Kompanija “Alumina“ se pozicionirala na svjetskom tržištu kao kolektiv i partner koji uživa ugled i povjerenje. Često priznanja ove tvrdnje slušamo od naših partnera iz raznih zemalja u koje izvozimo svoju robu. Treba biti svjestan sebe i mogućnosti koje su pred nama, jer puno je još neiskorištenih šansi i mogućnosti u smislu širenja i profilisanja proizvodnih kapaciteta – kaže član Upravnog odbora kompanije Pero Vasiljević, diplomirani ekonomista iz Šamca.
Gospodine Vasiljeviću, sa kakvim izazovima ste se sreli prije sedam godina kada ste izabrani za člana Upravnog odbora „Alumine“?
-Poznato je u kakvo je stanje u „Biraču“ i „Alumni“ bilo te 2013.godine kao i neposredno prije. Fabrika je imala ogromne probleme vezane za poslovanje. Situacija je bila prilično obezglavljena, ogromni akumulirani gubici, neizmirene obaveze, nezadovoljstvo zaposlenih, nelikvidnost, ugrožena tržišna pozicija u svakom pogledu, i kod dobavljača i kod kupaca, vrlo sužen proizvodni asortiman. „Alumina“ je proizvodila pretežno metaluršku glinicu, zeolit za deterdžente i vodeno staklo.
Naše aktivnosti su bile usmjerene u dva pravca: Dosta posla i aktivnosti je bilo usmjereno na provođenje poslova i radnji koje nalaže Zakon o stečajnom postupku, bilansiranje imovine, obaveza, obrade prijava potraživanja, itd.
Uporedo s tim ogromne aktivnosti su usmjerene na oživljavanje procesa proizvodnje, dizanje firme, vraćanje na tržište….
Kada analizirate period od 2013. godine do danas, šta smatrate najvećim uspjehom, odnosno neuspjehom kompanije „Alumina“?
-Svakako da je najveći uspjeh to što je kompanija sačuvana. U kontinuitetu se posluje pozitivno, izmiruju se i stvorene i dio naslijeđenih i preuzetih obaveza, značajno se povećao broj zaposlenih, značajno su prošireni proizvodni kapaciteti, „Alumina“ je preorijentisala svoju proizvodnju u oblasti glinice tako da sada većim dijelom proizvodi hidrate i glinicu u sklopu nemetalurškog programa, usvojena je prozvodnja novih proizvoda.
Sve ovo je iziskivalo i značajna investiciona ulaganja, sagrađeno je nekoliko novih proizvodnih pogona, izgrađen je vrtić. To je doprinijelo da je vrijednost kompanije u odnosu na procjenu vrijednosti „Alumine“ iz 2013.godine višestruko uvećana, te da ova činjenica obećava namirenje stečajnih povjerilaca u dosta visokom procentu u odnosu na početne izglede i stanje u aprilu 2013. godine.
Često imam osjećaj da dosta ljudi ima „kratko pamćenje“ i da se dosta tih stvari iz vremena otvaranja stečaja zaboravilo. Mislim da je stanje sada i više nego značajno bolje, sa stanovišta radnika, prije svega na redovnost isplate ličnih primanja, te ostale privilegije koje zaposleni imaju – regres, naknada za Novu godinu, Božić, Vaskrs, Dan žena, odmaralište u Baošiću, te pogodnosti vezanih za nabavku ogreva i slično, a sa stanovišta povjerilaca svakako na značajan procenat namirenja prijavljenih priznatih potraživanja.
