PIŠE: Nino Raspudić
Ovog tjedna sam, uz teške kvalifikacije i bez ijednog argumenta, javno prozvan i ukoren otvorenim pismom Tvrtka Baruna, ravnatelja Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi. Optužen sam za “neistine, površnosti, populizam i manipulacije” iznesene u mojoj kolumni od prošloga petka. Pater Barun kreće oštro: “Na početku bih s Vama podijelio stav da je nazvati bilo koju osobu ilegalnom, proglasiti je dijelom jedne neodređene i homogene ilegalne skupine, te na tome inzistirati – potpuno neprihvatljivo, pogotovo onima koji se nazivaju kršćanima”.
Odgovaram: ako netko, primjerice, otvori tajnu ordinaciju i počne raditi kao kirurg iako nema kvalifikaciju za to, on je ilegalan kirurg. Onaj tko nije s važećim dokumentima na graničnom prijelazu ušao u drugu državu, već je migrirao unutar nje nezakonito i silom je ilegalan migrant i ne vidim što tu nije jasno i što je nekršćanski u poštivanju zakona, između ostalog i onoga o državnoj granici. Optužen sam za “korištenje iskrivljenih činjenica kako biste pogodovali rastućoj klimi nerazumijevanja, netrpeljivosti, pa i mržnje spram migranata i izbjeglica”. Nisam ni na jednom mjestu govorio o izbjeglicama, nego o ilegalnim migrantima, konkretno o onima u Bihaću i okolici. Pater ne navodi i ne pobija nijednu “iskrivljenu činjenicu”, već mi paušalno lijepi etikete. S više argumenata bih ja mogao reći kako mržnja u Europi djelom raste i zaslugom onih koji pomažu i potiču ilegalne migracije. Toga se dotiče i sam Barun: “Pišete da su migranti, između ostalog, glavni i jedini uzrok jačanja ekstremne desnice u nekim europskim zemljama. To je opasna optužba i opasna laž, koja otvoreno poziva na neprijateljstvo i daljnje podjele, za koje, ponovno, krivite migrante.”
Da, stojim iza te teze. Ako je istina opasna, onda je i ta teza opasna. Što je uzrok jačanja ekstremne desnice ako ne migrantsko pitanje? Kako objašnjava uzlet AFD-a u Njemačkoj, Švedskih demokrata ili Lige u Italiji? O čemu su jedino govorili u kampanji? Zašto Merkel pada, iako je gospodarska situacija u Njemačkoj izvrsna? Ako je opasna laž reći da jačaju zbog migrantskog priljeva molim objašnjenje zašto onda jačaju. Budući da sam teško oklevetan molit ću i odgovor na sljedeća pitanja: Je li istina da su većina migranata koji su danas na području Bihaća mlađi muškarci? Je li istina da je većina iz zemalja u kojima nema rata? Je li istina da su djecu podigli iz smještaja u hotelu Sedra i odveli ih kao živi štit u pokušaj proboja, a onda ih danima držali pod vedrim nebom na prijelazu Izačić? Laže li komesar policije Mujo Koričić kad navodi da su migranti počinili 250 kaznenih dijela na štetu građana Unsko-sanskog kantona? Je li istina da u nekim europskim državama postoje paralelna društva? Pater se godinu dana obučavao u Bruxellesu, je li bio u dijelu grada koji se zove Molenbeek? Kako taj dio grada izgleda? Je li istina da postoje no-go zone? Je li istina da su u terorističkim napadima u Parizu i Berlinu sudjelovale i osobe koje su pristigle kao migranti tzv. balkanskom rutom? Je li nemoguće da među milijun muškaraca bez ikakvih dokumenata mogu biti i neki zlih namjera? Zašto poticati ilegalnu imigraciju? Je li bolje imati vojsku na granicama, nego vojsku pod punom spremom pred katedralom, na Stradunu, pred stadionima, židovskim vrtićem? Je li vidio takvo nešto u Parizu ili lažem i širim mržnju?
