“Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, želi odmah u startu razjasniti dvije stvari: da je predsjednik legitimne države, a ne etnički očišćene teritorije u državi s međunarodno priznatim granicama i da je u 58. godini života još u stanju igrati košarku na profesionalnom nivou”, piše New York Times.
Što se tiče košarke, možda ima pravo. Redovno je igra i, iako se nikada nije profesionalno bavio košarkom van granice bivše Jugoslavije, koja je bila velesila u tom sportu, pokazao je da zna baratati loptom u St. Petersburgu prošlog ljeta kada se pridružio timu veterana, skupa sa NBA zvijezdom Andrejem Kirilenkom, protiv moskovskih košarkaških veterana.
Međutim, kada se radi o njegovoj poziciji kao predsjednika države, tu je u krivu. Uprkos svojoj odlučnosti da se otcijepi od drugog dijela Bosne i Hercegovine, entiteta Federacija BiH, sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom, Dodik je još uvijek samo predsjednik autonomne regije, koja je površinom nešto manja od Belgije. Ta regija, odnosno entitet se zove Republika Srpska – ime koje je krvlju natopljenoj zemlji dodijelio prethodnik gospodina Dodika, Radovan Karadžić, osuđeni ratni zločinac koji trenutno služi kaznu zatvora od 40 godina zbog genocida nad Bošnjacima (bosanskim muslimanima), piše NY Times.
Tokom dva svoja mandata na poziciji predsjednika Republike Srpske – i još dva mandata kao premijera entiteta, Dodik je uznemirio mnoge i okrenuo ih protiv sebe. Uprkos upozorenjima međunarodne zajednice i prekršivši presudu Ustavnog suda BiH, 2016. godine održao je referendum o tome hoće li se 9. januar slaviti kao nacionalni praznik, a to je dan kada je 1992. godine Karadžić proglasio državu na teritoriji Bosne i Hercegovine koja je samo srpska, započevši time svoj genocidni pohod i rat, navodi se u New York Timesu.
Nakon što je referendum održan sa rezultatom upravo onakvim kakav je Dodik i priželjkivao, sa skoro stopostotnom podrškom tom datumu i proslavi praznika, Sjedinjene Države nametnule su sankcije Dodiku zbog potkopavanja poretka uspostavljenog Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine. Kako Dodik i dalje nastavlja da potkopava državne institucije u Sarajevu, zapadni diplomati strahuju da je referendum služio samo kao uvod u drugi referendum, onaj o nezavisnosti entiteta RS.
Također, Dodik nije imao lijepih riječi o američkoj ambasadorici u Bosni i Hercegovini, Maureen Cormack, za koju je rekao da “provodi takvu politiku kao da je Hillary Clinton trenutno predsjednik Sjedinjenih Država”.
Ambasadorka Cormack se poprilično distancirala od njega, a on kaže da mu to upravo i odgovara.
“Da budem iskren, sada mi je život lakši kada mi ne dolazi i ne naređuje šta da radim”, kazao je Dodik.
NY Times dalje piše da su ga nekada ranije hvalili u Washingtonu i Bruxellesu kao umjerenog političara, koji se želi distancirati od militantnog srpskog nacionalizma koji je 1990-ih i doveo do krvavog rata na Balkanu, ali gospodin Dodik se zatim preoblikovao u razuzdanog nacionalistu, koji je preuzeo retoriku prošlih i sadašnjih pokrovitelja u Beogradu, među njima i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
“Njegova vlast se ogleda u rasponu jednog autokrate do toga da postaje diktator”, rekao je Vukota Govedarica, jedan od rijetkih političkih suparnika gospodina Dodika, stoji u članku.
Govedarica je još dodao da je Dodikova strategija vladanja i svrha stvaranje neprijatelja, stranih i domaćih, i da je “dovela Republiku Srpsku do ruba bankrota i političkog sloma”.
Bez da bi to otvoreno priznao, Dodik ima potrebu da se svidi drugima. Kao i većina Srba, gajio je nade da će Trumpova administracija stati na njegovu stranu.
Dodik brani svoj stav cijepanja Bosne i Hercegovine, navodeći “opasnosti za Srbe” koje datiraju još iz osmanskih vremena, pa sve do prijetnji islamskog ekstremizma na koji se poziva danas, a za kojeg kaže da “još uvijek vreba iz sjene borbe protiv terorizma”.
Pouzdano iznosi svoje revizionističke teorije o istoriji Balkana, miješajući anegdote o užasima iz prošlosti sa dešavanjima iz sadašnjosti. Kaže kako su Srbi bili žrtve islamskog ekstremizma mnogo prije Al Qaede i Islamske države, rekavši kako su “Srbima bile odsjecane glave tokom proteklog rata, tu nedaleko, u neposrednoj blizini”, navodi NY Times.
“Sve su to zapravo skandalozne izjave, ako uzmemo u obzir masovna ubijanja Bošnjaka (bosanskih muslimana) od strane srpskih paravojnih snaga tokom rata, gdje su muškarci, žena i djeca odvođeni i naguravani poput stoke u koncentracione logore poput onog na Manjači pored Banjaluke”, piše NY Times.
Danas, kada je očigledno da više nije omiljen kod američkih zvaničnika, Dodik se okrenuo prema istoku, i sada vidi ruskog predsjednika Vladimira Putina kao jednog od svojih najbližih saveznika.
On uzroke problema koje Bosna i Hercegovina ima vidi u lošem provođenju Dejtonskog sporazuma, u kojem se, kako on kaže, favorizuju Bošnjaci na uštrb Srba i Hrvata.
“To je ugovoreni brak i on nije uspio”, kaže Dodik.
“Bosna i Hercegovina je ugovorena država i mi želimo napustiti taj ugovor mirnim putem, ako je to moguće”, dodao je.
Ali upravo ove sedmice, Dodik je za entitetske policijske snage nabavio 2.500 automatskih pušaka.
“Nemamo šta kriti”, rekao je, upitan o kupovini oružja. Oružje je namijenjeno “podizanju nivoa spremnosti policije prema standardima regionalnih policijskih snaga obučenih za borbu protiv terorizma”.
“Nemoguće je reći koliko je daleko Dodik spreman ići kako bi postigao svoj cilj razbijanja Bosne i Hercegovine. Je li on nacionalista u srcu? Ne znam”, rekao je Loïc Trégourès, stručnjak za Balkan koji je analizirao politički uspon Milorada Dodika i koji predaje na katoličkom institutu u Parizu.
“On je vrsta političara koji će učiniti sve da ostane na vlasti”, dodao je Trégourès, prenosi NY Times.
(klix.ba)
