Kada je prije osam mjeseci preuzeo vođenje SDS-a od Mirka Šarovića mnogo je očekivao i SDS, ali i javnost u Republici Srpskoj. Očekivalo se da će svojom smirenošću i staloženošću srediti odnose u SDS, ujediniti posvađane frakcije, vratiti izbledjelu nacionalnu boju partiji koja jeste politički tvorac RS. Očekivalo se da će SDS konačno imati autentičnu nacionalnu politiku, biti pokretač političkih inicijativa, lider opozicije, i pokazati da jeste politička alternativa vlasti. Očekivalo se da će oko sebe okupiti politički najzrelije ljude stranke koji imaju iskustva i razumiju politiku i političke procese, kao i odnose unutar BiH, ali i one u regionu i svijetu.
Očekivalo se od Šarovića i da će pomiriti SDS sa Srbijom i SPC. Da će se makar jednom slikati sa Aleksandrom Vučićem, a ne da će SDS poniziti sporazumom sa minornom i nebitnom političkom partijom Nenada Popovića (Ni baba Mara iz Kifinog sela nije nasjela na spin Šarovićevih PR (kontra)savjetnika da će Popović otvoriti SDS-u Putinova vrata). Čak i taj sporazum sa Popovićem ostao je u sjeni estradizacije SDS-a, tamburaša i Šarovićeve večere sa javnosti neprepoznatljivim, napućenim damama iz SDS-a, za koje niko nije čuo ni u SDS, a kamoli u Srbiji.
Mnogo toga se očekivalo od Šarovića, a osam mjeseci je sasvim pristojno vrijeme da se analizira šta je od toga ispunjeno. Stanje u SDS je, nažalost, u potpunosti ogoljeno na posebnoj sjednici NS RS. Šarović (a i Borenović) ne vladaju ni svojim klubovima, a kamoli cijelom strankom. Sjednica koja je trebala pokazati snagu i jedinstvo RS u odbrani njenih interesa, zašta se zalagao i sam Šarović, podržavajući usaglašene zaključke, pretvorena je, zahvaljujući Nebojši Vukanoviću i Miladinu Staniću, u politički cirskus i jeftino politikanstvo. O svemu su Vukanović i Stanić govorili sem o onom što je tema sjednice. Od SDS se očekuje državotvorna, ozbiljna politika, ne estradizacija i starletizacija.
Ruku na srce, i Šarovićevo obraćanje je bilo kao da je proguta knedlu. Više je ličilo na pravdanje ”nekome” zašto je prihvatio da SDS podrži zaključke koji su odgovor na kontinuirano prekrajanje dejtonskog uređenja BiH od strane Ustavnog suda. Ni traga boji i državotvornosti SDS-a. SDS-a koji je stvorio zastavu, grb, himnu RS, utvrdio 9.januar kao Dan RS, a bez čega je RS ostala voljom Ustavnog suda BiH. Bilo se važno ”opravdati nekome”, a možemo tek nagađati kome, da on, Mirko Šarović, ne podržava nikakve referendume.
Očekivalo se od Šarovićevog SDS-a da vrati nacionalnu boju, državotvornost, da kreira politike. Od Šarovića se očekivalo da shvati da birači SDS-a nisu u Federaciji, nego u RS. Umjesto toga, Šarovićeva politika nije odmakla od Vukotine i svodi se na :”Kritikuj sve što predloži Dodik”. Naravno, vlast treba kritikovati, ali ogromna je razlika između kritike i kriticizma. Od opozicije se očekuje kritika utemeljena na argumentima i prijedlog rješenja. Od opozicije se očekuje da dokaže i pokaže da bi ona to bolje uradila, da zna i umije. Od Šarovićevog SDS-a još nismo čuli nijedno rješenje za brojne probleme u RS, ali nismo vidjeli ni njegov opozicioni nastup ka bošnjačkim ministrima u Savjetu ministara. A, trebalo bi zemlja da gori u Parlamentu BiH, kao što je gorila dok su boje SDS-a branili Momčilo Novaković (sadašnji NDP-ovac), a kasnije Mladen Bosić , Aleksandra Pandurević, i iz SDS protjerani Ognjen Tadić.
Nemoguće je ne zapaziti da ni Šarović, niti bilo ko od poslanika SDS-a, sem časnog izuzetka Sonje Karadžić-Jovičević, nije rječju pomenuo SDA i poplavu njihovih apelacija kojima razgrađuju RS, niti su osudili takve nasrtaje na RS od strane SDA. Analizu rada Ustavnog suda BiH, previše je očekivati od SDS-a u rasulu. Čak ni potpredsjednica SDS-a, profesorica Pravnog fakulteta, Ivanka Marković, nije pustila glas ni po ovom važnom pitanju, kao ni po većini bitnih pitanja o kojima se raspravljalo u NS RS. A morala je jer zna, potpredsjednica je. Ako neće ona, ko će? Ako se vrh SDS-a lavovski ne bori, kako će motivisati članstvo?
No, i to opet govori o Šarovićevim pogrešnim izborima koje će na kraju platiti SDS. Iako je na izbornoj skupštini naglašavao da će se morati maknuti svi oni koji nisu glasni, okružio se ćutolozima i političkim neznalicama, vodeći računa samo o tome da oko sebe ima one koji će dići ruku kada on to zatraži i baciti se kamenom na one druge u SDS-u koji ne misle kao on. Dobro, ruku na srce, Markovićka makar ne bruka ni njega ni SDS, poput druge potpredsjednice Maje Stojić-Dragojević koja svojim infantilnim fb statusima uveseljava i zgražava javnost ( Tugo naša na šta spade SDS koji su vodili Karadžić, Koljević, Plavšićeva, Krajišnik i drugi). Naravno, ne bavi se Maja političkim komentarima. Ona pojma nema šta je politika. To se od nje i ne očekuje.
