma. Podsjetili bismo na narodnu poslovicu: “Čega se pametan stidi…”
Na to da već postoji politički dogovor o preuzimanju domaćih telekom operatora od strane kineskih navodi i nedavni intervju ambasadorice Kine u BiH prenesen u domaćim medijima, koja je stanje u našoj zemlji ocijenila, što bi se reklo, u smislu da ovdje teku med i mlijeko. Iako je situacija u našoj zemlji upravo suprotna od toga. Ovako neobjektivna izjava ambasadora najmnogoljudnije zemlje svijeta djeluje kao provokacija i jasan pokazatelj da je politika Narodne Republike Kine u našoj zemlji isključivo interesnog a nimalo humanitarnog karaktera. Treba li napomenuti, a već smo u gornjem dijelu teksta o tome govorili, da su sve kineske donacije u našoj zemlji bile sumnjive u pogledu namjenskog trošenja.
No da bi se doslovno provela sva nepisana pravila tranzicijske otimačine već dobrahno viđena i oprobana u našoj zemlji, objekat privatizacije opet mora biti obezvrijeđen. Po već ustaljenom scenariju, za to su zaduženi takozvani ekonomski stručnjaci i savjetnici. Zapravo revizorske kuće. O revizorskim kućama u našoj zemlji već smo donekle pisali u našem tekstu pod naslovom Kome dati zekat i vitrovašće?
Domaće revizorske kuće osnovali su netom obogaćeni pripadnici domaće tranzicijske elite. One posjeduju franšizne licence stranih revizorskih kuća, koje im služe kao kišobran, ili su samo ispostava neke druge revizorske kuće iz regiona koja je također zaštićena franšizom i logom neke strane revizorske kuće. Direktori su domaći ljudi, ali poslove ovih revizorskih kuća obično vode imenovani prokuratori koji su strani državljani. Uočili smo ranije i to da su vlasnici ovih revizorskih kuća povezani i članstvom u Udruženju eksperata iz oblasti nekretnina, kada su sa interneta uklonjeni podaci koji su ukazivali na to. Također smo ukazali i na to da su rezultati eksterne revizije banaka rađeni za Agenciju za bankarstvo nepodudarni kad su u pitanju rezultati revizije dvije različite revizorske kuće kada se pogledaju prethodna i tekuća godina, ali je to u našoj zemlji moguće. Štaviše, Agencija za bankarstvo je tada također uklonila podatke eksterne revizije sa interneta.
Posao privatizacije domaćih telekom operatera u Federaciji pripao je revizorskoj kući PricewaterhouseCoopers. Ova revizorska kuća, pokazalo se, samo je ispostava makedonske revizorske kuće iz Skoplja koja nosi franšizu PricewaterhouseCoopers. Direktor ove revizorske kuće je Mirza Bihorac iz Novog Pazara, koji je ranije radio u revizorskoj kući Deloitte. To je također domaća revizorska kuća osnovana od revizorskih kuća Deloitte iz Zagreba te iz Nikozije sa Kipra, uz udio domaćih osnivača. Kipar je inače važno off shore utočište, što je javnosti već odavno poznato. Direktor Deloittea u BiH ima čak dva strana prokuratora.
Direktor PWHC Mirza Bihorac ima imenovanog prokuratora gospodina Emanuela Koeniga, koji inače sjedi u Beogradu i zastupa PWHC za Srbiju. Ovakva metodologija imenovanja stranih prokuratora da upravljaju domaćim revizorskim kućama se pravda navodnom boljom povezanošću među revizorskim kućama, premda to opravdanje djeluje u najmanju ruku providno. Tako imamo zatvoren krug osoba koje se bave privatizacijom domaćeg telekoma u korist kineske strane. Direktor revizorske kuće koja vrši poslove oko privatizacije, njegov prokurator kao i predsjednica uprave BH Telekoma su porijeklom ili boravkom iz Srbije, gdje je kineski telekom sektor ovladao tamošnjim prostorom. Koliko je to bilo važno za Kinu, svjedoči podatak da je prisustvo Kine u eteru ove zemlje omogućio posjet visoke kineske delegacije sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom na čelu.
