Poznati kineski umjetnik i disident Aj Vejvej objavio je kako su kineske vlasti srušile njegov umjetnički studio u Pekingu, a to mu nisu ranije najavile.
Aj Vejvej je na društvenim mrežama objavio kako su vlasti bez najave započele rušenje studija “Zuoyou”, koji je koristio od 2006. godine.
Video-snimci i fotografije koje je objavio pokazuju čin rušenja studija, a objavio je i fotografije nekih svojih proslavljenih radova koji su nastali u tom studiju.
Aj Vejvej živio je i radio u Kini do trenutka kad je zbog svojih otvorenih kritika upućenih vlasti zbog niskog nivoa ljudskih prava u toj zemlji i upozoravanja na korupciju zatvoren i mjesece je proveo u kućnom pritvoru, a potom mu je na četiri godine oduzet pasoš.
Kada mu je bilo dozvoljeno da napusti Kinu, otišao je u Evropu, a od 2015. živi u Berlinu.
Aj Vejvej je sin pjesnika Aj Činga, projektovao je i stadion “Ptičje gnijezdo” za Olimpijske igre 2008. u Pekingu.
Globalnu slavu i status zvijezde Aj Vejvej je stekao zahvaljujući, između ostalog, i filmu američke novinarke Alison Klajman koja ga je dvije godine pratila kamerom i snimila dokumentarac o njemu koji je postao svjetski hit.
“Moj život je pod tolikim nadzorom i kontrolama, prisluškuje se telefon, kontroliše računar, nadzorne kamere su postavljene svugdje. Došao sam do zaključka kako nema razloga da ne postavim kamere i u svoj dom, tako da zainteresovani mogu pratiti sve moje aktivnosti. Nadam se da će vlasti na taj način imati uvid u sve”, kazao je ironično Vejvej u momentima kućnog pritvora.
Iako dio svjetski relevantnih kritičara smatra kako umjetnički opus Aj Vejveja znatno po vrijednosti zaostaje za njegovim političkim angažmanom, njegovi radovi svejedno postižu izvanredne cijene na tržištu.
Riječ je o stotinama hiljada dolara koje ovaj nesvakidašnji Kinez ulaže u finansiranje mladih umjetnika iako je veoma kritički nastrojen spram svojih mlađih sunarodnika.
Iako je dizajnirao stadion za Olimpijske igre, on se distancirao od istih. On je Igre prikazao kao komunistički marketing koji skriva kršenje ljudskih prava u Kini.
“Umjetnost i politika su dijelovi istoga, želje da se razumije okolina. Ne mislim da sam disidentski umjetnik, mislim da je vlada disidentska”, rekao je on tada.
Dio javnosti koji voli i poštuje njegovu umjetnost uvjeren je da će i ovaj slučaj sa rušenjem njegovog umjetničkog ateljea u Kini uskoro postati dio instalacije o kojoj će svakako pričati cijeli svijet.
(Nezavisne)