Bilo bi dobro i za SDS i za RS da je tu kraj Šarovićevim pogrešnim izborima i politikama. Da li je ikada iko čuo Nemanju Vasića da iznese neki artikulisan politički stav? Izgleda da mu je biznis bitniji. Zamjenik predsjednika SDS-a, takođe, trebalo bi da bude politički jaka i dominantna ličnost, što sa Radom Savićem nije slučaj. Odličan načelnik koji ne izlazi iz okvira svoje opštine, a i kada izađe potope ga Mektić, Govedarica i Vukanović.
Vukota Govedarica, pak, nekada ‘’dečko koji obećava’’, nikako izgleda da preboli svoj poraz i frustracije SNSD-om, pa svakom svojom izjavom uspije da izgubi po 10% simpatija onih koji su ga ranije podržavali. Prečesto nepripremljen za teme o kojima govori, a koje okiti bespotrebnim dosadnim epskim narativima i dječijim bajkama, bliži se kraju političke karijere. Sem, možda, ukoliko ne pobijedi za načelnika opštine Gacko jer red bi bio da najdugovječnijeg načelnika u RS Milana Radmilovića zamijeni neko mlađi. A ko će ga drugi u Gacku zamijeniti do Vukote!?
Mnogo je više kritika Šarović izrekao na račun Miće Mićića nego na račun svojih ”partnera” iz Federacije. Da je kritičan prema Izetbegoviću i Zvizdiću kao prema Mićiću, sigurno bi SDS polučio bolji izborni rezultat. No, ili se Šarović nije odrekao sna da bude predsjedavajući Savjeta ministara, bez obzira koliko bi to koštalo SDS (a koštao ga je mnogo i prošli Šarovićev mandat), ili se plaši ako pokaže zube Sarajevu da će na svjetlost dana isplivati brojne afere koje su ostale iza SDS-ovog Savjeta ministara, od deset puta više Šarovićevog šećera od Špirićevog, izvozno-uvoznog monopola i dozvola koji su dobijali pojedinci, pa do raznih istraga Tužilaštva BiH (što zataškanih, što nezataškanih).
I dok kritikuje Mićića, ”Šarović jaki” brzo se preobrazi u ”Šarovića nejakog” kada je u pitanju Dragan Mektić i njegovo otvoreno soliranje kojim ne samo da pokazuje da ga nije briga šta Šarovića kaže, nego ozbiljno ruši i SDS. Samo da podsjetimo na brojne tvitove protiv predsjednika Srbije i patrijarha kojim je trajno zatvorio granicu na Drini za SDS. Baš kao i Mektić, i poslanici SDS-a su na posebnoj sjednici pokazali da ni njima više ništa ne znači Mirkova omiljena rečenica:”To vam kažem ja, Mirko Šarović”. Dobro upućeni izvori tvrde da ih je partijski lider čak tri puta pozivao telefonom i tražio da prekinu diskusije i cirkus, ali uzalud.
Bilo bi dobro za RS da ima snažnu, artikulisanu opoziciju. Opoziciju koja će nametati političke inicijative, kreirati politike kojih nažalost nema (”Mi tek definišemo politike, sada ih imamo u crticama”, reče Šarović u Teleringu), biti ozbiljan korektiv vlasti i nametati se kao alternativa. Nažalost, umjesto da se posveti politikama, Šarović je nastavio Vukotinim stazama kreiranja svađa unutar SDS-a, progona neistomišljenika, etiketiranjem partijskih kolega. Iznenađujuće je da Šarović ne zna da ne može javno rušiti Miću Mićića, ili tajno Cicka Bjelicu, Darka Babalja i Marinka Božovića, a da ne sruši SDS u cjelini. Šta je SDS bez bastiona u Bijeljini i Istočnom Sarajevu? Misli li neko da će samo sa pobjedom u LoparamaiI Tesliću, SDS nekada srušiti SNSD?
Pored ovako vođenog SDS-a, vlast nema razloga za brigu. Dio vrha SDS-a danas ima veći rejting u Federaciji nego u RS, ali ne shvata da tamo možda jesu tenderi i vlast Savjeta ministara kojoj se još nadaju, ali nisu njihovi birači. Ne postoji SDS zbog nekoliko fotelja I nekoliko pojedinaca!
Kuda to vode državotvorni SDS, pokazaće rezultat lokalnih izbora. Samo, kasno će tada biti za žalopojke i prebacivanje odgovornosti, a teško da će iko iole odgovoran i razuman htjeti preuzeti stranku koja nepovratno propada. Takvu sudbinu ne zaslužuje državotvorna stranka, jedina koja je starija od RS i koja ove godine slavi 30 godina. Možda bi intelektualna javnost u RS i Srpska trebalo da se dignu i sačuvaju SDS. Sačuvaju ga od njegovog vrha. Jer, SDS, voljeli ga ili ne, jeste brend RS, jeste najstarija stranka i zato je treba sačuvati. Treba je sačuvati i od samog SDS-a i njegovog vrha.
(Banjaluka.net)
