Skupština povjerilaca bijeljinske Šećerane u stečaju donijela je odluku o prodaji imovine turskim firmama Soltist i Sariel, koje djeluju kao povezana pravna lica, za 10 miliona KM.
Za drugu ponudu Banjalučanina Gorana Vajkića od blizu sedam miliona KM nije glasao niko od povjerilaca. Ranije pominjana, treća, ponuda vijetnamske kompanije nije ni dostavljena povjeriocima. Bude li prodaja Turcima realizovana, povjerioci mogu očekivati da se namiri nešto više od polovine njihovih potraživanja.
Na kraju napete sjednice Skupštine povjerilaca koja se nije sastala više od godinu dana, većinom od 77 odsto glasova povjerioci su odlučili da imovinu Fabrike šećera prodaju turskim kompanijama Soltist i Sariel.
Stečajni upravnik Nebojša Matić, ocjenjuje da je ova ponuda uslovno prihvaćena, jer kupci iz Turske nisu uplatili ni depozit od 50.000 KM, što bi njihovu ponudu kvalifikovalo kao ozbiljnu.
– Ne treba se radovati. Zašto? Prvo, da li će doći do realizacije te kupovine. Ljudi su dostavili ponudu na papiru, nisu dostavili bankarsku garanciju, nisu uplatili 25.000 evra, znači nisu ničim dokazali da je to kraj priče – uvjerava Matić.
Ni u najboljem slučaju sva potraživanja neće biti namirena, jer je ponuđena cijena značajno manja od priznatih potraživanja koja su 16 miliona KM. Većina povjerilaca, koji su podržali prodaju, svjesna je, ipak, da čekanjem imovina samo gubi vrijednost.
– Kad vidim koliko fabrika propada i kakvo je stanje ovdje, ja sam prezadovoljan što smo danas prodali fabriku. Lično mislim da bi bio kraj za fabriku da to nije realizovano, niti bi je mogli prodati niti bi je mogli pokrenuti – priča Ilija Grkinić, radnik Fabrike šećera AD Bijeljina.
Dragica Arsić, zastupnik povjerioca Mering DOO Zrenjanin u stečaju napominje da su i te kako zainteresovani da se što prije uđe u realizaciju prodaje.
– Ovo potraživanje je naša jedna od najveće imovine iz koje bi se namirili povjerioci Meringa, odnosno naši povjerioci, tako da smo mi jako zainteresovani da se što pre unovči fabrika – napominje Arsićeva.
Nema garancija da će kupac u bijeljinskoj Šećerani nastaviti proizvodnju, a ranije zamišljen plan reorganizacije je odbačen jer je za pokretanje proizvodnje u Šećerani nakon 26 godina zastoja potreban ogroman novac.
– Imajući u vidu slabu zainteresovanost kupaca za imovinu Fabrike šećera, ovo je nažalost najpovoljnija ponuda, jer bolje nismo imali – tvrdi Faik Muhić, pravni zastupnik povjerilaca.
Kompanije iz Turske ponudile su da nakon potpisivanja ugovora, u roku od 11 mjeseci isplate kompletnu ugovorenu cijenu, za šta mogu obezbijediti i bankarsku garanciju. Sa računa Šećerane novac mogu dobiti prioritetni povjerioci, među kojima je i Poreska uprava kao pokretač stečaja, dok će potraživanja ostalih, pa i radnika čekati pravosnažnost svih presuda u parničnim postupcima.
(RTRS)
