Ekskluzivni gost najnovijeg video intervjua na portalu Vijesti.ba je predsjedavajući Predsjedništva BIH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović.
Izetbegović u razgovoru za naš portal govori o tome šta je urađeno u prethodnih osam godina, koliko je u Predsjedništvu BiH, ali i šta nije i zašto. Razgovarali smo i o tome kakvu Bosnu i Hercegovini vidi u budućnosti te zašto smatra da je stanje bolje od percepcije i kako zaustaviti destruktivne politike koje žele novi entitet i otcjepljenje entiteta.
Šta je sa pričom o Arapima u BIH, kakve su danas međunarodne okolnosti i na ruku kojih politika one idu, kako gleda na poruke pruženih ruku Dragana Čovića i Bože Ljubića, radi li se o iskrenim porukama ili predizbornom blefiranju, neke su od tema o kojima razgovaramo.
Saznajte zašto Izetbegović misli da Dodika čeka “penzija“ i kakvu je poruku nova administracija SAD uputila SNSD-u sankcijama Nikoli Špiriću, šta misli o tvrdnjama Mladen Ivanića da trenutni bošnjački lider izaziva svađu i sukobe.
Razgovarali smo i o crtanju novih karata na Balkanu, naoružavanju u regionu i spremnosti BIH da odgovori na te izazove, turbulentnim odnosima sa Srbijom i Hrvatskom, planovima za budućnost i “Agendi 2026“ – zašto SDA traži još osam godina.
Nezaobilazna tema su i predstojeći izbori, a Izetbegović prognozira rezultat SDA i šanse njenog kandidata za Predsjedništvo BIH Šefika Džaferovića u odnosu na protukandidate.
Saznajte i koga vidi kao potencijalnog partnera u budućoj vlasti.
Osam godina ste u Predsjedništvu BiH. Kako biste ocijenili ova dva mandata?
Već od 2006. godine je krenula, nažalost, izvjesna defanziva u odnosu na reformski proces i napredak BiH. Sa rušenjem Aprilskog paketa su se neke snage ponovo podigle koje nisu dobre za BiH, a ove reformističke su se našle u defanzivi, pa je taj zastoj trajao dugo – osam godina – kad je u pitanju evropski put, NATO, općenito reformski put.
Ja sam u ova dva mandata radio ono što treba da radi član Predsjedništva, gledao da stabiliziram sve prilike, da bude što manje problema u BiH, da glava države daje dobar primjer ostatku. Branio sam interese, branio sam suverenitet zemlje, dignitet. Većinom se to nije vidjelo, jer je to većinom bilo iza zatvorenih vrata. Tek ponekad kada je moralo da se vidi, vidjelo se recimo kao u Beogradu, kada je gospodin Čović ponudio suverenitet onako na pladnju gospodinu Vučiću u vezi donošenja odluka o vanjskoj politici, o međunarodnim odnosima. Odlučio je da mu prepusti suverenitet. Dakle, ja sam morao tada da reagujem.
Pokušavao sam iza zatvorenih vrata recimo sa Hrvatskom da riješim, da nam vrate našu imovinu, da sačuvamo prijateljske odnose, da ne izlaze neke depresivne poruke u javnost u vezi toga. Nije išlo, pa se moralo raditi drugačije. Prvi dio mandata su obilježile uspješne apelacije, to su jedino uradili ustvari predsjednici iz SDA – moj rahmetli otac, Sulejman i ja. Mislim da je najefektniji pogodak bila ta apelacija koja se odnosila na državljanstvo, jer nam je prijetilo da do 2013. godine izgubimo kompletnu dijasporu, 700-800 hiljada ljudi da ostane bez državljanstva. To smo uradili i tu je jako pomogao gospodin Džaferović. Bio je još niz drugih apelacija kojima sam ja branio poziciju povratnika u RS, zatim ekonomska pitanja sa prijateljskim zemljama. Nije mi bilo mrsko upuštati se u detalje, dakle pribavljati kredite, investicije, kvote mesa dogovarati recimo sa Turskom…
Kakvo je danas stanje u državi? Statistike govore o boljim ekonomskim parametrima, ali i o velikom broju ljudi koji napuštaju državu.
