Njegov put ka onom najhumanijem pozivu nije bio slučajnost. On je od djetinjstva gledao u očev bijeli mantil, pune police knjiga i bio svjedok svakodnevnih doktorskih priča uz koje je mnogo naučio o humanosti koja mu je i danas prva i posljednja misao u radu sa pacijentima.
Doktor Bojan Kozomara je jedan od najboljih domaćih stručnjaka oftalmologije, a da je tako njabolje potvrđuju pozitivna iskustva pacijenata koji su izašli zadovoljni iz njegove ordinacije, ali i brojna priznanja. Za vrijeme specijalizacije dobio je nekoliko stipendija, te se usavršavao na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, Klinici Svjetlost u Zagrebu, kao i na Institutu za očne bolesti „Careggi“, Univerziteta u Firenci. Kao specijalizant, 2011. godine, dobio je nagradu Fondacije Ljiljana Zergollern i Krešimir Čupak za najbolji rad mladog oftalmologa.
Iako je imao priliku ostati u inostranstvu, ipak je odlučio znanje dati svojoj državi i pacijentima koji svakodnevno gube stručnjake poput njega. Od 2008. radi u Klinici Svjetlost Banjaluka, gdje je na poziciji direktora. On je skroman kad je riječ o priznanjima i radije bi pričao o humanosti i izazovima kako biti čovijek u svakodnevnom radu, što ćemo moći vidjeti kroz naredne redove intervjua za Novosti plus portal.
Kako ste odlučili da se bavite medicinom i kako su izgledali prvi koraci u vašoj poslovnoj i životnoj priči?
Taj put je počeo zahvaljujući mom pokojnom ocu, prof. Risti Kozomari, koji je takođe bio poznati i priznati oftalmolog. Već od malih mogu mi je prenio ljubav za ovu predivnu nauku. Uz njega sam naučio da šta znači biti ljekar i koliko zapravo znači ono obično i malo „hvala“ koje Vam kaže pacijent kada mu pomognete. Upravo to „hvala“, odnosno sreća i zadovoljstvo pacijenta koji ponovo vidi me je opredijelilo za ovaj poziv. Nakon završenog fakulteta i zaposlenja u današnjem Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske, sada već davne 2004. godine, zahvaljujući svom ocu upoznao sam prof. Nikicu Gabrića, mog učitelja, mentora i čovjeka čiji sam danas i poslovni partner. Za razliku od moga oca, prof. Gabrić je imao malo drugačiji pristup, pa me je, osim oftalmologije, učio i psihologiji života, biznisu u medicini, ali me je i naučio da je najvažnija operacija u životu operacija dijeljenja i davanja, a ne sabiranja i uzimanja. Onaj koji dijeli i daje uvijek na kraju ima više od onoga ko sabira i uzima.
Koji je bio vaš primarni cilj kada ste završili obrazovanje i obukli mantil, a čemu danas još težite?
Od prvog dana kada sam postao ljekar do danas, moj cilj se nije mijenjao i ostao je isti. Taj cilj je da budem najbolji u onome što radim. Mislim da svako od nas ko se odluči za bilo koji poziv u životu isti mora da prati entuzijazmom i željom da dosegne maksimum. Naravno, prije postojanja takve želje morate imati životni cilj i morate voljeti ono što radite.
Klinika Svjetlost je veoma poznata i priznata, a šta je ono što vi želite da bude sinonim za tu zdravstvenu ustanovu i koliko stručnjaka ona okuplja?
Kao što ste i sami rekli, Klinika Svjetlost je najpoznatije ime u oblasti oftalmologije u našoj regiji i jedini je lanac očnih klinika koji je ikada postojao na Balkanu. Danas radimo u pet zemalja i imamo osam klinika, naravno sa željom i ciljem da ih bude još više. Mislim da je sam pomen imena naših klinika dokaz našeg kvaliteta. Po mnogo čemu smo bili i ostali prvi u regiji, prije svega po najmodernijim i najnovijim hirurškim metodama koje smo uvodili u svakodnevni rad, ali volio bih da o nama više govore drugi nego mi sami o sebi. Ono što je bitno za istaknuti da danas imamo preko 200 zaposlenih od kojih su skoro 70 doktori. Naša klinika u Banjaluci ima ukupno 24 zaposlena, od kojih su 10 doktori, a od njih šes specijalista oftalmologije.
Koje nove trendove usvajate i gdje smo u trci na evropskom i svjetskom nivou?
Sve što možete naći u bilo kojoj oftalmološkoj klinici u Americi, Japanu, Njemačkoj, Francuskoj, ili bilo kojoj drugoj zemlji, možete i kod nas. Nikada nismo, a vjerujem da nikada i nećemo, zaostajati za drugim sličnim centrima u svijetu. Jedini problem je što poslujemo u jako specifičnoj regiji koja se u većini razvijenih zemalja i danas vidi kao “problematična”, tako da naš kvalitet ne može baš u potpunosti da dođe do izražaja.
Navedite nam neke vaše pozitivne primjere koji govore o važnosti postojanja i rada vaših stučnjaka, a što vas izdvaja u oblasti oftalmologije?
Uspjeha je zaista puno, kao i pozitivnih primjera. Želio bih jedino napomenuti da, iako poslujemo na “slobodnom tržištu”, preko 20% operacija godišnje poklonimo, tj. ne naplaćujemo. Mislim da je to najveći kvalitet naše ustanove koja, iako već više od dvije decenije uspješno opstaje na tržištu, nije izgubila socijalni i humani momenat.
(novostiplus.org)
