PIŠE: Muharem Bazdulj
Ljubiša Samardžić, glumac slavan između ostalog i po ulozi u filmu “Valter brani Sarajevo”, umro je osmog septembra 2017. godine. Osmog septembra 1979. rođena je čuvena američka pjevačica Pink. Osmog septembra 1941. godine počela je nacistička opsada Lenjingrada. Ovo je manje-više slučajan uzorak važnih događaja koji su se u historiji desili osmog septembra, brzinski selektovan sa jedne od internetskih stranica specijalizovanih za “This day in history” tematiku, ono za šta je u preddigitalno doba bivao zadužen “TV kalendar”. Za nekih pola godina, na nekim sličnim listama, možda i osmi septembar 2019. godine bude uvršten u “historijske datume” kao dan održavanja prve sarajevske i generalno bosanskohercegovačke Parade ponosa.
Kako je već poznato, prvog aprila ove godine, u simboličnih dvanaest sati i pet minuta, održana je konferencija za novinare na kojoj je najavljeno održavanje Parade ponosa. “Ova pres-konferencija je počela u 12.05, jer je 12.05 u ovoj državi za prava LGBTIQ osoba”, rekla je članica Organizacionog odbora bh. povorke ponosa Vladana Vasić, koja je istakla kako je inicijativa za organiziranjem povorke krenula od grupe aktivista i aktivistkinja iz Bijeljine, Banje Luke, Sarajeva, Tuzle, Ugljevika, Prijedora i drugih gradova u BiH. “Bh. povorka ponosa predstavlja protest protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava gejeva, lezbijki, biseksualnih, trans, interpolnih i queer osoba. Ona predstavlja borbu protiv nasilja i zahtijeva jednak pristup javnom prostoru kao što ga imaju i drugi građani i građanke koje imaju mogućnost izaći na proteste”, naveo je Branko Ćulibrk, član Organizacionog odbora.
Kad je prije više od deset godina otvoren Prvi Queer Fest, svjedočili smo “neprincipijelnoj koaliciji” nasilničkih navijačkih grupa i vjerskih ekstremista. Ako je suditi po nekim od prvih reakcija na najavljenu Paradu ponosa, nije nerealno očekivati nešto slično i ovog septembra. Nema tu, međutim, mjesta za pretjerane rasprave. Po zakonu o slobodi okupljanja i po liniji najelementarnije ravnopravnosti, Paradu je potpuno besmisleno osporavati. Da i ne govorimo o opštem evropskom i regionalnom kontekstu, kao i o duhu vremena. Da se razumijemo, u SFRJ, koliko god ona s razlogom bila pamćena kao “Periklovo doba”, stanje s ljudskim pravima homoseksualaca nipošto nije bilo sjajno. Države nastale raspadom Jugoslavije, sa izuzetkom Slovenije koja je prednjačila, polako su se, ali sigurno priključivale standardima liberalnog svijeta po tom pitanju. I u Srbiji je do prije koje godine svaka Parada ponosa bila događaj visokog rizika, dok se u posljednje vrijeme održava bez ikakvih naročitih tenzija. Uostalom, predsjednica Vlade je deklarisana lezbijka.
Pisano je već kako je slučaj Crne Gore u tom smislu posebno interesantan. Ako je unutar SFRJ postojala republika koja je bila paradigma patrijarhalnog društva, ako je postojala republika kojoj je, u svakom smislu, Bosna i Hercegovina bila neposredni – Zapad (manje geografski, a više simbolički), republika koja je gledala na Sarajevo kao na centar kakav u njoj ne postoji, to je bila Crna Gora. Mnogo je primjera za to, što personalnih, što anegdotalnih, ali daleko bi nas odvelo kad bismo sada krenuli sa nabrajanjem. I da, te 2008. godine, kada je Sarajevo krenulo u održavanje Queer Festa, u Crnoj Gori, po opštem mišljenju, nije došlo vrijeme da se pokuša s nečim sličnim. Kakva je situacija poslije deset godina? Takva da Crna Gora iza sebe ima pet uspješno održanih “Gay Pride” parada. Nije svaka prošla bez problema, ali svaka je ipak održana. Da paradoks bude veći, parade nisu održavane jedino u Podgorici kao glavnom gradu, nego i u Nikšiću i Budvi.
Stranačke i generalno javne reakcije na najavljenu Paradu ponosa su savršen lakmus-papir za sistem vrijednosti koji pojedinci i grupe zastupaju. Licemjerje Stranke demokratske akcije je fenomen koji su komentatori i analitičari odavno primijetili, ali je malo primjera gdje se to tako plastično iskazalo kao u saopštenju sarajevskog Kantonalnog odbora ove stranke čiji su autori mrtvi-ozbiljni napisali: “Stranka demokratske akcije svojim političkim djelovanjem štiti slobodu i ljudska prava, od svog osnivanja do danas, po čemu je prepoznatljiva u Bosni i Hercegovini i izvan nje. Odlučni smo u borbi protiv svakog vida diskriminacije u našem društvu, u cijeloj državi i po bilo kojoj osnovi. Svaki građanin ove zemlje mora imati ista prava, bez obzira na rasnu, etničku ili religijsku pripadnost, političku ili ideološku opredijeljenost. Pravo na slobodan život, imovinu, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i posao mora biti zagarantirano svakoj osobi, neovisno o njenoj seksualnoj orijentaciji. Međutim, smatramo da u društvu kakvo je naše, koje njeguje temeljne vrijednosti i uz sve veće izazove savremenog doba nastoji sačuvati porodicu, javne parade i povorke LGBT osoba ne treba organizirati jer će se time samo produbiti jaz između ljudi različitih shvatanja, a ljudska prava neće dobiti novu vrijednost. Zato pozivamo organizatore i vlasti u Kantonu Sarajevo da odustanu od organiziranja ovakvih manifestacija i bez ikakve potrebe ne unose nered među građane glavnog grada Bosne i Hercegovine.”
Čitava politička filozofija i metodologija SDA ogleda se u ovom saopštenju: teoretski smo za sva moguća ljudska prava, ali u praksi smo protiv ako je to nešto što nama smeta. Parada ponosa treba da bude i simbol poraza takvih politika, makar u jednom danu u godini.
(Oslobođenje)
