PIŠE: Saša Bižić
Prije nego što počnu da se povišenim i nezadovoljnim tonom izjašnjavaju o sopstvenim političkim favoritima, a pogotovo o opcijama kojima su skloni njihovi neistomišljenici, birači u RS morali bi da uzmu u obzir i olakšavajuće okolnosti za sve te stranačke funkcionere, poslanike, ministre i direktore javnih preduzeća.
Jer, od većine njih – uglavnom zbog straha od nadređenih, a rijeđe usljed odgovornosti prema „podređenim“, odnosno glasačima – očekuje se da, ako ništa drugo, slijede znamenitu scenu iz završnice filma „Kosa“. Onu u kojoj, nakon uzbune u kasarni u SAD, izgubljenim i dezorijentisanim vojnicima uoči puta na vijetnamsko ratište stiže spasonosna komanda neurotičnog narednika: „Ponašajte se kao da nešto radite“.
Međutim, osim domaćih nevoljnika iz sfere politike, suočenih sa teškom obavezom glumljenja konstantne zauzetosti i simuliranja važnih aktivnosti, postoji i privilegovana manjina onih koji su čak pošteđeni i od takve vrste prenemaganja. Naime, osam srpskih delegata u Vijeću naroda RS i pet njihovih kolega u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH ne moraju ni da se „ponašaju kao da nešto rade“, a razlog je prost – to niko i ne traži. Javnost je savršeno nezainteresovana za njih, a u partijama iz kojih dolaze imenovanja ovih srećnika tretiraju se kao značajne nagrade za ranije zasluge. Dakle, umjesto ostvarenja Miloša Formana posvećenog hipi-pokretu, u ovom miljeu radije uče od hrvatskih drugorazrednih serija, uključujući i slabašan pokušaj duhovitosti pod nazivom „Odmori se, zaslužio si“.
Prvi su se, povodom juriša na (ne)radna mjesta čuvara ove dvije institucije u zimskom periodu, oglasili opozicionari. Međutim, dok su oni tek opipavali puls jedni drugima, računajući kako da obezbijede neophodni broj glasova za potencijalne kandidature, SNSD je saopštio da je, ni manje, ni više, uputio CIK-u 10 lista, šest za Vijeće naroda RS i četiri za Dom naroda BiH.
Član Glavnog odbora ove stranke Igor Žunić objasnio je ko su im glavni aduti za ove hedonističke pozicije.
“Nosioci lista za Dom naroda su Lazar Prodanović, Dušanka Majkić, Nikola Špirić i Sredoje Nović. Za Vijeće naroda, to su Jasna Lukić, Dragoljub Davidović, Milica Marković i Dragana Ristić”, precizirao je Žunić.
Ako je neko pomislio da su srpska mjesta u ovim institucijama dovoljna da zadovolje apetite vladajuće partije, prevario se, pošto oni pretenduju i na bošnjačke i hrvatske kvote na nivou RS.
„Jedna lista za Vijeće naroda iz reda bošnjačkog naroda prijedlog je poslanika SNSD-a Denisa Šulića, koji je kandidovao Igora Bošnjaka, dok je prijedlog Željke Stojičić iz reda hrvatskog naroda Nada Tešanović“, razjasnio je Žunić.
Sudeći po broju lista s kojima SNSD ulazi u komplikovan proces biranja delegata – a u Vijeću naroda RS rasplet bi trebalo da bude poznat nakon izjašnjavanja u parlamentu Srpske 5. decembra – stranka Milorada Dodika nema namjeru da bude galantna prema ostatku političke scene RS. To je prilično čudno, u periodu obilježenom retorikom SNSD-a o neophodnosti nacionalnog jedinstva. Ali, patetični pozivi očigledno važe samo u organima u kojima ova partija ima određene matematičke ciljeve, kao što je slučaj sa „10 ruku“ u Predstavničkom domu BiH. Tamo gdje je moguće pokazati gest dobre volje, proces je obilježen manifestacijom pohlepe.