Cijeli Balkan, nažalost, polako, onaj najbolji dio – mladi ljudi, porodični ljudi s djecom, čak i Slovenci koji imaju višestruko višu platu od nas i jednu stabilnu političku situaciju – odlaze. O čemu se radi? Evropa stari. Dakle, svake godine treba milion radnika koji će doći sa strane, koji nisu rođeni u Evropi. I oni će ih uzeti. A privreda im raste, i mora da raste, inače će izgubiti utrku sa Kinom, Indijom, SAD-om itd. I oni će sebično uzeti ono najbolje sa Balkana, ako mognu. Mi to zaustaviti ne možemo, možemo usporiti i s vremenom spriječiti i zaustaviti.
Situacija u BiH je bolja od percepcije, jer kažu da su mediji biznis loših vijesti, dakle da dobre vijesti nisu zanimljive. Jer, evo, Koordinacioni mehanizam, Dodik i ja tamo u nekom restoranu “Barci”, potpišemo i od toga se napravi čudo. Zašto u restoranu? Šta se time htjelo? Napravio se jedan paralelni sistem odlučivanja. A mi smo ustvari, ja sam toga dana pokrenuo BiH na njenom evropskom putu, jer bez toga ne bi bilo ničega, ni Upitnika, ni završenog Upitnika, ničega. Dakle, mi smo napravili mehanizam koji je iznio hiljade odgovora na pitanja konsenzusom, ali je vijest eventualno da nešto nije dobro, da je nešto loše urađeno.
Ili, naprimjer, priča o akcizama. Meni se Klub SDA raspao na akcizama – sve će da poskupi, ljudi to neće moći da podnesu. Uopšte nije vijest da ništa nije postupilo. Dakle, poskupila je nafta i gorivo, ali to se uopšte nije odrazilo na cijene. Dakle, nešto je pojeftinilo koji promil, nešto je poskupilo koji promil. I to nije vijest.
Ili, pak, moje obećanje o 100.000 radnih mjesta. Pazite, respektabilni ekonomisti su govorili da o tome nema govora da mi napravimo 100.000 radnih mjesta za 10 godina. Da je to onako baš jedna predizborna populistička bomba 2014. godine. Utrkivali su se, skoro se ismijavajući sa jednim takvim obećanjem. Pa, evo Sedine, kroz nekih pola godine, dakle neće trebati 10 godina, nego nepune četiri godine, da se to obećanje obistini. I to nije vijest.
Ili – Arapi će pokupovati BiH, promijenit će sliku. Skoro su rastjerivali ljude, rastjerivali turiste. Danas se pitaju bi li moglo ipak još nešto tih Arapa doći, jer uopšte ne mogu ni da kupe imovinu u BiH. To je bio jedan spin, jedna neistina.
Neki su bili protiv BiH, neki su bili protiv uspjeha vlasti, pa su se onda ujedinjavali na tome da zaustave neke reforme. Mi smo prije četiri godine ovdje zatekli jednu depresivnu situaciju. Tonuli smo polako, BiH i FBiH, ka jednom dužničkom ropstvu. Bili smo užasno zaduženi i imali smo najmanji broj zaposlenih od Dejtona naovamo. Evo, sad, proizvest ćemo skoro 100.000 u jednom rasponu od četiri godine. Prikupljanje poreza je ogromno, zahvaljujući tome povećano. Nema više onih “Dita”, onih firmi slučajeva sa onim štrajkovima. Dakle, mi smo generalno mnogo toga dobrog uradili, 18 posto raste izvoz, broj turista povećan je za 20 posto. Situacija je bolja od percepcije.
Ipak u javnosti ove druge teme su prioritetne, a upravo jedna od njih je ta da su u BiH godinama na sceni politike koje imaju pretenzije i želje za novim entitetom, druge za otcjepljenjem. Kako biste BiH vi željeli vidjeti u budućnosti?
Evo, vidite, ovu treću niste ni spomenuli – koja bi da ima BiH onakvom kakva je bila prije rata. Imate državu BiH i neki sljedeći nivo da bude opština, a ne entiteti i kantoni. Ja sam političar realista, znam da takvo nešto u dogledno vrijeme nije moguće. Naravno, htio bih građansku državu BiH koja se ne dijeli po etnicitetima, da se, što kažu, prebrajaju krvna zrnca. Druge politike nisu za to – srpska i hrvatska, tako da će trebati vremena da dođemo do onoga što je realno po meni i na čemu moja stranka insistira, dakle da budemo podijeljeni na ekonomske evropske regije, bazirane na nekim logičnim, recimo saobraćajnim, konfiguracijskim, historijskim kriterijima, a ne etničkim. Da svaki građanin ima zagarantovano jednako pravo na svakom pedlju te zemlje, i na izborima, i u zapošljavanju i u svemu ostalom. Po meni, bitno je u ovome periodu koji je sada pred nama sačuvati mir, stabilnost. Zaustaviti ove neke pokušaje koji rastjeruju investitore, koji tjeraju mlade da napuštaju BiH i region. Snažno pogurati reformski proces, prije svega kroz pregovore sa Evropskom unijom, startovati tu stvar i krenuti kroz 35 poglavlja popravljati stanje u zemlji, iz dana u dan. Pola pravne stečevine EU ćemo uzimati po sistemu “uzmi ili ostavi”. Dakle, nema prilagodbe naših zakona, nego uzimaš njihove i na dnevnoj bazi će se popraviti stanje i funkcionisanje države i njenih institucija.
