PIŠE: Slavko Mitrović
Skoro godinu dana opozicioni “savez za poraze” pokušava da stvori privid jedinstva u “borbi protiv režima Milorada Dodika”.
Uz programsko određenje koje se zove mržnja – osveta – hapšenje, nastoje da skrpe razbijene ostatke mnogih poraza, što ih čeka i nakon oktobarskih izbora. Javno su jedni druge prozivali i ucjenjivali rokovima do kada će izaći u javnost sa zajedničkim kandidatima za dvije pojedinačne funkcije sa neposrednim izborom: predsjednik Republike Srpske i srpski član Predsjedništva BiH. U prvom planu su Mirko Šarović za člana Predsjedništva BiH, a Mladen Ivanić za predsjednika Republike. Istina, bijeljinski SDS predlaže Miću Mićića, a Vukotu Govedaricu predlaže Vukota i dobojski SDS.
S obzirom na to da skoro dvadeset godina SDS-om ne upravlja nominalni predsjednik, već strane ambasade, nema nikakve šanse da Vukota dobije šansu da četvrti put zaredom izgubi izbore u ime SDS-a. O njegovoj samokandidaturi sa podsmijehom govore po sarajevskim ambasadama. A jadan već je izjavljivao da je spreman da povede “revoluciju protiv režima, da se i pobije u Narodnoj skupštini”, ali mu je samo ostalo da kopira Dodika u pjevanju. Kažu da nije loš, ali je ipak bolji guslar. Mićić nije spreman da ide na gubitničku listu, već ga zanima da pojača svoju unutarstranačku poziciju. Dakle, ostaju Šarović i Ivanić.
Ćamil Duraković, bivši načelnik Srebrenice i kandidat za potpredsjednika Republike Srpske, hvali SDS-ove prvake po mjeri bošnjačke politike. “Jedno su Mektić i Šarović, a drugo su lokalni SDS-ovi guslari”. Ćamil već može računati na ta dva sigurna glasa. Time je još jednom potvrđeno da su to Bakirovi ministri, jer njemu duguju svoja mjesta. Šarović, za Bošnjake najbolji ministar u Savjetu ministara, odavno je projektovani kandidat za člana Predsjedništva BiH, da bi uz Zvizdića i Bosanca Željka Komšića bio treći bošnjački član Predsjedništva. I mirna Bosna, Hercegovina, a nadaju se još da će nekako izbrisati Republiku Srpsku.
Godinama promocija probosanske politike rukovodstva SDS-a ide preko biltena saveza za promjene (sarajevsko “Oslobođenje”), a ne zaostaju ni drugi bošnjački mediji. Bilo je tu raznih pohvala Šaroviću. Tako je nagradu “Evropski najministar”, u jugoistočnoj i srednjoj Evropi za 2017. godinu, Šarović dobio jer “svojim radom i ponašanjem širi pozitivnu energiju, radi i gradi bolje poslovne odnose i prijateljstva za sve u zemlji i, prema svim anketama, najpopularniji je ministar u narodu u svim dijelovima BiH, saopšteno je iz Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH.” Sa Zvizdićem je Šarović najbolji jaran, a ceh ponekad plati zbunjeni “državni turista” Igor Crnadak, čekajući uveče Kolindu koja dolazi tek sutradan ili rezerviše prevoz i hotele u Davosu, a Zvizdić i Šarović ga izbrišu sa spiska. S obzirom na to da je izabran iz PDP-a kao vanparlamentarne stranke, ne smije udariti na moćni dvojac.
Šarović u oktobru 2015. u Narodnoj skupštini izjavljuje da nije odgovoran Republici Srpskoj i da njega ne obavezuje stav narodnih poslanika u najvišem organu Republike Srpske. Poruka jasna – on isključivo odgovara sarajevskoj politici, što bošnjačkoj što onoj iz stranih ambasada. Bošnjačko Sarajevo ide čak dotle da bi Šarovića predložili za predsjednika BiH, ako bi Srbi pristali na takvu promjenu Ustava BiH. Ako ne vjerujete, pitajte učesnike sarajevskog “Kruga 99”. Šarović je bošnjačkoj politici prihvatljiv, jer ga drže u procjepu dosijeom o ubistvu Riste Jugovića, a prepariran je i jednogodišnjim pritvorom za zloupotrebe i nestanak novca i građevinskog materijala za izgradnju Srpskog Sarajeva. Tek kada je pristao da će biti sve što oni hoće, pušten je i nagrađen odštetom većom od stotinu hiljada maraka. Naravno, OHR mu je ukinuo zabranu političkog djelovanja, da bi bio izabran za ministra spoljne trgovine u Savjetu ministara.