Šteti li poticanje ilegalne imigracije i samim migrantima, koji završavaju ili na margini paralelnih društava ili u rukama kriminalaca, ili kao suvremeno roblje jer nemaju nikakvih sindikalnih i građanskih prava? Šteti li to i legalnim useljenicima, možda iz istih tih zemalja, koji mukotrpno rade na svojoj integraciji? Kod Baruna kao svećenika me intrigira sljedeće. Zašto me, ako je procijenio da sam neinformiran, na stranputici, u zabludi nije pokušao najprije privatno informirati, poučiti, upozoriti, ukoriti, već sam izvrijeđan javno i bombastično, urbi et orbi, čime je pater trenutno postao zvijezda kod zanimljive publike, u rasponu od bošnjačkih šovinista poput Senada Pećanina do zagrebačkih militantnih ateista. Cijenim njegov humanitarni rad. I razumijem koliko on nosi žrtve i odricanja, ali sam svjestan i da činiti dobro u konačnici nosi i puno dubinskog zadovoljstva. Onaj tko je jednom bezinteresno učinio dobro zna da je to zadovoljstvo veće od stjecanja za sebe. E sad, kad čovjek to otkrije i uđe u nešto što izgleda kao spirala dobra ne mora značiti da je već spašen. Oholost i narcizam vrebaju i u činjenju dobra i stjecanju blaga na nebu.
Tvrtko Barun ima pravo slijedeći Krista dati migrantu iz Pakistana i svoju košulju i svoju kuću, ali nema pravo raspolagati nečijom drugom bez pitanja, kao što ni netko drugi nema pravo stjecati “kapital” na nebu trgujući njegovom. On opravdava i potpomaže ilegalnu migraciju koju većinom čine vojno sposobni muškarci iz zemalja u kojima nema rata, a čiji se sunarodnjaci koji su u Europu dolazili ranije, postepenije i u boljim uvjetima, većinom nisu uspjeli integrirati već žive u paralelnim društvima. Privatnim zadovoljstvom koje pronalazi u humanitarnom radu potpomaže veliko zlo čije će posljedice snositi svi. Barun, između ostalog, postaje pravobranitelj pučke pravobraniteljice i kori me što sam kritizirao njene istupe. Kaže kako je ismijavam i “dovodite u pitanje Ustavom i Zakonima RH zagarantirano pravo i odgovornost instituta pučkog pravobranitelja da provjerava zakonitost djelovanja institucija RH” Ja ne dovodim u pitanje zakone RH i institut pučkog pravobranitelja, već sam napisao kao bi Sabor trebao raspraviti i postupanje granične policije, ali i djelovanje pučke pravobraniteljice, koja blati policiju jer radi svoj posao, i prijeti tužakanjem Velikom Bratu. Kako to da je Barun gorljivi legalist po pitanju ovlasti pravobraniteljice, a nije po pitanju prelaska granice bez dokumenta i izvan graničnih prijelaza? Hoće li se Barun koji je gostovao na televiziji i dramatično tvrdio kako “otac sirijske djevojčice ne jede, ne spava, plače…” ispričati javnosti zbog, nadam se nehotičnog, sudjelovanja u manipulaciji, gdje je tobože grozna hrvatska policija rastavila oca od kćeri koja je misteriozno nestala, a poslije se ispostavilo da je riječ o prevarantu koji je tražio azil u više zemalja, a nigdje nije evidentiran ranije s kćeri? “Spominjete migrante kao glavne i jedine krivce za terorizam, silovanja i pljačke (a hrvatski zatvori su, nažalost, puni “Hrvata-katolika”!).”, izmišlja pater, jer nigdje to nisam naveo. O floskuli o “Hrvatima-katolicima”, za koje eto mi zatucani mislimo da su svi moralni nadljudi, dok nam netko ne otkrije toplu vodu, ne bih trošio riječi. Barun je ove godine primio nagradu ”Europski građanin” Europskoga parlamenta, iz njega stoji i Bruxelles i Merkel, on tvrdi i papa, iako je papa Franjo ovoga rujna po povratku s baltičke turneje bio vrlo jasan upozoravajući kako migranti mogu biti primljeni dok je to moguće, “u mjeri u kojoj to nije prijetnja vlastitom identitetu”, te stoga otvorenost mora biti “razborita i dobro promišljena”.