I treće je masovna izgradnja infrastrukture. Da smo akcize usvojili prije tri godine, kada smo se obavezali, kad smo svi potpisali da ćemo to uraditi, pa se onda svađali na tome, pravili nove stranke i propagandu, imali bismo sad najveće gradilište na Balkanu. Ali, evo, došli smo u situaciju, imamo planove. I njih su dobijali, neće tunel koji će spojiti Mostar sa Konjicom za 20 minuta. Pa je i to prošlo. Dakle, imamo i plansku dokumentaciju, zakone, imamo pare konačno, i možemo da krenemo u najmasovniju izgradnju energetske i saobraćajne infrastrukture u BiH. I ta tri procesa, ovaj prvi kao bazični preduslov, i ova sljedeća dva – reforme i infrastruktura, će dati jedan neviđeni impuls.
To je ta BiH koju želite?
To je preduslov da dođemo do BiH kako je SDA zacrtala sa svojom agendom 2026. – jedne stabilne zemlje u kojoj se lijepo živi, u kojoj ljudi vide svoju perspektivu, ne boje se rata itd.
Dragan Čović i Božo Ljubić, lideri HNS-a, obratili su se nedavno javnosti pismom u kojem su imali jednu poruku za Bošnjake, u kojem kažu da je u odnosima između Hrvata i Bošnjaka bilo pogrešnih poteza sa obje strane, izražavaju žaljenje za svoje greške i kažu: “Očekujemo da ne činite Hrvatima ono što ne biste htjeli da Hrvati urade vama”. Kako gledate na ovu poruku?
Poruka je dobra. Bilo bi dobro da je došla prije tri godine. Da su se ponašali prije tri godine ili zadnju godinu u skladu sa tom porukom. Recimo, čemu zaustavljanje ugovora s Islamskom zajednicom, čemu neki postupci u odnosu na politiku Zagreba ili Beograda, gdje se igra u njihovu korist, a ne u korist ove zemlje. Malo je zakašnjelo, ali Bože moj. Ako to tako ostane u sljedećem periodu, jedan takav zreli stav, mene će to obradovati. Ona ima i svoje taktičke razloge, naravno, pred izbore, da se malo demobilišu neki Bošnjaci koji su se naljutili na gospodina Čovića i koji bi mogli sad da daju glas gospodinu Komšiću zbog toga. Mislim da je to tako jedan međupotez pred same izbore. Ali, rečeno je. Svakom procesu prethodi riječ. Ovo je lijepa riječ, mogla bi da prethodi jednom lijepom procesu.
Mi sigurno nikada nismo, niti ćemo, pokušavati da vladamo kao veći narod u odnosu na hrvatski korpus. Jer to je način, to je put da se uništava ova zemlja, da se Hrvati guraju u saradnju sa radikalnim Srbima.
Koliko je ta priča o majorizaciji Hrvata realno utemeljena?
Ma, nije. Da vam kažem, brojke to potpuno demantuju. Prije svega, Hrvati majoriziraju druge tamo gdje su oni većina u kantonima, gdje imaju 50-60 posto, pretvore to u 100-tnu vlast. U FBiH, gdje ih je nekih 22 posto, imaju 40 pozicija, to je značajan broj pozicija. Dakle, nesrazmjerno više imaju ministara i naniže te bitne pozicije. Drže poluge čitave. Recimo finansije, kompletnu vertikalu finansija, dugo, od Dejtona do danas. Dalje, na državnom nivou mislim da je Hrvata nekih 12 posto, imaju paritet, dakle 33 posto, stotine pozicija. Tako da to zaista ne “pije vode”, ne stoji takva tvrdnja hrvatske strane.
