PIŠE: Nedžad Latić
Bakir Izetbegović je ušao u političku fazu kad najdelikatnija politička pitanja rješava manirom strastvenog kockara, a njegovi javni nastupi i prijetnje koje upućuje prema oponentima podsjećaju na glavne junake horor filmova. To što se kocka sa državom ne treba se čuditi, jer on nema osjećaj da za „kockarskim stolom“ gubi nešto što on istinski doživljava svojim. Ali čudno je da se on odvažio kockati sa svojom familijarnom stečevinom – Strankom demokratske akcije (SDA).
Da bih ovaj osjećaj potkrijepio činjenicama, priču moram početi sa posjetom arapskim zemljama bračnog para Izetbegović, Sebije i Bakira, koja je dobila svoj obol na društvenim mrežama kroz pokazivanje skupocjenih odjevnih predmeta prve dame u Bošnjaka. Skupocjena torba i papuče gospođe Izetbegović samo su dopuna političke komedije na društvenim mrežama koja je započela s pričom o kućnom ljubimcu, crnom psu, kojeg je gospođa Izetbegović dobila na poklon od Fahrudina Radončića.
Međutim, dok se na društvenim mrežama odvija komedija, Izetbegovići obavljaju vrlo ozbiljne političke i finansijske poslove. Vrlo je znakovito da je gospođa Izetbegović putovala u Katar, gdje joj je domaćica bila ambasadorica Bisera Turković, koja je već ispred SDA kandidirana kao buduća ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Potom je gospođa Izetbegović skupa sa suprugom Bakirom i Denisom Zvizdićem, predsjedavajućim Vijeća ministara BiH, putovala u Saudijsku Arabiju, gdje su obavili vjerski obred umru. Iako je ciljano odaslata slika da Izetbegović i Zvizdić prisustvuju nekakvoj regionalnoj konferenciji i za tu su svrhu objavili fotografiju sa slušalicama na ušima, ovo sigurno nisu bili glavni ciljevi njihovog putovanja u Saudijsku Arabiju. Najvjerovatnije da je putovanje organizirao Sulejman Al Shidi, najutjecajniji saudijski tajkun u Sarajevu. Sve što su radili u Saudijskoj Arabiji ostat će tajna i sigurno neće biti objavljena na društvenim mrežama. Zapravo, koliko god se građani bavili cukama i torbama i ismijavali Izetbegoviće, oni im time čine uslugu, jer tako mogu u miru obavljati svoje vrlo teške i delikatne privatno-političke operacije.
Zar nije znakovito to što je Zvizdić bio sa Izetbegovićima, bar po dva osnova. Prvo, Zvizdić je odustao od kandidature za člana Predsjedništva BiH samo zbog toga, kako je sam rekao, da ne bi narušio dobre familijarne odnose sa Izetbegovićima, konkretno sa Sebijom, koja je također bila „u igri“. Potom je Zvizdić odbio ministarsku fotelju koju je prihvatila Turkovićka. I Zvizdić i Turković imaju vrlo specifične pozicije u SDA. Prvo, Turkovićka slovi kao američka igračica, navodno je radila sa suprugom Raffia Gregoriana u kancelariji, ali je bila i kao diplomata u Americi, a potom je izlobirala da je naslijedi njen zet Haris Prle, dok Zvizdić slovi kao njemački igrač, jer je u ratu boravio kao izbjeglica u Minhenu. Očito je u ovom slučaju pobijedila američka struja, odnosno da je Izetbegović zaigrao na američku „kartu“. Ali, mora li Zvizdić baš biti totalni gubitnik i stalno se povlačiti i odustajati od pozicija? Svakako da neće sebi to dopustiti. Tim prije što slovi kao vođa najmoćnije frakcije unutar SDA i najozbiljniji protukandidat Bakiru Izetbegoviću za lidersku poziciju u SDA.
