Haški tribunal nema dokaza o sastanku vojnog vrha Republike Srpske, na kojem je navodno dogovoreno izvršenje krivičnog djela u Srebrenici. To je javno, prije nekoliko dana, priznao Јonas Nilsen, saradnik sudije Haškog tribunala Alfonsa Orija, predsjedavajućeg Sudskog vijeća, koje je u prvostepenom postupku osudilo generala Ratka Mladića na doživotni zatvor. Nilsen se, na predavanju u Institutu Aser, nije ustručavao da kaže da se, umjesto dokaza, pribjeglo zaključivanju na osnovu pretpostavki.
Doživotni zatvor i osudu za genocid u Srebrenici generalu Ratku Mladiću Haške sudije zasnovale su na pretpostavci. Ne raspolažu pisanom odlukom, pa čak ni zabilješkama, ali su presudili za udruživanje u cilju izvršenja navodnog genocida u Srebrenici na osnovu pretpostavke o navodnom sastanku vojnog vrha Republike Srpske 12. jula 1995. godine, na kojem je dogovoreno izvršenje krivičnog djela.
Spekuliše Nilsen u svom obraćanju i da li je bila noć ili dan kada se navodni sastanak održavao, pa tvrdi da su dokazali da je bilo prisutno svo vojno rukovodstvo. Potom priznaje:
“Nije bilo sastanka na kojem je dogovoreno izvršenje tog djela. Opet ponavljam, nije bilo pisane odluke, nije bilo vojnih sastanaka ili bilo čega sličnog. Nekako smo morali sve saznati iz promjene stava i ponašanja svih onih koji su bili uključeni. Sudije su se bavile klasifikacijom – šta je bilo rečeno određeni dan, o čemu je razgovarano uveče i o čemu je razgovarano dan kasnije, a naročito je bilo važno prisustvo nekih svjedoka insajdera koji su kasnije svjedočili.”
Tim odbrane generala Mladića tvrdi da je bez ijednog dokaza sudsko vijeće uvažilo paušalnu tvrdnju haškog tužilaštva o navodnom sastanki održanom 12. jula u komandi Bratunačke brigade. Nema dokaza ni za tvrdnju da je na tom sastanku donesena odluka o pogubljenju vojno sposobnog stanovništva, osim rečenice svjedoka tužilaštva Momira Nikolića, koji tvrdi da je, čekajući navodni sastanak, od izvjesnog Popovića čuo da će zarobljenici biti pogubljeni.
– O čemu mogu pričati 12. jula ujutru, kad je istorijska činjenica da Vojska Republike Srpske tada nije imala nijednog zarobljenika, a nije počela ni evakuacija iz Potočara, ali eto važi se izjava Momira Nikolića – kaže Miodrag Stojanović, advokat u timu odbrane generala Ratka Mladića.
Advokat tima odbrane Dragan Ivetić podsjeća da je Tužilaštvo u presudi priznalo da nema dokaz za ovaj element, a da je sada “čovjek koji je radio za sudsko vijeće to i javno iznio”.
Nilsen je potvrdio i da je, nakon što je prije Mladića i general Vojske Republike Srpske Radislav Krstić osuđen za genocid u Srebrenici, ovo krivično djelo trebalo opet dokazivati, što nije učinjeno. Pravo i pravda nakon ovog skandala podrazumijevale bi da Mehanizam za međunarodne krivične sudove, nasljednik Tribunala preispita već donesene presude
– Ovo je tema u kojoj moraju da učestvuju najodgovorniji ljudi Republike Srpske i Srbije i najbolji pravni stručnjaci. Osnovna stvar je da se obori teza o postojanju plana – smatra Milomir Savčić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske.
Nilsenovo javno priznanje presude bez dokaza za tim Mladićevih advokata valjan je argument za pripremu odbrane u drugostepenom postupku. No, praksa Haškog suda upozorava da priznanje Orijevog saradnika samo po sebi ne znači ništa, ako za pravo i pravdu mjesta ne bude ni u Mehanizmu za međunarodne krivične sudove.
(RTRS)