Mislim da se gospodin Čović i HNS boje da bi moglo doći do toga, jer Bošnjaka je tri ili u perspektivi četiri puta više nego Hrvata, da bismo mi mogli početi tako da im biramo predstavnike na raznim nivoima i zato je pomalo i bio neki pojak pritisak s njegove strane u ovom mandatu kad je bio neizbježan da neke stvari, kako on vidi, definitivno riješi za hrvatski korpus.
Gospodine Izetbegoviću, šta bi u ovoj zgradi, u Predsjedništvu BiH značio dvojac Dodik-Čović i činjenica da bi taj dvojac eventualno sutra mogao imenovati dvije trećine bh. diplomata, ambasadora i konzula. Vidjeli smo nedavno jednu večeru u Mostaru, na kojoj je Čović okupio isključivo ambasadore iz reda hrvatskog naroda.
Zavisi od Čovića. Čović u principu sa nama sarađuje. Samo ono što je dobro, što se odradi, to se podrazumijeva. Dakle, gdje je sprega u vezi EU, NATO-a, a incidentno je ono što uradi s Dodikom. I ljudi se naravno boje toga da bi gospodin Čović ustvari mogao da počne da koristi dalje, da pojača taj mehanizam pritiska na nas, koji je on samo povremeno pokazivao u ovome mandatu. I mislim da je to bila njegova greška. Dakle, Hrvati žive izmiješani sa Bošnjacima, njima je živjeti sa nama. Oni prije svega treba sa nama da se dogovore, da relaksiraju te odnose, da ne pokušavaju ucjenom, pritiskom na bošnjačke političare rješavati stvari, jer uspjeti neće. I nadam se da neće u tom smjeru krenuti ako bude ponovo izabran. Jer mi, sasvim sigurno, pod pritiskom pristati nećemo. Nema niti govora ni o kakvom trećem entitetu, niti o nekoj trećoj izbornoj jedinici, koja bi bila potpuno suprotstavljena demokratskim civiliziranim principima, presudama “Sejdić i Finci”. Građanin u BiH, svaki, mora imati pravo da se kandiduje i da bira koga god hoće i nikome zbog toga da ne polaže račun. Ja se nadam da će gospodin Čović, na liniji onoga što ste maloprije pomenuli – otvorenog pisma – zaista tako djelovati u odnosu na Bošnjake, prije svega sa patriotima ove zemlje se dogovoriti i raditi ono što je dobro za sve, pa i za Srbe.
Drugi dio ove osovine, kako je u zadnje vrijeme nazivaju, je Milorad Dodik. Šta vi mislite, koji je glavni cilj njegove politike?
Zavisi od razvoja događaja, razvoja odnosa snaga, koja će to “gravitaciona polja” jačati/slabiti. Hoće li Evropa slabiti? Hoće li interes SAD-a/NATO-a slabiti? Hoće li utjecaj nekih drugih sila ovdje jačati, kao što trenutačno imamo? Hoće li islamofobija dalje da jača ili će se muslimani, čiji broj u Evropi raste, ali trebaju ekonomiji Evrope, integrirati u ta društva pa postati dio rješenja, a ne dio problema za Evropu i EU. Dakle, on će to dimenzionirati, pritiskivati gas ako mogne.
Krajnji domet onoga što gospodin Dodik priča jeste otcjepljenje RS od države BiH. Nešto manje od toga je eventualno pokušaj, pod nekim teškim pritiskom, da se napravi neka konfederacija. Nešto manje od toga je da sačuva RS ovakvu kakva je, u kojoj su drugi građani trećeg i 33. reda. Ali ja mislim da će se gospodin Dodik na kraju krajeva zadovoljiti da bude jedan bogati penzioner koji nije napravio belaj u BiH. Jedan jako bogat čovjek, ima jednu jako bogatu porodicu, ima unučadi. Da će se zadovoljiti time da ne napravi problem ni tuđoj ni svojoj unučadi. Mislim da su ovo većinom blefovi i mislim da će ta čitava konstelacija odnosa biti takva da mu neće dopustiti da ide u neke teške avanture.
U Dejtonski mirovni sporazum su ugrađeni interesi velikih zemalja, prije svega evropskih, da nemaju problem na Balkanu. Zatim mi kao neizbježan faktor, kojih nas je 50 posto u BiH, nikad nećemo dopustiti da neka Srebrenica, Tomašica, Brčko budu van konteksta BiH. Govora nema. Možemo se boriti pet dana, pet mjeseci, 50 godina, nikad mi to dopustiti nećemo. I mislim da on to zna i oni koji ga podržavaju, i koji sanjaju te snove da nekim referendumom završe ono što nisu mogli tenkom, puškom i genocidima. Neće im to proći.
