PIŠE: Nedžad Latić
Sasvim je bilo za očekivati da će Fahrudin Radončić odgovoriti na spin-anketu UNDP-a koju su lažirali režimski mediji po kojoj su on i njegova stranka autsajderi, a SDA i njen kandidat Šefik Džaferović favoriti za predstojeće izbore.
Tako da je brzo stigla nova anketa – ispitivanje javnog mnijenja o popularnosti stranaka i kandidata za Predsjedništvo BiH, koje je provela nezavisna međunarodna agencija Valicon, koja pokazuje da ubjedljivo prvo mjesto pripada Fahrudinu Radončiću, a vodeća pozicija Savezu za bolju budućnost (SBB). Po ovoj anketi Fahrudin Radončić je ubjedljivo prvi izbor glasača s rezultatom od 22 posto. Sljedeći je Šefik Džaferović s 18 posto, potom Željko Komšić s 15 posto, Denis Bećirović s 14, te Dragan Čović s 10 posto.
Režimski mediji su brže-bolje pokušali anulirati ove navode te su se pozvali na interne ankete SDA po kojima, opet, ova stranka i njihov kandidat imaju prednost za četiri procenta u odnosu na drugo-plasiranog kandidata i stranku.
Ovo je već isfuran fazon tokom izbornih kampanja, ali treba imati na umu da su rat sa anketama opet prvi počeli režimski mediji. I jedino što se za sada iz ove vrste kampanje može zaključiti je da režim pati od nervoze i da se najviše pribojava upravo Fahrudina Radončića i njegovog SBB-a.
Međutim, niko od ozbiljnih analitičara ne bi savjetovao ni Radončiću da se prerano raduje, kao ni SDA-u da toliko paniči.
Prvo, niko ozbiljan i odgovoran, a takvim se do sada najubjedljivije ponaša baš Radončić, ne bi trebao priželjkivati pobjedu, niti se radovati preuzimanju ogromnog tereta vlasti sa nasljeđem koje bi mu ostavio ovaj režim. Eto, uporedo i skoro u isto vrijeme Avaz je objavio „pobjedničke“ nalaze ankete i informaciju iz Bruxellesa gdje je boravio Bakir Izetbegović. Njegova je izjava toliko depresivna, kad su euroatlantske integracije u pitanju, da je morao okriviti Milorada Dodika za totalni zastoj Bosne i Hercegvine na ovom putu i samo Bog zna da li će se EU raspasti prije nego Bosna i Hercegovina ponovo pokuca na vrata sa pristupnim ugovorom ovoj zajednici.
Pored toga, Izetbegović je svojim „bratimljenjem“ sa Recepom Tayipom Erdoganom bukvalno zatvorio sva vrata Bošnjacima i na Istoku i na Zapadu. Izetbegovićeva državnička i liderska neprincipijelnost najbolje se ogleda u njegovom odnosu prema Dodiku i Erdoganu, jer ono što je Dodik za Bosnu i Hercegovinu, Erodgan je za Evropu!
Zato, možda, Izetbegović hinjski priželjkuje da se međunarodna zajednica izravno uključi u kampanju kako je to učinila 2001. kada je podržavala opoziciju i formirala Alijansu za promjene i kada je SDA jedini put bila izgubila izbore, kako bi je optužio za loš rezultat SDA, a i da opozicija potroši mandat tražeći ključ za brave koje je on svojom politikom zamandalio. E, nakon toga on bi se vratio, jer bi stekao pravo na ponovno kandidiranje, i opet zasjeo u očevu fotelju za narednih osam godina.
S druge strane, ni opozicija nije učinila još ništa da ispuni ključne uvjete koje bi je dovele na vlast. Potpuno isto kao i u cijelom regionu, opozicioni lideri čine stratešku grešku, jer se ne mogu ujediniti u borbi protiv režima.
Opozicija previđa da se Alijansa za promjene formirala oko dvojice prilično tada harizmatičnih lidera Harisa Silajdžića i Zlatka Lagumdžije, koji su, opet, imali potpuno različita ideološka shvatanja. Pokušaj ujedinjenja ljevice je propao, jer ni Željko Komšić ni Nermin Nikšić nisu svjesni onoga na šta ukazuju najveći politički umovi današnjice, poput Fukuyame, da više ne postoji podjela na ljevicu i desnicu, nego na elitu i narod. Preostaje onda Radončiću i Nikšiću, pa i Komšiću, ako se kani sopstvenih (ideoloških) zabluda, da izvuku pouku od Silajdžića i Lagumdžije.
Bošnjačke elite su raznobojne i raznorodne ideološki i klasno, i formirane su kao stranački i vjerski establišment, kojeg ja zovem „zelenom buržoazijom“, a opslužuju ih intelektualne i tajkunske elite svojom „pameću“ i novcem. Njih se narod želi osloboditi i sigurno će u većini glasati za one lidere i stranke koji ga ubijede da će imati drugačiji odnos prema vlasti i da će istrgnuti iz šaka moć koju posjeduje jedna familizirana grupa moćnika.
Na žalost. do sada nisam uočio da se kampanja opozicionih lidera kreće u ovom smjeru i ne vidim čak ni namjeru da se tako djeluje. Za sada, manje više, svi se ponašaju vrlo sebično kako bi priskrbili sebi (malo) parče vlasti, nesvjesni da će im taj zalogaj zapeti u grlu istog trenutka kad im bude serviran nakon izbora.
Jer, takav pristup kampanji ide na ruku posrnulom režimu kojem savršeno odgovara ovaj i ovakav ambijent depresije i bezvlašća. U ovakvom ambijentu ovakav režim i opstaje, i opstajat će desetljećima, sve dok narod ne prestane gajiti iluzije koje mu predočava nadobudna opozicija i sam ne uzme stvar u svoje ruke!
(thebosniatimes.ba)
