BANJALUKA – Knjiga eseja i kritika Slobodana Nagradića pod nazivom “Tumačenja i vrednovanja”, upravo je izašla iz štampe u izdanju Udruženja književnika Republike Srpske, te na više od 350 stranica teksta donosi teme, motive i fabule iz djela nekih ovdašnjih savremenih pisaca o kojima se po njemu, nezasluženo, isuviše malo pisalo i govorilo.
Nagradić je u ovom djelu pisao o književnim ostvarenjima Anđelka Anušića, Dragana Tepavčevića, Željka Mandića, Bogimira Đukića, Save Guslov Marčete, Emila Vlajkija, Slobodana Srdanovića, Darka Samardžića Kodara, Mire Lolić Močevcić, Veljka Kojovića i Drage Vrućinića. Autor knjige kaže da je ciljano knjiga objavljena u izdanju Uduženja književnika, kao znak zahvalnosti i jedan oblik oduženja duga, jer je prije četiri godine postao član, kako dodaje, jednog od najznačajnijih esnafkih uduženja građana u Republici Srpskoj.
“Učinilo mi se da je ovaj gest sa publikovanjem knjige u izdanju Udruženja nekako najadekvatniji potez i uzdarje onom činu Udruženja književnika kojim sam postao dionik spisateljske organizacije u našem polisu. Osjećaj duga i obaveze da postupim na opisan način, bio je onaj moralni impuls i podsticaj da samo ubrzam pisanje onih tekstova koji su nastajali u posljednjih nekoliko mjeseci, te sakupljanje i pripremanje ostalih napisa u knjizi za publikovanje u knjizi sa sadržajima koji su u njoj i naslovom na njoj”, naveo je Nagradić, uz napomenu da su tekstovi u knjizi nastajali u posljednjih nekoliko godina, različitim povodima i za različite potrebe i svrhe. Dodaje da bez obzira što je naslov ove knjige kratak i semantički precizan, on ne otkriva sve.
“Naime, osim književnih kritika u strogom pojmovnom smilu, ovdje ima i drugih i drugačijih tekstova, drugog prosedea, sižea i namjene. Prije svega, pod tim mislim na nekolike ‘klasične’ recenzije, koje su prethodno, tj. do ovog izdanja ostale čak i neobjavljene, ali i na dva-tri ogleda ili, u najmanju ruku, produžena osvrta povodom novih knjiga – kad su one to bile, jer su neke od njih sad ‘stare’ već duže od decenije”, rekao je Nagradić, dodajući da je riječ o nekoliko književnika uglavnom iz Republike Srpske. On je jasno dao do znanja zašto se tekstovi iz ove zbirke eseja i kritika odnose na knjige ovdašnjih autora.
“Iako nisam ‘klasični’, tj. etablirani književni kritičar, a ponajmanje neko ko od toga živi – ukoliko je to danas još moguće, a dokazi upućuju na zaključak da nije – jesam neko ko prilično redovno i pažljivo prati našu književnu scenu, produkciju, odjeke i posljedice svega toga u našoj široj javnosti. Zbog toga se bar donekle smatram pozvanim da, s vremena na vrijeme, progovorim ili napišem koju riječ o stanju i odnosima u toj sferi našeg intelektualnog i duhovnog života i stvaranja. Zbog toga su ovdje izabrani tekstovi odnose iskljućivo na domaću književnu produkciju”, rekao je Nagradić. Kritičar je u nastavku obrazložio da je svrha ove knjige da i čitaoci budu upoznati sa pojavom novih djela inače, reći će on, književna kritika postaje sama sebi svrha, trening dokonih skribomana ili medijum za afirmaciju i promociu djela i autora, isključivo po ličnom afinitetu.
“Ovdje se pokušava i hoće bar malo izaći izvan tog klišea, cilja i načina rada, odnosno svrhe bavljenja književnom kritikom i interpretacijom literarne produkcije kod nas. Smatrao sam i smatram da bi književna kritika u nas trebala više da se bavi stvaralaštvom naših autora, posebno u odnosu na neke savremene pisce iz Srbije, protiv kojih nemam ništa loše reći, naprotiv, njihovo literarno djelo visokim ocjenama vrednujem, izuzev da su enormno favorizovani u književnim interpretacijama i ovdje u Republici Srpskoj”, ističe Nagradić.
Slobodan Nagradić daje do znanja da djela autora iz Republike Srpske ili oni koji su porijeklom sa ovog geografskog prostora, jesu sve samo ne bezvrijedna.
“U svakoj drugoj kulturi i kulturnoj politici, naprimjer Anđelko Anušić ili Dragan Tepavčević bili bi izuzetno slavljeni i već bi imali, u najmanju ruku, izabrana djela, monografije o njihovom djelu i prevode nekolikih djela na strane jezike. Nažalost, za njih malo ko zna u Republici Srpskoj. Da ne pominjem one manje poznate spisatelje o kojima sam napisao neki od ovdje uvršćenih tekstova, kao što su, opet primjera radi, Darko Samardžić Kodar, Slobodan Srdanović, pa čak i Željko Mandić, koji je bljesnuo sa svoje dvije knjige u dvije godinbe: romanima ‘Bljesak’ i ‘Zaboravljeni u bezvremenu’, odnosno Sava Guslov Marčeta, koja je dugo u književnom ‘kolu’, ali o čijem je djelu nedovoljno pisano”, povdvlači Nagradić, čije je mišljenje da je gorerečeno sudbina pisaca iz malih naroda, pogotovo onih što pišu pismom kojim se malo ko drugi koristi, danas još manje. Recenzenti knjige knjige “Tumačenja i vrednovanja” su Igor Simanović i Zlatko Jurić.
(Nezavisne)