Ovakav tok će vjerovatno izazvati cinično likovanje predsjednika SDS-a Vukote Govedarice i njegovog okruženja, dok traje konfrontacija sa suprotnim krilom SDS-a koje zagovara savez sa SNSD-om. Međutim, hipotetička reakcija u stilu: „Šta sam vam rekao“, mogla bi da mu se vrati kao bumerang. Jer, i iz konkurentske frakcije SDS-a Govedarici odavno stižu prigovori da je suviše popustljiv prema PDP-u. Ovog puta, zbog nezajažljivosti SNSD-a, stiješnjen je prostor da bilo ko drugi računa na više od jednog delegata. Pošto je poznato da je prvi adut PDP-a za oba nivoa počasni predsjednik Mladen Ivanić, jasno je da je SZP definitivno „preminuo“ kao okvir djelovanja. Jer, Vukoti više ne pada na pamet da dijeli fotelje sa dosadašnjim partnerima.
„Ja ću u Vijeće naroda RS, a Mladen Bosić u Dom naroda BiH“, bio je jasan Govedarica.
Na taj način, čak je i Dragan Čavić, izložen snažnim kritikama donedavnih kolega iz SZP-a zbog ulaska u vladajuću koaliciju, pokazao više samopoštovanja, ako se pokaže tačnom najava NDP-a da njihov lider neće prihvatiti funkciju potpredsjednika NSRS, jer to „ne priliči ranijem predsjedniku Republike“. Govedarica, ipak, nema problema sa dostojanstvom, pa ga ne zanima sarkazam neistomišljenika unutar SDS-a, koji (samo)zbrinjavanje, rezervisano tek za njega i Bosića, tretiraju kao očajnički, ali i egoistični čin. A ako ga u jednoj od dvije planirane varijante pretekne PDP, dokazano vještiji u zakulisnim igrama, to će tek biti znak da šef SDS-a više nema prostora ni za defanzivu, jer i uzmicanje ima granicu ukoliko se iza leđa pojavi zid.
Za to vrijeme, vrh PDP-a stiže da se bavi i drugim prioritetima. Među njima se nalazi i briga za sudbinu kadrova ove partije raspoređenih pri samom kraju mandata Mladena Ivanića u Predsjedništvu BiH, posebno onih koji se nalaze u sljedećoj instanci za „zaslužne građane“ iz političkih stranaka. A to je diplomatska mreža, koja nema apsolutno nikakvu racionalnu funkciju, osim pružanja pukih konzularnih usluga dijaspori. Ipak, to što akteri ove priče volšebno predstavljaju zemlju u kojoj je nemoguća jedinstvena spoljna politika, nije prepreka za Ivanićevu ambiciju da se čovjek PDP-a Branko Nešković iz dosadašnje amasadorske destinacije, Londona, preseli na identičnu poziciju u Vašingtonu. Pri tome, biće zanimljiva Dodikova reakcija, kad pohvata sve konce na novoj funkciji u Sarajevu, ne samo zato što je Nešković prije PDP-a bio u SNSD-u, već i zbog toga što je odlazeća ambasadorka SAD Morin Kormak škrto najavila izvjesno „otopljavanje“ relacija sa Dodikom. A u takvim kombinacijama nije nemoguće da Nešković u Americi bude korisniji od već viđenog, prostog preimenovanja funkcije šefa Predstavništva RS Obrada Kesića u novi opis poslova.
Krug rezervisan za dio političara koji znaju kako se uživa u životu, nakon Vijeća naroda RS i Doma naroda BiH, kao i diplomatije, zatvara Senat RS. U kojem, među 41 članom, istina, nema nijednog bivšeg predsjednika Republike, ma koliko to bila zakonska obaveza pretposljednje osobe u ovom nizu. Ali, među imenima senatora, a ima ih i nespornih, nalaze se i brojni stranački kadrovi, od vrlo uticajnih, kao što je Slavko Mitrović, do onih koji su u slobodnom padu u partijskoj hijerarhiji, poput Marinka Umičevića ili Steve Mirjanića. Naravno, za ovu problematiku nisu važne samo institucije, već i mehanizmi, čije su dobrobiti upoznali vlasnici 21 kompenzacionog mandata u NSRS ili 15 bivših poslanika koji su nedavno zatražili „bijeli hljeb“ nakon isteka mandata.