Cilj “projekta Šarović” je bio da naslijedi Ivanića u Predsjedništvu BiH. Promociju Šarovića vršili su i Bakir Izetbegović (kao dokaz da nije protiv Srba), Denis Zvizdić i svi sarajevski portali. Garantuju da će Šarović dobiti sve bošnjačke glasove po sistemu glasanja za Mladena Ivanića, kome su donijeli pobjedu na izborima 2014. godine. Malo džamija, malo Naser Orić, malo SDA i SDP. Tako javno govore Nedim Čivić, Admir Čavka, Sadik Ahmetović, Hakija Meholjić.
Kao vraćanje duga SDS-u i zahvalnost za bošnjačke glasove, Ivanić je više puta izjavljivao da dok je on član Predsjedništva, SNSD neće biti dio vlasti na nivou BiH, ponavljajući što je odredio i rekao Bakir. A onda suočen sa propašću koncepta vlasti u Sarajevu po mjeri Bošnjaka i Izetbegovića, Ivanić počinje operaciju – odvajanje. Ovo i zato što je ograničeni i bahati Bakir zorno pokazao kako se juriša na Republiku Srpsku kada pod zastavom SDA ima SDS, PDP i NDP kao savez za poraze. Prvo je Ivanić dolazio na sastanke sa Dodikom javno, onda kriomice. Slao je Velimira Sakana uz ponudu da se PDP odvoji od SDS-a i Dragana Čavića, jer “njihova politika ne vodi nikuda”. Cilj je bio da samo utvrdi pazar da ga ponovo neki ambasadori ne bi morali nametati metiljavom SDS-ovom rukovodstvu, kao za izbore 2014. godine. Tada je rečeno – ako Ivanić nije kandidat, nećete dobiti pare za izbornu kampanju. Ivanića su morali prihvatiti, ali su i SDS-ovci natrpali džepove dolarima.
Na sljedećim izborima zajednički cilj Ivaniću i sadašnjem rukovodstvu SDS-a je vlast u Sarajevu, a ako može još i funkcija predsjednika Republike Srpske. Uz to, nadaju se razbiti dvodecenijsku koaliciju SNSD, DNS i SP koja je uspjela da sačuva Republiku Srpsku od potpunog razvlašćenja. Udari na Republiku Srpsku bili su najveći od 2000. do 2006. godine kada su udruženi SDS i PDP bili na vlasti u Banjaluci i Sarajevu. Uz Ešdaunovog saradnika Čavića, koji zato ne može napraviti stranku, a ni vratiti se na čelo SDS-a, savez za primjenu Bakirove politike, nastavio bi ono što je nesmetano radio do povratka Dodika na čelo Vlade Srpske 2006. godine.
Varka sa Ivanićem i Šarovićem neće uspjeti, govore sva istraživanja biračkog tijela u Republici Srpskoj. Politika takozvanog saveza za promjene potpuno je ogoljena za protekle nepune četiri godine učešćem u Savjetu ministara i Parlamentu BiH, kada su bili opozicija Republici Srpskoj. Zato će savez za promjene platiti cijenu izdaje prije svega prema svojim članovima i biračima. Pod zastavom Republike Srpske, patriotski blok, formiraće vlast u Banjaluci i Sarajevu koju neće određivati Izetbegović. Kada su ga 2014. pitali kako to da u Sarajevu formira vlast sa SDS-om, PDP-om i Čavićem kao gubitnicima u Republici Srpskoj, Bakir je izjavio: “Dodikova koalicija ima sedam poslanika u Predstavničkom vijeću, a savez za promjene ima šest poslanika i našeg Sadika Ahmetovića kao sedmog. Nama prevagu daje Ivanić kao član Predsjedništva BiH, pa ćemo imati većinu za Savjet ministara i sve druge funkcije.” Mora se priznati da je Bakir dobro namirio rukovodstvo SDS-a, PDP-a i Čavićeve ljude. Zato je na šteti bila Republika Srpska i njeni interesi.
Na kraju, jasno je da će kandidati opozicije za predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva, biti tek kandidati za opoziciju. Ivanić će pristati da bude kandidat ali je svjestan da je siguran gubitak. Zato već sada gleda kako će se nakon izgubljenih izbora smjestiti u neku ambasadu. Nakon Predsjedništva BiH, njemu su planirali fotelju ambasadora BiH u NATO-u. Nije uspio izvršiti zadatak – nema knjiženja vojne imovine na BiH, a nije slomljena Republika Srpska udruženim sarajevskim poduhvatom. Možda dobije utješnu nagradu, a možda ga samo precrtaju kao iskorišćenog.
(Glas Srpske)
