U potrazi za poslom i boljim životom, mladi ljudi raznih struka u RS i BiH sve češće se odlučuju za odlazak iz zemlje. Međutim, više nije riječ samo o medicinarima, inženjerima, variocima, vozačima i sličnim, odranije traženim profilima. Aktuelni podaci iz Prijedora potvrđuju da je sve naglašeniji i odlazak konobara. Ovdje se rode, školuju, pa odu.
Nemanja Beronja je učenik Ugostiteljsko-ekonomske škole u Prijedoru i obrazuje se za konobara. Nakon školovanja, nada se brzom zaposlenju, ako ne u svom gradu, onda u inostranstvu.
“Zato sam i upisao ovaj smjer. Trudim se, učim i napredujem. Ako ne uspijem u svom gradu, plan mi je da tražim posao u inostranstvu. Drugari su već dobili neke ponude, tako da ću se i ja raspitati”, rekao je Nemanja.
Da je velika potražnja za konobarima i kuvarima, potvrdila je i direktor ove škole Valentina Sovilj.
“Posljednje tri generacije kuvara i konobara veoma brzo su pronašli posao. Kada je riječ o posljednjoj i pretposljednjoj generaciji, nisu stigli ni da preuzmu diplomu, a već su imali ponude za posao. Većina njih je ostala u svom gradu. Očito da je došlo do toga da nije bitno da “neko bude konobar”, nego da to bude kvalitetan konobar. Malo se i tržište isprofilisalo”, dodala je Soviljeva.
Zato i ne čudi što je interesovanje budućih srednjoškolaca za smjer konobara i kuvara sve veće, iz godine u godinu. U ovoj školi, sistem obrazovanja je vezan, jer podrazumijeva i nastavni i praktični dio.
Već nekoliko godina u ovoj školi imaju svoj restoran i fiskalnu kasu, kroz koju provlače dnevnu zaradu, koju troše za nabavku namirnica za potrebe prakse za kuvare. Imaju svoj meni i cjenovnik, a gostiju u ovom restoranu je svakim danom sve više.
“Čuo sam od mog prijatelja, kako na pauzi dolazi na doručak u ovaj restoran. Tako sam i ja počeo. Ovo je jako dobro osmišljeno, dobro za učenike, a vjerujte i za nas goste, jer hrana im je vrlo ukusna, a po povoljnim cijenama. Radije ću ovdje doručkovati, nego u pekari”, kaže redovni gost ovog restorana Ilija Banović.
Oni koji su zadovoljni uslovima na poslu, ostaju u svom gradu. Oni koji žele da zarade više, pakuju kofere i odlaze u inostranstvo. To stvara još veći problem, tvrdi vlasnik motela “Le Pont” u Prijedoru Radovan Surtov. Kako iz iskustva kaže, nedostaje im ugostiteljskih radnika.
“To je već evidentan problem posljednjih godina. Djelimično smo možda krivi i mi, ali ja u ovom slučaju više krivim naše društvo koje se nije pobrinulo da privreda oživi, a to je sve vezano jedno uz drugo. Mi jednostavno nismo u mogućnosti da damo našim radnicima plate koje oni stvarno zaslužuju, jer opterećeni smo raznim fiskalnim i parafiskalnim nametima, nekim stvarima koje su bespotrebne, a odlijevaju se iz naših džepova”, dodao je Surtov.
Kada je u pitanju ugostiteljska struka, koliko je aktivnih tražilaca posla na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS, pojasnio je rukovodilac prijedorske filijale, Zdravko Suvajac.
“Na evidenciji se uvijek vrti cifra do oko 200 aktivnih tražilaca posla ugostiteljske struke, a udio lica iz konobarske struke je preko 100. Jedan broj njih je starije životne dobi. Gotovo su svi bez prihvatljivog znanja stranog jezika, a informatička pismenost nije na zadovoljavajućem nivou. Većina poslodavaca sada zahtijeva da im ugostiteljski radnik zna bar engleski ili njemački jezik, te da je informatički pismen”, dodao je Suvajac.
Ono što poslodavcima u inostranstvu treba jeste školovan mladi kadar sa odličnim poznavanjem stranog jezika. Tako se naša omladina, pored redovnog školovanja, opredjeljuje i za učenje stranih jezika. Sve sa jednim ciljem – da bi u što kraćem roku zadovoljili tražene uslove i brže došli do željenog posla.
(M. Šodić, opcija.net)
