Milo je “ozbiljno” shvatio poraz. Zato pominje šume. Teoretičari “antifašizma” bi možda rekli da traži slobodnu teritoriju za sebe. Izgubio je Crnu Goru i sada se očajniički bori da “vrati” Nikšić koji ga je porazio još u avgustu, iako formalno “drži lokalnu vlast”. Bolesno rekli bi. Psiho-patološko politički slučaj, reče jedan učeni psiholog. Milo “ima plan” za Nikšić, da poslije 30 godina vladavine “pobijedi” tako što će sada sam poraziti sebe.
Ajde da približimo. Za njega “pobjeda” nije da pobijedi u Nikšiću, već da lično preživi i ovaj martovski poraz. Izgubiće drugi u DPS-u i ove izbore, jer Milov zakon demokratije u svojoj partiji je “kada pobjeđujemo, onda pobjeđujem Ja, kada gubimo, onda gubite Vi”. I drugo ništa manje važno pravilo “DPS je partija u kojoj nisu krivi oni koji izgube izbore, kao gradonačelnik Podgorice, već onaj koga Milo proglasi krivim”.
Njegov plan je da troši vrijeme za njegovo političko uklanjanje, da produži statusni privid važnosti i opstane još koji dan, mjesec, ko zna kada će Petar Ivanović ili Dragan Brković nešto nehatno ili u ljutnji reći novom tužiocu. A o Abu Dabiju Milo zna najviše. Zato ga proganja mučnina, strah mu ne da mira, dok se vozi svaki dan prema Nikšiću, najčešće noću da mu ne vide Majbah. Ovo nije borba za Nikšić, ovdje se radi o meni! Razmišlja dok se približava jednoj od porodičnih vikendica u Kočanima nadomak Nikšića. Sve više razmišlja ali pomalo zakasnjelo ili još uvijek sasvim pogrešno. Milova izborna borba je unutrašnja, kako pobijediti sebe, osloboditi se svih onih grijehova, tajnih računa, banaka, investitora, Grka, Egipćana, Azerbejdžanaca, Blažove hidrocentrale, Acove limenke…
Da bi njegova partija preživjela Nikšić, Milo mora pobijediti sebe i javno reći “Kao što sam doprinosio i vodio naše pobjede, tako sam sada i glavni krivac vaših poraza. Sa mnom možete samo izgubiti, bez mene možete pobijediti loše odluke prošlosti, postati novi, oslobođeni mog kulta samovlašća i sebičnosti”. Da, to bi rekao onaj koji ima snage i odgovornosti da “sačuva” svoje, ali neće reći Milo, onaj koji je navikao da živi od drugih, da žrtvujući najbliže izmišlja nove i mlade, kao “zli starac” iz šume, kako bi zaveo narod.
Zato će DPS ubjedljivo izgubiti u Nikšiću, jer Milo ne umije i ne može da pobjedi sebe, svoje slavoljublje, zavist, strah od gubitka moći. On danas čuvajući sebe “jede” sve u svojoj okolini, i svoju partiju, i svoj Nikšić, i Crnu Goru, onu koju je zarazio virusom mržnje i podijela, dok Nikšić i Crna Gora zapravo žele da žive za budućnost, i tome idu svim srcem i svojim razumom.
(Aleksandar Popović, borba.me)