Pater mi upućuje javni poziv “da nam se barem jednom pridružite u konkretnom služenju ovim ljudima u potrebi”. Neću. Nisam Bojan Glavašević da idem kao vikend-volonter s njima u Bihać čisti zahode 20-godišnjacima i onda to slavodobitno reklamiram na društvenim mrežama. Neka ih migranti očiste sami. Barem to mogu, većina ih je mlađa i u boljoj formi od mene. A nisam siguran ni kako bih reagirao da vidim kako netko djecu vadi iz toplog smještaja i vodi ih noćiti na otvorenom pred granični prijelaz. Moralne ucjene i poimanje kršćanstva kao nekog moralnog ulara kojim se kršćane može kao idiote vodati za nos po vlastitoj želji i za vlastite političke ciljeve, ne prihvaćam. O patetično-manipulativnom dijelu paterova pamfleta još samo par primjera. Pater kaže da su to: “djeca koja spavaju na hladnoj zemlji usred šume, ne zato što su im roditelji, ako ih još imaju, to odabrali iz hira – već kao zadnju šansu za kvalitetniji i dostojanstveniji život”. Ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac ovaj tjedan je iznijela podatak Službe za poslove sa strancima da je od više od 20 tisuća evidentiranih migranata bilo nešto više od 500 djece, dakle 2,5%. Ako pretpostavimo da su i sva iz ratom zahvaćenih zemalja, a nisu, zašto se roditelji nisu zadržali u prvoj sigurnoj zemlji, zašto su prošli tjedan digli djecu iz hotela i koristili ih kao živi štit da noće pred graničnim prijelazom? Zatim, “To su djevojke i žene koje same, napaćene, izrabljene i zlostavljane žele barem malo više dostojanstva i slobode.” Koliko je takvih danas u Bihaću? Zašto pater sada prelazi na priču o djeci i ženama koji su u izrazitoj manjini? Je li razlog za to što je i on zapravo svjestan da je nešto neobično i sumnjivo u tome da većinu čine mladi muškarci? “To su dječaci koji imaju samo dva izbora: ostati i sigurno poginuti u ime ideala i politika koje ne razumiju, ili krenuti na put pun opasnosti ali koji će im možda omogućiti da prežive.”
Prava istina je da su pred hrvatskom granicom danas u golemoj većini Pakistanci, Iranci i stanovnici drugih zemalja koje nisu u ratu. Ako ovo nije manipulacija i stvaranje lažne slike o migrantima u Bihaću onda ne znam što jest. Nepoćudnima se gubica sve češće nastoji začepiti i usporedbom s našim izbjeglištvom prije četvrt stoljeća, a to čini i pater. Prvo, kod nas je bio rat, u zemljama iz kojih dolazi golema većina migranata to nije slučaj. Drugo, ne sjećam se da su izbjeglice iz Hrvatske i BiH ilegalno prelazile desetak država, napadale kamenjem graničnu policiju u pokušaju nasilnog prelaska granice, zakopavali dokumente a onda svi tvrdili da su rođeni 1. 1. Pater piše kako je “iznenađen niskom i populističkom razinom argumenata” moja kolumne. Ako su moji argumenti niski i populistički njegovi su nepostojeći, oklevetan sam bez ijednog protuargumenta. I na koncu, iz hrvatske perspektive, cijela ova rasprava je promašena. Ne radi se uopće o tome želimo li mi podijeliti dio naših dobara i udobnosti s pridošlicama koji, istina provaljuju na silu. Jer, ironično, gotovo nitko od njih ne želi ostati u Hrvatskoj. I od milijunskog vala 2015. šačica ljudi je ovdje zatražila azil. Zašto nas preziru? Jesmo li mi krivi zato što nam država nije bogata kao Njemačka i Švedska? Cijeli problem je u tome što su granice prema Sloveniji i Mađarskoj čvrsto zatvorene i ograđene, migranti ne žele ostati u Hrvatskoj a neće moći dalje. Prijeti opasnost da postanemo hot spot za desetine i stotine tisuća ljudi. Licemjerni Zapad će birati one koji im kao radna snaga valjaju, problematični i odbačeni će ostati ovdje. Od europskih novaca za hot spotove profitirat će “ortaci” koji će ih graditi i logistički održavati i njihovi NGO i medijski telali, a lokalnom stanovništvu, koje će se sve više pretvarati u čuvare konclogora, držeći silom ljude koji tu ne žele ostati, neka je Bog na pomoći. Uz zagovor patera Tvrtka Baruna.