Šta je neuspjeh? Svakako je jedan od značajnih problema dužina trajanja stečajnog postupka. Međutim, treba reći da je ono uzrokovano sudskim procesima koji nažalost još uvijek traju. Ovo sigurno ne doprinosi još većem razmahu u poslovanju, ostvarivanju još boljih poslovnih rezultata. Hoću da napomenem i stalnu i bezrezervnu podršku stečajnog upravnika i njegovo ispravno shvatanje problema u poslovanju u „Alumini“. Procesi u ovom kolektivu su vrlo složeni, počev od obima i složenosti proizvodnje, broja zaposlenih i potrebe za svakodnevnim donošenjem odluka, a sve u cilju kontinuiteta proizvodnog procesa. Treba reći da smo imali vrlo dobru i korektnu saradnju tokom svih ovih godina. Da zaključim, mislim da stečajni postupak nad FG „Birač“ nije ugrožavao poslovanje „Alumine“ naročito tih prvih godina vođenja postupka. Sada treba da se okončaju još neki sudski postupci i na taj način stvore uslovi za okončanje stečaja i sigurno još bolje pretpostavke za poslovanje „Alumine“.
Kao član Upravnog odbora na čemu ste svih ovih godina najviše insistirali?
-Pa svakako da smo se vodili ekonomskom logikom, cilj je bio sačuvati privredno društvo, ojačati materijalnu osnovu i na najbolji način iskoristiti mogućnosti koje su se nudile na tržištu. Još jednom napominjem da se radi o velikom kolektivu, velikom broju zaposlenih, ogromnoj proizvodnji i naturalno i vrijednosno, velikim izazovima na svjetskom tržištu, evidentno je sada, to brojke govore da se ispravno odlučivalo i da se uspješno upravljalo kompanijom. Podatak da se 95 odsto proizvoda plasira na svjetsko tržište, da se prodaje u više od 40 zemalja svijeta govori dosta sam za sebe. „Alumina“ je jedna vrlo lijepa priča i zadovoljstvo je, pored obaveze, biti dio takve priče.
S tim u vezi, šta smatrate Vašim najvećim doprinosem razvoju kompanije?
-Ne bih govorio o svom doprinosu, dio sam tima, i neka drugi, počev od predsjednika Uprave, te članova Upravnog odbora, ali i ostali članovi kolektiva daju sud o mom i svakoga pojedinačno doprinosu. Ovdje pojedinac, bez sinergije sa drugima, sa timom, nije u stanju puno toga uraditi. Samo zajedno, uvažavajući jedni druge i cijeneći značaj i doprinos svakoga zaposlenog možemo obezbijediti spokojnu budućnost i sebi i kompaniji.
Upravni odbor određuje dugoročne ciljeve i strategiju kompanije. Koliko je to odgovornost pred članovima Uprave?
-Odgovornost je svakako velika, i za učinjeno i za neučinjeno. Od ogromnog je značaja prepoznati mogućnosti, odrediti strateške pravce. Očit primjer dobre strateški ispravne odluke je prelazak sa metalurškog proizvodnog programa zatečenog prilikom otvaranja stečajnog postupka u Fabrici glinice „Birač“ i njegova diverzifikacija. Ovim se u značajnom dijelu smanjio uticaj berzanskih kretanja i promjena cijena na svjetskom tržištu na poslovanje „Alumine“.
Ovdje je vrlo bitno napomenuti da je za dobro donešenu odluku bitna kvalitetna informacija i spoznaja o globalnim ekonomskim kretanjima. Bez kvalitetne saradnje i prijedloga od strane stručnih ljudi iz kompanije i menadžmenta bilo bi nemoguće donositi i kvalitetne strateške odluke.
Kako bi ocijenili „Aluminu“ danas i kako gledate na budućnost kompanije?
„Alumina“ se pozicionirala na svjetskom tržištu kao kolektiv i partner koji uživa ugled i povjerenje. Često priznanja ove tvrdnje slušamo od naših partnera iz raznih zemalja u koje izvozimo svoju robu. Treba biti svjestan sebe i mogućnosti koje su pred nama, jer puno je još neiskorištenih šansi i mogućnosti u smislu širenja i profilisanja proizvodnih kapaciteta. Bez velikih firmi nema ni malih ni srednjih preduzeća, koncept koji se proklamuje od strane nekih ljudi da nam je budućnost u malim i srednjim preduzećima je ostvariv samo ako bude velikih. „Alumina“ može da za sebe veže još dosta kolektiva, zaposlenih, u smislu dorade, izrade novih proizvoda i tako dalje.
