Kad pisac dođe do izdavača, prvo pitanje koje čuje jeste: “Koji je naslov knjige?” Nauka o naslovima posebno je procvjetala u doba interneta, kada nekoliko riječi u naslovu određuje u mnogo većoj mjeri koliko će ljudi pročitati tekst nego što hiljade riječi u njemu zaista vrijede.
To je tako jer tako funkcioniše ljudski mozak: mi i dalje sudimo o knjizi prema koricama, a o čovjeku prema odijelu.
Neki naslovi zavaravaju, neki previše obećavaju, ali naslov je onaj koji knjigu prodaje.
Zato ne treba previše da čudi ako su neka djela pisana pod jednim, a objavljena pod sasvim drugim naslovom.
Razlozi su bili različiti. Ono što je zanimljivo jeste to koliko zapravo saznamo o samom djelu na osnovu radnog naslova pod kojim je autor pisao, prije nego što je počeo razmišljati o izdavačima, naslovnim stranama, reklami, publici…
“Posljednji čovjek u Evropi”
Najpoznatiji roman Džordža Orvela trebalo je da se zove upravo ovako. Ipak, izdavači “Secker & Warburg” smatrali su da bi “1984.” bio bolji naziv.
“Četiri i po godine borbe protiv laži, gluposti i kukavičluka”
Djelo od kojeg svijet nije imao mnogo koristi, kasnije kraće nazvano “Moja borba” (Mein Kampf). Autor je, naravno, Adolf Hitler.
“Stranci iznutra”
Ko je čitao, zna zašto je ovo djelo engleskog nobelovca Vilijema Goldinga o grupi dječaka koji na pustom ostrvu počnu da ispoljavaju čudne osobine trebalo da se zove ovako. Ko je čitao, takođe zna i odakle potiče njegov pravi naziv “Gospodar muva”.
“Trimalhion iz Vest Ega”
Trimalhion je junak iz romana “Satirikon”. U pitanju je novopečeni bogataš, skorojević koji se na jednoj gozbi razmeće svojim bogatstvom pred gostima. Neki tvrde da je ovaj lik Petronijeva aluzija na cara Nerona. Sve u svemu, ovo je bio radni naslov romana “Veliki Getsbi” Skota Ficdžeralda.
“Sutra je novi dan”
“Sutra ću misliti o tome. Sutra ću pronaći način da ga vratim. Na kraju krajeva, sutra je novi dan”, rekla je Skarlet O’Hara, junakinja romana “Prohujalo s vihorom”, koji je i u naslovu trebalo da glasi poput posljednjih nekoliko riječi iz ovog citata.
“U carstvu kraj mora”
Kao pravi postmodernista, Nabokov je volio da pravi mnoštvo aluzija na djela svojih kolega pisaca u svom djelu. I sama “Lolita” trebalo je da nosi naziv na osnovu jednog od najčuvenijih stihova američke književnosti, iz Poove pjesme Anabel Li.
“Atikus””
Harper Li napisala je remek-djelo američke književnosti, čuveni i uspješno ekranizovani roman “Ubiti pticu rugalicu”. Koji lik joj je bio glavna preokupacija tokom pisanja, jasno je iz radnog naziva romana koji predstavlja ime advokata koji i izgovara čuvene riječi: “Grijeh je ubiti pticu rugalicu”, Atikusa Finča.
“Prvi utisci”
Ovako je trebalo da se zove najpoznatiji roman Džejn Ostin, danas poznat kao “Gordost i predrasude”.
“Sve je dobro što se dobro svrši”
Zvuči kao rečenica kojom se završava dugo pripovijedana priča sa mnogo obrta, uzbuđenja i konačnim, srećnim krajem. Tako je i Tolstoj razmišljao dok je pisao “Rat i mir”.
Kada se bolje razmisli, ruski romanopisac se na kraju držao najprostije formule dobrog naslova: kratko, pojednostavljeno, jasno…
(kultivisise.rs)