Tzv. dubinska analiza ili postupak diligencije (Due diligence) je komplikovan postupak nadzora i provjere poslovanja. Isprva je planirano da traje tri mjeseca, kasnije se počelo govoriti o četiri mjeseca. Trenutno je postupak zapeo u vezi sa zaštitom ličnih podataka i drugih povjerljivih akata. No šta se krije iza takve formulacije nepoznato je, budući da zaštita ličnih podataka u našoj zemlji nikad nije zaživjela izuzev postojanja Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH makar na papiru ako već ne radi svoj posao za koji je namijenjena. Postupak diligencije prati očigledno dobro osmišljen i oproban propagandni nastup u kojem se ovaj postupak, kao i uvijek, pravda obavezama prema Međunarodnom monetarnom fondu, navodnom nužnošću vršenja takvih kontrola u strukovnom smislu i sl. No ono što je simptomatično u ovom trenutku kada je u pitanju propaganda koja prati jedan ovakav postupak, jeste naglo naglašavanje gubitaka koje u posljednjoj godini bilježe telekom operatori u Federaciji. Tako se za BH Telekom tvrdi da je u zadnjoj godini zabilježio pad dobiti od osam miliona maraka. Kasnije se počelo tvrditi da taj pad dobiti iznosi čak 22%. Očigledno je da se na ovaj način javnost već priprema da računovodstveno obezvređivanje Telekoma sukladno metodama tranzicijske otimačine prihvati kao neminovnost. Naravno, po već isprobanom metodu, kao izgovor za ovakvo stanje optužuje se stanovništvo zato “što koristi viber i druge društvene mreže”.
Posebna priča u svemu ovome jeste i pozicija zaposlenih u telekom operatorima u Federaciji. Prekobrojni dobro plaćeni i partijski odani službenici i zaposlenici su važan faktor stabilnosti za vladajuće stranke. Oni predstavljaju stabilno glasačko tijelo i na sve druge načine važan oslonac vlasti. Već godinama se po čaršijskim kuloarima prepričava da radno mjesto u telekom operatorima košta i do pedeset hiljada KM. No novi gospodari BH etera posigurno ne žele prekobrojne dobro plaćene radnike, nego ih kao i u drugim zemljama zanima jeftina i obespravljena radna snaga. To će za domaće vlastodršce predstavljati glavobolju. Isprva je kao probni balon puštena poluinformacija da se sprema otpuštanje oko 250 radnika iz BH Telekoma. No nakon reakcija puštena je nova poluinformacija da niko neće ostati bez posla. Sindikati zaposlenih u telekom operatorima su već odavno najavili štrajk i druge vidove otpora postupku tzv. diligencije od strane PWHC-a. Traži se potpisivanje kolektivnih ugovora koji će zaposlene zaštititi od eventualnog otkaza. Na samom početku razmišljalo se čak o astronomskim otpremninama za eventualno otpuštene radnike. No razmjere otpuštanja, pretpostavlja se, bile bi takvih razmjera da bi te otpremnine bile tolike da bi kupovina socijalnog mira otpremninama bila, što bi političari rekli, “nerealna”, mogla bi dosegnuti i desetine miliona maraka. Po svemu sudeći, ovo će biti kamen spoticanja pri prodaji telekom operatora, a vladajućoj strukturi se žuri.
Kod prodaje telekom operatera uvijek se vodi računa da se sektori operative i infrastrukture razdvoje, te se prodaje operativa a infrastruktura se ne prodaje nikad. S tim u vezi je i popularni izraz “punokrvnost” operatora. Stepen punokrvnosti operatera zavisi od toga koliko vlada infrastrukturom. Ni jedna zemlja ne dopušta tek tako punokrvnost telekom operatorima, pogotovo stranim. Budući da se na razdvajanje sektora operative i sektora infrastrukture u domaćim telekom operatorima u ovom procesu privatizacije i ne pomišlja, očigledno je da federalna vlada čini isti grešku koju je počinila ranije vlada Milorada Dodika u RS kada je prodala tamošnji telekom u potpunosti sa infrastrukturom. Kasniji pokušaj Dodikove vlade da preko Elektroprivrede RS putem gradnje optičkih kablova na dalekovodima oformi alternativni telekom operator u svom vlasništvu je propao.
Kakva je računica federalnih vlastodržaca u ovom slučaju? Cilj je što prije osloboditi se glavobolje izazvane otkrivanjem brojnih zloupotreba u telekom sektoru, naročito finansijske, kadrovske, a pogotovo sigurnosne prirode na taj način da se sva operativa i infrastruktura predaju moćnom stranom vlasniku bez obaziranja na gubitak telekom sektora kao jednog od najvažnijih nacionalnih resursa, a pogotovo na veoma visok rizik za nacionalnu sigurnost.
(thebosniatimes.ba)