Barun: To je opasna optužba i laž koja otvoreno poziva na neprijateljstvo i daljnje podjele
Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi, reagirao je na kolumnu Nine Raspudića “Maženje poskoka i vabljenje migranata”:
Poštovani gospodine Raspudiću, vezano uz sadržaj Vaše kolumne u Večernjem listu, naslovljene “Maženje poskoka i vabljenje migranata”, upućujem Vam, kao ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi, kao katolički svećenik i kao Tvrtko, svoju reakciju za neistine, površnosti, populizam i manipulacije iznesene u spomenutom tekstu.
Pišem Vam kao osoba koja svoju svakodnevnicu dijeli s izbjeglicama i migrantima posljednje četiri godine, dakle kao osoba koja je upoznata s njihovom situacijom, potrebama i okolnostima unutar kojih nastoje preživjeti i osigurati sebi i svojoj obitelji sigurniju i dostojanstveniju budućnost. Želio bih s Vama podijeliti svoja iskustva koja mi daju legitimitet da govorim i pišem na temu izbjeglica i migranata. Smatram da niste bili pravedni prema svojim čitateljima jer ste im uskratili prave i istinite informacije o aktualnim migracijskim kretanjima. Ukratko, predstavljati ovako kompleksnu temu gotovo rugajući se, poticaj su mi da ipak javnosti koju izgleda namjerno zbunjete i njome manipulirate, približim ljude od kojih toliko zazirete te demantiram Vaše doista iznenađujuće opasne navode. Na početku bih s Vama podijelio stav da je nazvati bilo koju osobu ilegalnom, proglasiti je dijelom jedne neodređene i homogene ilegalne skupine, te na tome inzistirati – potpuno neprihvatljivo, pogotovo onima koji se nazivaju kršćanima. Na ove i slične isključive etikete i predrasude više puta je reagirao i sam papa Franjo pozivajući sve ljude dobre volje na življenje i svjedočenje biblijskih i općeljudskih vrijednosti prema strancu, marginaliziranom, siromahu, najmanjem.
Upravo iz ovakve, u najboljem slučaju, neupućenosti ili namjernog pojednostavljivanja, mogu se vrlo lako roditi insinuacije, ideje i stavovi koje navodite i potpisujete. Prvi primjer toga je Vaša usporedba zmije poskoka i osoba koje su, bježeći od rata, sukoba, stradavanja i neimaštine, u susret nadolazećoj zimi, zapele pred hrvatskog granicom, prepuštene same sebi na teritoriju zemlje iz koje i sami potječete. U svojoj kolumni zgodno ste se poslužili umijećem usporedbe, uopćavanja i korištenjem iskrivljenih činjenica kako biste pogodovali rastućoj klimi nerazumijevanja, netrpeljivosti, pa i mržnje spram migranata i izbjeglica. No otišli ste i korak predaleko, iznoseći teške laži i optužbe, pod krinkom uopćavanja, pojednostavljivanja i tobožnjeg uzimanja u obzir “šire slike” – koja Vam, jednako kao i vrlo konkretna situacija koja se trenutno odvija – potpuno izmiče iz horizonta i razumijevanja. Kao ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice, udruge koja svakodnevno surađuje s jako puno vladinih i nevladinih institucija i organizacija, moram reagirati na Vaše pretpostavke i neznanja glede djelovanja nevladinih organizacija. Nazvati sve nas, nevladine organizacije koje pomažu izbjeglicama, kriminalcima, mafijašima, plaćenicima i krijumčarima ljudi, maziteljima poskoka (kojima ste pripisali karakteristike pokroviteljske naivnosti, zaostalosti i gluposti, oholosti, krajnjeg nerazumijevanja i uznemiravanja prirodnog poretka – što god on značio), omalovažavanje je svih osoba koje kroz svoj profesionalni, akademski ili volonterski angažman žele služiti i zagovarati prava izbjeglica i migranata. A to je nešto na što sve kršćane ali i sve ljude dobre volje konstantno poziva papa Franjo svojim riječima i djelima. Vjerojatno ne znate, ali nevladine organizacije u Hrvatskoj imaju vrlo snažnu i važnu ulogu u društvenim, a ne kriminalnim procesima koje insinuirate. One pružaju podršku izbjeglicama kojima je naša država kroz svoj pravni okvir omogućila zaštitu i sigurnost, osnažuju lokalne zajednice koje su pružile dobrodošlicu svojim novim sugrađanima te kroz partnerske odnose i suradnju jako puno pomažu državnim institucijama u provođenju vrlo mlade i krhke integracijske politike Republike Hrvatske.