Znači vrlo svijetla budućnost je pred nama, od nas samih zavisi kako i u kojoj mjeri ćemo iskoristiti potencijal koji imamo kao i mogućnosti koje se nude.
Da li su pred sadašnjom upravom veći izazovi nego što je to bilo prije nekoliko mjeseci?
-Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. Uprava „Alimine“ je stalno imala turbulentne periode, svako vrijeme je karakterisano određenim problemima. Kada ste veliki globalni igrač na vas utiču kako unutrašnji, tako i vanjski faktori, određena tržišna kretanja, globalni odnosi između velikih sila, ekonomske krize i tako dalje. Isto tako, i dešavnja na unutrašnjem planu imaju značajne reperkusije na poslovanje, rast cijene struje, nekih energenata ima itekao uticaja na inpute a samim tim i cijenu naših proizvoda, kao i profitablnost kompanije. Svi ti izazovi su do sada uspješno rješavani. Važno je biti stalno proaktivan i ići u susret problemima, te dosnositi ispravne odluke.
Gospodine Vasiljeviću, kako zaštiti fabriku od „interesovanja“ određenih namjerenika i raznih grupacija?
-Ne znam šta mislite pod ovim „interesovanje određenih namjernika“. Ako aludirate na neka dešavanja vezana za kupovinu potraživanja koja određeni povjerioci imaju od stečajnog dužnika odmah vam moram reći da mi niti možemo niti imamo mandat da na to utičemo. Svako ima pravo i njegova je legitimna volja da sa tim potraživanjem radi ono za šta misli da je najispravnije po njega. Skupština povjerilaca je organ i instanca koja će odlučiti o načinu završetka stečajnog postupka. Ovdje i stečajni upravnik ima određene obaveze i nadležnosti koje su propisane Zakonom o stečajnom postupku i oni su adresa koja će dati odgovor na sva pitanja vezana za završetak ovog procesa.
Treba biti legalista i poštovati zakonska rješenja koja su definisala sve radnje i poslove vezane za ovu tematiku.
Rješavanje statusa fabrike, opšte je mišljenje, ključno je pitanje za njen dalji rad. Po Vama koji je najbolji model buduće vlasničke strukture za ovu fabriku, naravno nakon završetka stečaja u matičnom preduzeću „Birač“ AD u stečaju?
-Već sam rekao, najbolji i jedini mogući način završetka stečajnog postupka će definisati i usvojiti Skupština povjerilaca, to je organ koji čine povjerioci i oni će odrediti način na koji će biti najkvalitetnije zadovoljeni njihovi interesi. Bilo bi neodgovorno da ja govorim o najboljem modelu vlasničke strukture.
Kakva bi bila Vaša poruka za kolektiv?
Ja sam uvjeren da je najveći kapital koji posjeduje ovo privredno društvo upravo ljudski potencijal. Uvjeren sam takođe da je aktuelno rukovodstvo fabrike sposobno da je vodi kroz sve ove procese, da ima viziju, da ima osobine kvalitetnog vođe koji zna šta hoće kuda treba da se ide i da ima energiju potrebnu da se planirani ciljevi i ostvare. Treba svako da u sebi gradi osjećaj pripadnosti fabrici, da ima maksimalni doprinos ostvarenju zacrtanih ciljeva, tako da efekat na kraju mora biti vidljiv. Slažem se da ima nekih stvari i koje nisu dobro postavljene, ali svakako se one trebaju rješavati. Međusobno uvažavanje, poštovanje drugog, imanje poštene namjere sigurno doprinosi boljem položaju fabrike.
(Izvor: časopis kompanije „Alumina“)
