Tvrdnjom da mu je izborni rejting „porastao na 25 odsto“, Draško Stanivuković je, deset mjeseci prije izbora, bacio „rukavice na pod“ i priznao da je njegova ambicija da se domogne gradonačelničke pozicije unaprijed osuđena na propast, procijenuju analitičari.
Sve i da je istina da trenutno uživa povjerenje 25 odsto birača, kako se pohvalio na skupu PDP-a, iz Stanivukovićeve izjave lako se da iščititati da je i sam svjestan da je bitka, prije nego što su izborna koplja i izvučena iz korica, već – izgubljena.
Statistika, kad je riječ o Banjoj Luci, prilično je jasna i tu nema mjesta za proizvoljnosti i slobodna tumačenja – za pobjedu u najvećem gradu Srpske potrebno je obezbijediti najmanje 50.000 glasova. Naravno, to je uslovljeno brojem izašlih birača, s tim da u Banjoj Luci, već tradicionalno, broj izašlih uglavnom ne prebacuje 100.000, dakle nešto više od 55 odsto upisanih birača.
Ako bi se vratili tri godine unazad, Radojičić je te 2016. trijumfovao sa 56.173 glasa, odnosno sa 56,5 odsto u odnosu na Dragana Čavića, koji se zaustavio na blizu 40 odsto. A, da ne smetnemo sa uma, Čavić je u to vrijeme, kao uvjerljivo najbolji kandidat kandidat kojeg je opozicioni blok mogao da ponudi, uživao nepodijeljenu i jedinstvenu podršku opozicionog bloka, pa čak i nezvaničnu podršku i dijela nekih partija koje su formalno bile na suprotnoj strani.
Ako imamo u vidu ove cifre i pod uslovom da su Stanivukovićeve tvrdnje o rejtingu od 25 odsto tačne – a sva relevatna istraživanja javnog mnjenja govore da je ta cifra i niža od toga – za pobjedu mu, deset mjeseci prije izbora, treba bar 20.000 dodatnih glasova.
Kad se sve ovo uzme u obzir, jedini realan zaključak koji se nameće jeste da je već sada Stanivuković svjestan da ovu bitku gubi prije nego što je i počela. Ali, isto tako, i da će, na krilima kandidature, uspjeh potražiti na drugom mjestu – što većim brojem osvojenih odborničkih mandata, pri čemu zapravo ulazi u atar svojih saveznika – ostalih partija iz opozicionog bloka.
Naravno, toga su uveliko svjesni i njegovi formalni saveznici, na što ukazuje da, osim samog PDP-a, Stanivukovićevu kandidaturu još nije podržala nijedna ostala članica opozicionog bloka, uključujući i najvažnijeg partnera – SDS. Da su rejtinzi, kojim slučajem obrnuti, već sada bi sve „frcalo“ od podrške. Ovako, iz sasvim logičnih razloga, nikome se ne podržava neko ko, na kraju balade, želi da otme njegov zalogaj iz usta.
Povrh svega, a da ironija bude potpuna, Stanivuković teško može očekivati podršku i od novoosnovanog „Pokreta pravde“, partije iznikle na pokretu „Pravda za Davida“, što se pripisuje iznevjerenom obećanju da neće ući u Narodnu skupštinu dok se ne riješi stradanje Davida Dragičevića. Sam Davor Dragičević je, navodno, to i direktno, poručio Draškovim emisarima koji su ga nedavno posjetili u Beču.
Dakle, deset mjeseci uoči izbora, izborni odnosi dva izgledna kandidata unaprijed su svedeni u jasne matematičke okvire, sa malom dozom statističke greške. Što se, pak, odborničkih mandata tiče, može se očekivati prljava utakmicu koja će, po svoj prilici, više ličiti na bratoubilački obračun nego klasični okršaj između dva suprostavljena bloka.
Draška Stanivukovića izgleda ponese atmosfera sa Fejsbuka pa pomiješa lajkove i glasove.
(banjaluka.net)
