Strogo povjerljivi dokumenti Službe vojne bezbjednosti tzv. Armije RBiH pod oznakom “vojna tajna” iz 1995. godine potvrđuju da su potpuno opravdane odluke Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske da ponište izvještaj Komisije za ispitivanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine koji je 2004. godine usvojila tadašnja Vlada RS.
Pomenuti dokumenti, u čijem posjedu je “Glas Srpske”, bacaju novo svjetlo na tragične događaje koji su se dogodili u julu 1995. godine i sigurno će poslužiti novoj Komisiji za ispitivanje stradanja događaja u i oko Srebrenice od 1992. do 1995. godine kao jedan od dokaza da je u poništenom izvještaju iskrivljena istina o dešavanjima u Srebrenici.
Kao najdirektnija potvrda za to služi izjava bivšeg pripadnika 28. divizije Armije RBiH Ismeta Handžića koju je dao Službi vojne bezbjednosti Armije RBiH u Tuzli nakon proboja iz Srebrenice. Handžić u izjavi navodi da je oko 2.000 Bošnjaka poginulo u međusobnim sukobima i borbama sa pripadnicima Vojske Republike Srpske, kao i u minskim poljima prilikom proboja kolone prema Tuzli 12. jula 1995. godine.
– Ja sam 12. jula ujutro sa ostalim pripadnicima Armije i vojno sposobnim stanovništvom u koloni od oko 15.000 ljudi, među kojima je bilo dosta žena i djece, koja je bila dugačka oko 11 kilometara krenuo prema području Tuzle. U večernjim časovima negdje oko 21 sat u nekoj šumi iznad Konjević polja četnici su nam postavili zasjedu. Pucnjava je trajala oko jedan sat, jer su u međuvremenu pripadnici naše armije otvorili vatru na četnike. Tada je došlo do razbijanja kolone, a ja sam u toku daljeg prolaska prema Tuzli vidio po mojoj procjeni preko 2.000 leševa – navodi se u izjavi koju je Handžić dao Službi bezbjednosti Komande 2. korpusa Armije RBiH u Tuzli.
Bivši potpredsjednik Komisije za ispitivanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine Đorđe Stojaković potvrdio je za “Glas Srpske” da je komisija u svom izvještaju navela da je prijavljeno da je u julu 1995. godine nestalo 7.806 Bošnjaka u Srebrenici.
– Izvještaj Komisije je kasnije potpuno pogrešno interpretiran, jer se stalno ponavljalo da je Komisija utvrdila da je toliko Bošnjaka strijeljano i brutalno pobijeno od strane VRS. To nije tačno, jer je u izvještaju navedeno da je prijavljen nestanak tolikog broja lica, ali komisija nije ustanovila na koji način su oni stradali – kaže Stojaković.
On dodaje da je vrlo vjerovatno da se među 7.806 lica za koja se godinama pogrešno tvrdi da su žrtve zločina, navode i imena 2.000 lica koja su po tvrdnjama bivšeg pripadnika Armije RBiH stradala u borbama sa VRS prilikom proboja prema Tuzli.
– Ne sjećam se da je komisija tokom svog rada imala dokumenta o kojima vi govorite, jer bi onda sigurno i izvještaj komisije bio drugačiji, ali to će sada sigurno poslužiti novoj komisiji – kaže Stojaković.
Prema saznanjima “Glasa Srpske”, postoje ozbiljne indicije da je bivši potpredsjednik Komisije za Srebrenicu Smail Čekić znao za dokumenta i izjave koje danas objavljuje naš list, a koji potvrđuju da je opravdana odluka o poništavanju izvještaja iz 2004. godine.
– Ti dokumenti pokazuju i dokazuju da je broj žrtava srebreničkog zločina mnogo manji od onog kojim se licitira skoro deceniju i po, ali ono što je mnogo važnije je što to baca potpuno novo svjetlo na kompletna događanja u i oko Srebrenice u tom periodu. To nikako nije odgovaralo Čekiću, koji je po svaku cijenu želio da uveća broj žrtava i brani tvrdnje o počinjenom genocidu. Postoje opravdane sumnje da je znao za dokumenta Službe vojne bezbjednosti Armije RBiH, ali nije želio da ih predoči Komisiji zato što nisu išli u prilog bošnjačkoj “istini” – tvrdi naš izvor odlično upućen u sva dešavanja u vezi sa radom Komisije za Srebrenicu.
“Glas” juče nije uspio da stupi u kontakt sa Čekićem.
(Glas Srpske)