Pišete da su migranti, između ostalog, glavni i jedini uzrok jačanja ekstremne desnice u nekim europskim zemljama. To je opasna optužba i opasna laž, koja otvoreno poziva na neprijateljstvo i daljnje podjele, za koje, ponovno, krivite migrante. Mogu se donekle pokušati uživjeti u neku drugu perspektivu te tako razumjeti da je politički oportuno, dapače vrlo ugodno i lagano proglasiti neidentificiranu skupinu ljudi koja svojim dolaskom prijeti uništiti sve što nam je sveto, glavnim krivcem za sve dugogodišnje neuspjehe, nesnalaženja, nerad i nečinjenje. No sugerirati kao jedini mogući scenarij onaj u kojem će migranti ili biti diljem Europe progonjeni djelovanjem krajnje desnice ili će pak sami preuzeti vlast, krajnje je neodgovorno i neprimjereno. Upravo je prvi scenarij moguć, ne daj Bože, jedino ukoliko stavovi i tekstovi poput Vašeg dominantno prevladaju. Insinuacija na drugi scenarij, u kojem migranti preuzimaju vlast, samo hrani i potiče onaj prvi. Nastojanja pučke pravobraniteljice (inače opunomoćenice Hrvatskoga sabora za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda, čiji je ured središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije te djeluje kao Nacionalni preventivni mehanizam za zaštitu osoba lišenih slobode) koja su potpuno u okvirima njezine nadležnosti nazvali ste “zvjezdanim istupom koji blati hrvatsku policiju”. Time se pokazuje Vaše temeljno nerazumijevanje potrebe, uloge i značaja postojanja i djelovanja institucije pučkog pravobranitelja te banaliziranje i podsmijeh prema demokratskom poretku. Svojim insinuacijama ismijavate i dovodite u pitanje Ustavom i Zakonima RH zagarantirano pravo i odgovornost instituta pučkog pravobranitelja da provjerava zakonitost djelovanja institucija Republike Hrvatske, a za što, s obzirom na migrante, posljednjih mjeseci postoji iznimno velika potreba.