Nema nikakve dileme da je Izetbegović posegao za svojom oprobanom metodom „pridobijanja ljudi“ i da je zbog toga i Zvizdića poveo sa sobom na umru u Meku. Navodno, Izetbegović ima problema da povjerenjem u sopstvene kadrove i da nakon izbora, odnosno stranačkog kongresa, obavlja razgovore sa najbližim suradnicima u „četiri oka“ i da često stavlja Kur’an na sto kako bi mu se zakleli na vjernost. U takvom duhu je sigurno protekla „duhvan ekskurzija“ bračnih parova Izetbegovića i Zvizdića u Saudijskoj Arabiji.
Osim toga, Izetbegovići su krenuli u obračun sa lobijem BBI banke, kojeg predstavlja Amer Bukvić. Sasvim je razumljivo da su Sebija i Baikr Izetbegović svojim posjetama Kataru i Saudijskoj Arabiji pokušali prekinuti „instalacije“ na „dohotku“ finansijskih sredstava za BBI banku iz ovih zemalja.
Bez obzira na sve „halal“ transakcije i poratne investicije, vječno će ostati sumnja da je ogroman novac kao „kusur“ od humanitarne pomoći bosanskim muslimanima deponiran negdje u islamskim zemljama, te da pristup tim računima ima bračni par Izetbegović. Nekoliko nepovoljnih situacija i događaja moralo je nagnati Bakira Izetbegovića da svede te i takve „račune“. Ključni problem je promjena vlasti u Sudanu, gdje je svrgnuti predsjednik uhapšen i osuđen zbog korupcije. Fatih Hassenein, glavni čovjek za finansijske transakcije za pomoć bosanskim muslimanima, porijeklom je iz Sudana i bio je miljenik tamošnjeg režima. Danas je veoma bolestan i svoje posljednje dane želi okončati u Istanbulu, kod svog velikog prijatelja Recepa Tayipa Erdogana.
Ako je Izetbegović uspio „pridobiti“ Zvizdića, sasvim je moguće da mu je bar obećao i pristup svojim strogo čuvanim poslovnim i političkim konekcijama. Pošto je Zvidzić dugogodišnji vjerni pristaša šejha Halila Brzine, a ovaj bio intimus Sulejmana Tihića, moguće je da ga je upravo on podučio kako treba raditi sa Izetbegovićima. Sad se vidi je Tihić bio samo fikus u SDA, kako bi se premostio interegnum prenosa vlasti sa oca na sina, jer njemu nikad nije bilo dopušteno da pristupi moćnim političkim i finansijskim krugovima u islamskim zemljama. Čak su ga ogovarali i bacali razne vrste anatema na njega, kako bi izazvali nepovjerenje premu njemu kod vladara islamskog svijeta.
Ovo približavanja Zvizdića i Izetbegovića odgovara Željku Komšiću, koji je mnogo bliži Zvizdiću nego Izetbegoviću, tako da bi se Komšićevo približavanje SDA moglo razumjeti kao još jedan u nizu njegovih bleferskih poteza. Zato novi trio bošnjačke politike (Izetbegović – Komšić – Radončić) nastupa tako da niko ne može tačno znati ko koga blefira; oni jedan drugog između sebe ili sva trojica blefiraju Dragana Čovića i Milorada Dodika. Kako god, sva trojica djeluju da blefiraju na „kreka“ (dvije dvice) u pokeru. Zato sve što su kao koalicioni partneri dogovorili na 13, petak, zaista podsjeća na politički horor. Sve je pod upitnikom, od formiranja Vijeća ministara BiH, preko usvajanja ANP-a u Bruxessellesu i formiranja Vlade Federacije BiH, a pod Čovićevim uvjetom usvajanja Izbornog zakona! Pa čak i rušenje Vlade KS, na koju su se okomili kao krvoloci, željni vlasti i osvete, neće ići tako jednostavno. Nermin Nikšić, Predrag Kojović i Elmedin Konaković sigurno se neće predati bez žestoke borbe!
A šta ako Izetbegoviću sve krene po zlu i ništa od obećanog ne bude implementirano do početka proljeća? Od ovog pitanja se sve trojici sigurno ledi krv u žilama. Jer Izetbegović zna odgovor: od 1. maja neće biti predsjednik SDA! Pitanje je samo – je li sa Zvizdićem, dok su tavafili oko Kabe, dogovorio mirnu predaju liderske pozicije!
(The Bosnia Times, foto: Avaz)