Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković saopštio je na sastanku sa predstavnicima Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata da će Glavni grad podržati inicijativu o podizanju spomenika Josipu Brozu Titu. To je uzrokovalo lavinu komentara na portalima. Vuković je istakao da je Podgorica 47 godina nosila ime Titograd i da se tom tradicijom treba ponositi.
Svakako da bi podizanje spomenika Josipu Brozu podržale boračke organizacije, makar one koje vuku korijene iz Drugog svjetskog rata, jugonostalgičari, mnogi koji su bili “Titovi pioniri”, koje je na drugoj strani bukvara čekala Brozova slika…
Vuković je, kako je saopšteno iz Glavnog grada, zahvalio predstavnicima UBNOR-a i antifašista Podgorice na očuvanju i širenju ideje antifašizma kao temeljne vrijednosti crnogorskog društva.
“Jer bez nje ne bi bilo ni današnje moderne, građanske i multietničke države Crne Gore”, rekao je Vuković.
Ima i ne mali broj onih kojima se ideja o podizanju spomenika Titu nije svidjela i koji su jasno to iskazali u svojim komentarima. U Crnoj Gori ima dosta onih čiji su rođaci završili na Golom otoku, ili bili za kralja i otadžbinu i kojima je ime Titograd, bio kost u grlu… Onih koji vjeruju da im novi spomenici neće uljepšati stvarnost koju žive. Lako je predvijeti koje partije bi podržale, a koje osudile podizanje spomenika.
Glavni grad nije zaboravio na Josipa Broza ni u predhodnom vremenu, bulevar koji nosi njegovo ime nalazi se na obilaznici na Starom aerodomu, jedna je od prometnijih saobraćajnica, pogotovo ljeti.
Fudbalski klub Mladost ove fudbalske sezone nastupa pod novim (starim) imenom – Omladinski fudbalski klub Titograd.
Klub je osnovan 1951. godine pod imenom Mladost i egzistirao je šest godina, kada je postao OFK Titograd, da bi 1992. ponovo bio prekršten u Mladost.
Za vrijeme bivše Jugoslavije klub se uglavnom takmičio u drugoj saveznoj ligi i u crnogorskoj republičkoj ligi. Klub je igrao utakmice na igraištu na Draču, pa se preselio na stadion na Starom aerodromu. Uvijek je bio poznat po dobroj školi fudbala. Iz mlađih kategorija ekipe Mladosti proistekle su svjetske zvijezde fudbala, poput Dejan Savićevića, Predraga Mijatovića, Niše Saveljića, Refika Šabanadžovića, Stevana Jovetića i mnogih drugih…
Povodom 35. godišnjice Titove smrti, objavljena je čitulja u dnevnim novinama s fotografijom Josipa Broza i zvijezdom petokrakom. Ispod Titove fotografije piše: “Posle Broza sve se sroza”.
U Glavnom gradu jedan od popularnijih kafića nosi ime Titograd.
U jednom razgovoru sa novinarima gradonačelnik Vuković je nedavno saopštio da je 90 odsto njegove funkcije vezano za rješavanje komunalnih problema, a da ostalo ima političku težinu. Ideja o podizanju spomenika Josipu Brozu spada u tih desetak odsto njegove funkcije i Vuković ima legitimno pravo na to. Njegovi kritičari će mu odmah spočitati da je preče da se rješavaju komunalni problemi, kojih grad ima dosta. Pogotovo problem sa kolektorom, saobraćajnicama…
Vuković je ovog ljeta počeo aktivno da koristi svoj četvorogodišnji mandat gradonačelnika i već je sada evidentno da se po stilu razlikuje od svog prehodnika, Slavoljuba Stijepovića. Dok je Stijepović važio za dobrog operativca, koji uglavnom izbjegava medije, Vuković je u sakou radno proveo ljeto i rado odgovarao novinarima na pitanja, ojačao svoju PR službu. Stijepović je za mandata poštovao tendere, a vidjećemo kako će se Vuković boriti sa efikasnošću u sprovođenja ideja.
Svi koji su živjeli u Titogradu ili Podgorici nose tu dvojnost u sebi. Od pedesetih do devedesetih prošlog vijeka Titograd je rastao kao administartivni centar države, grad u kojem su svi poznavali. Bilo je to vrijeme u kojem je svega falilo, ali koje je svima nudilo i neku stabilnost i sigurnost. Vrijeme entuzijazma. Petokraka još za mnoge asocijacira na neko srećno vrijeme. Ne mali broj ljudi u Crnoj Gori će vam i danas kazati idem u Titograd, ili, bio sam u Titogradu.
Pod nazivom Titograd, 13. jula 1946. godine, postaje glavni grad Republike. Ime Podgorica vraćeno je 2. aprila 1992. godine.
Ako se podigne spomenik Josipu Brozu u današnjoj Podgorici, biće to još jedno podsjećanje da je ovaj grad nosio Titovo ime skoro pet decenija. To se ne može izbrisati. Problem je što nas to podsjeti koliko smo podijeljeni i koliko malo treba da opet osjenčimo razlike među nama.
(vijesti.me)