Što se tiče Doma naroda BiH i Vijeća naroda RS, realno, riječ je o strukturama koje, ako se gleda iz Srpske, služe sa kontrolu štete u prvom, te opstrukcije u drugom slučaju. Odnosno, obrnuto, ako se situacija posmatra iz Sarajeva i bošnjačkih kantona u FBiH. Kada se sve to zna, bilo bi smislenije transformisati ova tijela u ono što se u SFRJ zvalo „inokosni organ“. Sa jednim Bošnjakom zaduženim da aktivira vitalni interes u RS, kad to požele njegovi poslodavci, kao i sa jednim Srbinom sa istim ovlašćenjem u Sarajevu, u ime Srpske. Apsurdno jeste, i zato ne iznenađuju najave iz vladajućeg bloka u RS da će pokušati, kada otvore raspravu o novom ustavu RS, da ugase Vijeće naroda RS. Mada bi još veće iznenađenje bilo da tu zamisao izguraju do kraja, umjesto već viđenih kombinacija fingirane ljutnje i jeftinog samosažaljenja, nakon suočavanja sa prvom preprekom.
Iako se čitava inicijativa sporadično čuje već godinu dana unatrag, aktuelizovana je nedavnim istupom starog-novog predsjednika NSRS.
“U Vijeću naroda često je zloupotrebljavan institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa i opravdani su zahtjevi za ukidanje institucije koja je i osnovana odlukom visokog predstavnika”, rekao je Nedeljko Čubrilović.
Između prvog čovjeka parlamenta Srpske i budućeg premijera RS već postoje „šumovi u komunikaciji“, pošto je mandatar Radovan Višković prvi pripadnik domaćeg političkog establišmenta koji se saopštio da – nije za opciju ukidanja Vijeća naroda RS!?
„Neka Vijeće naroda RS ostane, ali je neophodno striktno definisati njegovu ulogu”, rekao je Višković.
U svakom slučaju, ukoliko novi ustav RS zaista bude usvojen, a potencijalne opstrukcije iz Sarajeva i Brisela amortizovane, vrhu vlasti u Srpskoj preostaje najteži dio poduhvata. Naime, Dodik i njegovi saradnici moraće da ubijede Milicu Marković i ostale delegate u Vijeću naroda u Banjaluci da su ponovo „neraspoređeni“. Tek tada će se ispostaviti da najopasniji konkurenti ovdašnje vladajuće opcije uopšte ne sjede u rashodovanoj opoziciji, već upravo u njihovim redovima. Imaju sreće utoliko što Dušanka Majkić konkuriše za mjesto u Domu naroda BiH, jer bi istovremeno nezadovoljstvo ove dvije političke „revolverašice“ bilo isuviše krupan zalogaj za svaku političku garnituru.
Međutim, kod Milice Marković takve neslane šale neće baš olako proći. Žena je demonstrirala impresivne političke vještine na međunarodnoj sceni. U Strazburu, u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope, uspjela je da bude šefica kluba delegata u kojem je revnosno slušaju Italijani iz Salvinijeve Lige i Berluskonijeve stranke, ali i Albanci iz Makedonije i predstavnici Erdoganove partije. Da ne dominira samo na Zapadu, već i na Istoku, pokazuje i njena arbitraža u sporu Azerbejdžana i Jermenije, nakon čega je opozicionar Mladen Bosić, skloni tvrdnji da je tu bilo nekakve muljaže i korupcije, sudski ućutkan. Nezadovoljni Jerevan tek je mogao da pljune pod prozore sestre sa Balkana, a zadovoljni Baku je izrazio zahvalnost stavljanjem svojih delegata u Strazburu pod komandu harizmatične Milice.
I nakon svega toga, da se jedna takva žena-zmaj, svjetskog kalibra, prepadne političkih amatera lokalnog ili regionalnog značaja? „Sveti Georgije ubija aždaju“ samo u blesavim dramama, a u stvarnom životu osobe koje drže do sebe ne dozvoljavaju da im bilo ko ukida radno mjesto. Makar se pozivao i na takve „tričarije“ kao što je potencijalni novi ustav RS i makar bio prvi čovjek njene partije.
(srpskacafe.com)