Prema Vašim riječima, pučka pravobraniteljica Lora Vidović čini krivo kada za sve građane naše Domovine obavlja svoj posao, koji znači braniti one koji to, zbog svog posebno ugroženog statusa, ne mogu učiniti sami. S druge strane, opravdavate navodna nasilna postupanja granične policije njihovom beskompromisnom zadaćom čuvanja granica od, kako pišete “nalijevanja ilegalnih migranata”. Spominjete migrante kao glavne i jedine krivce za terorizam, silovanja i pljačke (ahrvatski zatvori su, nažalost, puni “Hrvata – katolika”!). A ja Vam iz vlastitog iskustva mogu posvjedočiti da najveći dio tih ljudi upravo od toga bježe: od zlih ljudi koji su razorili njihove domove, ubili njihovu djecu, roditelje, braću i prijatelje, spalili fakultete, opljačkali gradove, iscrpili prirodne resurse i uveli diktaturu straha i isključivosti. Ako mislite da su na proputovanju svijetom sa smiješkom na licu, lagodno se nadajući lakšem životu, ili pak s organiziranim ciljem da zavladaju svijetom, pozivam Vas da provedete nekoliko dana s djelatnicima Isusovačke službe za izbjeglice u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini. S ljudima koje vi nazivate kriminalcima, krijumčarima ljudi i plaćenicima. S ljudima koji, koristeći svoje znanje i iskustvo, nastoje pružiti podršku i nadu ljudima koji su, nerijetko, izgubili sve osim golog života. Izbjeglice i migranti nisu samo muškarci u naponu snage, kojih se Vi strašite i kojima strašite javnost. To su i djeca koja spavaju na hladnoj zemlji usred šume, ne zato što su im roditelji, ukoliko ih još imaju, to odabrali iz hira – već kao zadnju šansu za kvalitetniji i dostojanstveniji život. I ti ljudi, vjerujem da to možete shvatiti, vole svoju djecu. No nemaju izbora. To su djevojke i žene koje same, napaćene, izrabljene i zlostavljane žele barem malo više dostojanstva i slobode. To su dječaci koji imaju samo dva izbora: ostati i sigurno poginuti u ime ideala i politika koje ne razumiju, ili krenuti na put pun opasnosti ali koji će im možda omogućiti da prežive.
Pitam se imate li isto mišljenje i o izbjeglicama koje su se prije nešto više od dvadeset godina, bježeći od rata, stradavanja i progona s ovih prostora nadale zaštiti i sretnijoj budućnosti u nekoj od Europskih ili prekooceanskih zemalja koje spominjete i u ovom kontekstu? Zemlja koja u ovom trenutku, ususret nadolazećoj zimi, nudi vrlo ograničen prihvat i podršku osobama koje su u nju stigle putem koji krije brojna stradavanja, beznađe i patnju – ne tako davno i sama je bila zemlja iz koje su ljudi bježali spašavajući živu glavu ili tražeći mjesto gdje će moći odgajati svoju djecu u miru i sigurnosti. Čini mi se da biste se toga mogli, i osobno, sjećati. Tko smo tada bili “mi”, a tko “oni”, i tko smo to “mi”, a tko “oni” danas? Povezuje li nas možda ipak nešto više od, kako zaključujete, pendreka koji nam je ostavljen i za jedne i za druge? Nije mi cilj nametati se s vama u retorici i tako ponovno učiniti izbjeglice platformom za iživljavanje i dokazivanje vlastite elokvencije, filozofskih obrata i neprimjerenih, lažnih ili poluistinitih usporedbi. No ipak priznajem da sam iznenađen niskom i populističkom razinom argumenata Vaše kolumne. Mogu govoriti tek kao osoba koja se zajedno s kolegama i volonterima trudi svakodnevno pratiti, služiti i zagovarati potrebe i prava izbjeglica i svih ostalih prisilno raseljenih osoba. Ti ljudi za mene imaju ime, lice, glas, osobnost, talente, vrline i mane, prošlost i vjerujem, budućnost. Svaki od njih ponaosob. Možda će neki od njih svoju budućnost dijeliti i sa mnom: kao brat, sestra, sugrađanin, prijatelj. Vjerujem, nadam se i sve činim da si u toj budućnosti ne budemo stranci ili prijetnje. Na kraju bih Vas pozvao da kada govorimo o ovoj toliko kompleksnoj temi izbjegavamo svaku generalizaciju i pojednostavljivanje. Iskreno Vam stojim na raspolaganju da Vas upoznam s ostalim ovdje nespomenutim dimenzijama služenja izbjeglicama i migrantima. U nadi da ćete ove moje riječi i iskustvo ubuduće uzeti u obzir pri komentiranju ove toliko aktualne i važne teme, u želji da Vas upoznam s točnim informacijama i činjenicama, te uz poziv da nam se barem jednom pridružite u konkretnom služenju ovim ljudima u potrebi, srdačno Vas pozdravljam,
Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi
(vecernji.hr)
