Na prijevremenim izborima za gradonačelnika Doboja, održanim u nedelju, 17. februara, SNSD je javno podržao Borisa Jerinića, a njihovi formalni koalicioni partneri iz DNS-a nisu učinili isto, kako bi se moglo očekivati, već su tajno stali iza kandidata SDS-a Nebojše Šajinovića.
Glasanje je završeno i rezultati su poznati – Jerinić je dobio skoro deset puta više glasova od Šajinovića. Međutim, odnos snaga po glasačkim mjestima otkriva zanimljive detalje, a među najinteresantnijim je, svakako, činjenica da je Šajinović, bez obzira na ukupan gubitnički trend, najsolidnije prošao u Boljaniću, inače rodnom mjestu i glavnom političkom uporištu Slavka Gligorića, poslanika DNS-a u Narodnoj skupštini RS i vodećeg čovjeka Demokratskog narodnog saveza u dobojskoj regiji.
Takva (ne)očekivana situacija ne događa se prvi put, pošto je i u oktobru prošle godine, na opštim izborima u Srpskoj i BiH, Vukota Govedarica, kandidat SDS-a i SZP-a za predsjednika RS, u Boljaniću dobio više glasova od Željke Cvijanović, predstavnice vladajuće koalicije. Rezultat u ovoj mjesnoj zajednici, udaljenoj oko 15 kilometara od urbanog jezgra Doboja, bio je 550:460 u Govedaričinu korist.
Što se tiče učinka na parlamentarnim izborima, DNS je tada u Boljaniću dobio 308, SDS oko 300, a SNSD i SP zajedno oko 450 glasova. Ako se odnosi sa nivoa RS, gdje je DNS ranije bio u neupitnom savezu sa SNSD-om i socijalistima, preslikaju na lokalne prilike, bilo je logično da se u Boljaniću oko 750 birača opredijelilo za Cvijanovićevu. Ipak, DNS-ovi glasovi su očito usmjereni ka Govedarici, jer se njihov zbir glasova sa SDS-om gotovo podudarao sa Vukotinim dometom u Boljaniću, dok su, nema sumnje, za Cvijanovićevu glasali isključivo SNSD-ovci i socijalisti.
Sada, na izborima za gradonačelnika, situacija je bila izmijenjena. Jerinić je na tri biračka mjesta u osnovnoj školi u Boljaniću ukupno dobio oko 1.250 glasova, a Šajinović 163. Pri tome, treba uzeti u obzir i okolnosti kojih prije četiri mjeseca nije bilo – da su se članovi i simpatizeri SDS-a na ovom prostoru podijelili na “lojaliste” Obrena Petrovića i Vukote Govedarice, pri čemu ovih prvih, očigledno, ima daleko više, a i na DNS je, nedvosmisleno, uticalo formiranje DEMOS-a, u smislu odliva glasova.
U takvom ambijentu, bilo je očekivati da se Šajinovićev učinak u Boljaniću mjeri u promilima, jer su, osim Obrena Petrovića, SNSD i SP otvoreno, a DNS formalno, stali uz Jerinića. Ipak, to se nije desilo, pa je Šajinović – ne oslanjajući se, naravno, na nepostojeći SDS u Boljaniću, već na Slavka Gligorića i DNS – pružio kakav-takav “otpor” u ovom naselju.
O Gligorićevim sugestijama na terenu svjedoče upućeni sagovornici iz DNS-a. Oni ukazuju na drugu, profesionalnu liniju, preko koje se manifestuje uticaj Slavka Gligorića, osim već označene zavičajne “šeme”. Naime, ovaj poslanik DNS-a već 35 godina zaposlen je u Željeznicama, prvobitno regionalnim, a kasnije entitetskim, te slovi za jednu od ključnih figura u tom javnom preduzeću, pri čemu je, nakon nedavnog odlaska Dragana Savanovića sa funkcije generalnog direktora, bio nerijetko pominjan kao pretendent na poziciju njegovog nasljednika na čelu ŽRS.
“Dosta radnika Željeznica RS bilo je uključeno u proces vanrednih izbora u Doboju, bilo kao posmatrači ili članovi biračkih odbora u ime SDS-a. Osim njih, treba izdvojiti Zorana Miletića, koji je na izborima u oktobru 2018. bio jedan od glavnih operativaca Slavka Gligorića, a na izborima u februaru 2019. prvi operativac Nebojše Šajinovića i Vukote Govedarice. Takođe, u oktobru prošle godine, jedan od vodećih finansijera Govedaričine kampanje bio je Slaven Dujaković, direktor Agencije za osiguranje RS i dugogodišnji najbliži saradnik Slavka Gligorića”, zaključuju naši sagovornici, osvrćući se na čitav niz detalja koji ilustruju neobičnu situaciju u kojoj je, nakon razlaza centrale sa Obrenom, glavni “strateg” SDS-a u Doboju postao jedan – DNS-ovac.
(opcija.net)
