Poslanik PDP-a Draško Stanivuković ponovo je ovih dana podnio zahtjev za organizovanje peticije povodom slučaja zagađenja u Poslovnoj zoni Incel i zabrane okupljanja na Trgu Krajine.
Po svoj prilici, Stanivuković je svojevrsni rekorder na našoj političkoj sceni po broju pokrenutih peticija, sa njih najmanje 10, javno evidentiranih u poslednjih godinu i po dana.
Međutim, mnoge od Stanivukovićevih gromoglasno najavljivanih peticija u stvarnosti nikada nisu ni pokrenute, a neke od njih, pokazalo se, bile su – potpuno izmišljene. Ili su samo najavljene u medijima, ali u stvarnosti nikada nisu provedene na terenu.
Da stvar bude zanimljivija, svaka peticija, koju je Stanivuković i proveo na terenu, odbačena je zbog niza nepravilnosti. Nijedna od njih, čak i one koje su zaista provođene, nije ispunjavala formu i uslove, koji su propisani Zakonom o referendumu i građanskoj inicijativi.
Jedan od najdrastičnijih primjera je, kako se čini, peticija protiv poskupljenja vode i parkinga u Banjaluci. Ova peticija je zaista i organizovana, i to na više lokacija širom grada. Međutim, iako je Stanivuković 6. februara organizovao pres konferenciju pred Gradskom upravom, pokazujući nekoliko stranica za koje je tvrdio da se na njima nalaze “potpisi 3.000 sugrađana koji se protive poskupljenju”, peticija, prema zvaničnim podacima Skupštine, zapravo – nije ni predata.
– U našoj evidenciji nema nikakvih tragova o tome da je takva građanska inicijativa ikada predata – kratko su naveli u Skupštini grada.
Po dostupnim podacima, ništa bolja situacija nije bila ni u slučajevima kad su peticije i predane u Skupštinu grada, koje je bila dužna da ih obradi i uputi u skupštinsku proceduru na odlučivanje, pod uslovom, naravno, da ispunjavaju propisanu zakonsku formu.
Dva mjeseca poslije slučaja „voda“, na red je došla još jedna peticija, ovaj put protiv produženja radnog vremena tržnim centrima. Pred brojnim medijima, Stanivuković je 10. aprila ispred Gradske uprave najavio da će, pod geslom „Ne djelam nedjeljom“, već od 15. aprila, i to ne samo u Banjoj Luci, nego i širom Republike Srpske, organizovati peticiju protiv produženja radnog vremena tržnim centrima, tvrdeći da ovakva praksa predstavlja „uvod u moderno robovlasništvo“.
Međutim, cijela priča se završila čim su otišle TV kamere, pošto takva peticija zapravo – nikada nije ni pokrenuta.
A ništa bolja situacija nije ni sa peticijama koje je zaista i organizovao. U zvaničnom dopisu, stručne službe Skupštine grada obavještavaju Ivana Begića, predsjednika Mladih PDP-a i Stanivukovićevog ličnog snimatelja, da je odbačena njihova peticija o gradnji trotoara u Ulici Ivana Gorana Kovačića u naselju Rosulje. U obrazloženju se, naime, navodi da je, pored desetina drugih nepravilnosti, u inicijativi evidentiran samo jedan jedini potpis građana, koji je potvrđen upisanim jedinstvenim matičnim brojem. Razumijevanja radi, zakon, između ostalog, propisuje da se svaki potpisnik ovjeri i JMBG-om, prije svega, kako bi se izbjegle zloupotrebe.
Iako bi se ovo zaobilaženje zakonskih propisa moglo posmatrati samo kao kršenje norme, i možda, nepoznavanja procedure, ispostavlja se da je problem ipak – suštinski. Naime, izgradnja ovog trotoara je i prije potpisivanja peticije bila uvrštena u program infrastrukturnih radova za ovu godinu, što ukazuje na dva moguća odgovora – ili da organizatori peticije nisu znali za to, u što je teško povjerovati, ili da su, pak, znali, ali su sugrađanima željeli da pokažu da su oni ti koji će da riješe njihove probleme, svjesni da je on, zapravo, već riješen.
Iako sve Stanivukovićeve peticije imaju iste formalne nedostatke (nigdje nema JMBG-a građana, ovjerenih potpisa i sl.), posebno je zanimljiv, medijski jako eksponiran, slučaj peticije za izgradnju prelaza za prolaz pješaka na raskrnici Dragočaj – Ramići, na magistralnom putu Banja Luka – Prijedor.
Ovaj put, Stanivuković je zaista i organizovao peticiju, ali… Ako se i zanemari da je podnesena na pogrešnu adresu, zbog čega je odmah odbačena (pošto je magistralni put, i prelaz je u nadležnosti Puteva RS, a ne grada Banja Luke), Stanivuković i njegove pristalice su pod inicijativu upisivali i ljude iz susjednih opština, poput Laktaša i Prijedora, što Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi striktno zabranjuje.
Begić stanuje u Draškovoj vili?
Ako je suditi po sadržaju dopisa koji je Skupština grada 24. aprila ove godine uputila Ivanu Begiću, čini se da ovaj, Stanivukovićev snimatelj i, odnedavno, i predsjednik Mladih PDP-a, stanuje u njegovoj vili na Petrićevcu?!
Naime, Begić je, podnoseći inicijativu, kao mjesto stanovanja naveo Ulicu Rade Kondića 3, na kojoj se, zapravo, nalazi Stanivukovićeva vila. U slučaju drugih peticija, upućivanih Skupštini grada, Stanivuković je kao sopstvenu adresu stanovanja navodi upravo Ulicu Rade Kondića 3.
Zanimljivo je i da se Begić donedavno u javnosti predstavljao kao novinar, ne navodeći, međutim, za koji medij radi. Odnedavno, predstavlja se isključivo kao političar, i to predsjednik Mladih banjalučkog PDP-a. Na ovu funkciju postavljen je poslije Stanivukovićevog imenovanja za predsjednika Gradskog odbora PDP-a.
Zakonski uslovi za peticiju
Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi propisuje niz odredbi, koje se odnose na uslove pod kojim se mora provoditi inicijativa ili, kolokvijalno nazvana – „peticija“. Zakon, između ostalog, propisuje da potpisnici inicijative moraju biti upisani ličnim imenom i prezimenom (potvrđeno svojeručnim potpisom), te upisanom adresom stanovanja, JMBG-om i brojem lične karte.
Pored toga, zakon nalaže da organizator mora formirati inicijativni odbor, provesti razne druge formalnosti, te se obavezati da se prikupljanje potpisa provede u roku od sedam dana.
Ovi uslovi, kako se može vidjeti, nisi ispoštovani ni u jednoj Stanivukovićevoj inicijativi.
(banjaluka.net)
