Iza trebinjskih vatrogasaca je neprospavana noć. Peti dan za redom gori Zubački plato, požarna linija duža je od 15 kilometara.
Gašenje vatre otežava nepristupačan teren i vjetar, a požar se širi u više pravaca.
“Trenutno najveće probleme stvara vjetar, dunuo je zapadni i vatra ide malo bržim intezitetom. Nema ugroženosti bilo kojih naselja i kuća, vatrogasci to kontrolišu”, rekao je vatrogasac Neđo Ćuk.
Sela u kojima je požarište su pusta a do njih je jako teško doći. Prvo naseljeno selo kome se vatra približava je selo Dolovi. Mještani zabrinuti, kažu ne mogu ništa uraditi jer je sve sami krš i kamen. Bespomoćno gledaju kako gore njihova imanja.
“Gori sve. Od nedjelje gori od brda, približilo se selu. Naše šume gore. Šta će da bude to niko ne zna, hoće li doći do kuća neće li, ali ide ovamo dole prema kućama”, objašnjava Dragan Gudelj iz sela Dolovi.
“To je velika šuma, gustina. Ne znam mogu li vatrogasci, ili može li iko prići. To je jako teško”, rekao je Milorad Gudelj iz Dolova.
Požar je zahvatio područje Orašja, Turmenta i Željeva, gdje vatrogasci nastoje da spriječe prelazak vatre preko puta, kako se ne bi proširila na Ubla, ugrozila kuće i ušla u gustu borovu šumu. Pored vatrogasaca iz Trebinja i Lastve angažovani su pripadnici Civilne zaštite. Jedini spas vatrogasci vide u pomoći iz vazduha.
“Ne možemo da priđemo kopnenim snagama ni tehnikom niti ljudstvom. Ne možemo požar da ugasimo, on je pod kontrolom ali ne može da se ugasi do kraja jer ne možemo prići do njega tako da će nam trebati vazdušna podrška da pokušamo da ga potpuno ugasimo”, kazao je Tripo Ćuk, komandir Vatrogasne jedinice Trebinje.
Uzrok ovoga požara vatrogasci ne znaju, pretpostavljaju da je kao i u većini slučajeva ljudski faktor.
Na ovakvu sliku Hercegovci su navikli. Požar u ljetnim mjesecima je neizbježan. U ovoj regiji vatrena stihija godišnje napravi na stotine hiljada maraka štete.
(ATV)