Gospodin Dodik troši velike sume novca za lobiranje u SAD. Sve glasnije tvrdi da će uskoro biti skinut sa američke “crne liste”, da će biti ukinute sankcije, da će Donald Trump u sljedećem mandatu biti na strani RS. Međutim, stavljanje Nikole Špirića na istu tu listu, možda još i težu, ne govori u prilog ovim tvrdnjama.
Naravno. Dodik je dobio odgovor i svi smo mi dobili odgovor. Dakle, ta tvrdnja je bila da su to relikti vladavine demokrata. Sad je došao gospodin Trump, sve će to biti promijenjeno, gospodin Trump i njegova administracija to nikad ne bi uradili Dodiku itd. Evo, sad je dobio odgovor. Nije na predsjedniku SAD da on sad odgovori nekom tamo balkanskom lideru entiteta. Odgovorila je administracija, State Department. Prvog čovjeka uz Dodika, Špirića, njegovog najglasnijeg govornika, su stavili zajedno s Dodikom na tu “crnu listu”. Prema tome, te desetine, a možda i stotine miliona eura koje je Dodik potrošio na lobiranje su bačene. Bolje bi mu bilo da je to dao svojoj omladini i povećao penzije u RS-u, a ne, evo, uzalud isplatio toliki novac.
Gospodine Izetbegoviću, je li trenutna filozofija lidera bošnjačkog naroda da je pametnije biti u sukobu i svađi sa komšijama, kako to tvrdi Vaš kolega u Predsjedništvu Mladen Ivanić?
Naravno da nije. To bi bila jedna kratkovida i kratkog daha politika, koja bi možda mogla, a nisam siguran, donijeti neki glas na nekim izborima, koja bi nanijela štetu Bosni i Bošnjacima i na jedan kratkoročan, a kamo li na dugoročan rok. Kao što sam rekao na početku intervjua, ja sam branio interese i dignitet ove zemlje na svaki način. Većinom iza zatvorenih vrata. A znao sam biti potpuno sam. Znao sam doživjeti da se ujedinjuju bh. političari protiv mene i ove zemlje. I nisam dao na nju. A onda se ponekad to vidjelo javno, gdje se moralo vidjeti. Naravno, može bošnjački političar, znate, u Beogradu da se ušuti, da pusti da se suverenitet onako preda na tacni, kako je to ponudio Čović. Može da se pravi da ne vidi kako nam troše milione i milijarde maraka vodnog resursa, a da ne plaćaju. Možete prepustiti imovinu BiH u Hrvatskoj, opet milijarde maraka, na specijalno dobrim pozicijama na Jadranu, a da šutite. Ja sam to pokušao završiti iza zatvorenih vrata. Kad nije išlo, onda sam tu stvar iznio. I neka javnost zna, ja branim ono što svaki lider u svojoj zemlji brani.
Aktuelno je pitanje Kosova. Govori se o crtanju novih granica, neki najavljuju povratak u devedesete godine, povlače se te paralele između Kosova i RS-a i priča o posljedicama po BiH. Kakav je Vaš stav po tom pitanju?
Na Kosovu i u BiH zlo je napravila ista strana. Dakle, Miloševićev režim, zajedno ovdje sa Karadžićem, isti generali, iste vojske, isti scenariji. Dakle, srpski lideri. Nisu Srbi u BiH doživjeli ono što su Albanci doživjeli na Kosovu. Jer, da je BiH na onakav način se odnosila prema jednom od naroda, oni bi imali pravo na otcjepljenje. I zato Dodik i pokušava da izbriše istinu o događajima u BiH. Da stvori prvo taj preduslov da djeca koja se sad školuju u RS-u uče o tome kako je neko drugi napravio problem, kako nisu oni bili problem, kako su oni bili žrtva. Kako je Karadžić čovjek koji zaslužuje da dobije odlikovanje. Da se preko pravosuđa, gdje su već pustili debelo svoje prste bogati političari i lideri, koji ne bi znali objasniti otkud im to bogatstvo, tu se već ide na to da se pokušaju izjednačiti strane. Dakle, da se kroz suđenje, evo i Silajdžića su optužili ovih dana, to sve izrelativizira. To što Dudaković i ostali odgovaraju za stotinjak žrtava, koje su neki neodgovorni pojedinci uradili, pokušava se izjednačiti sa 100.000 mrtvih ljudi s druge strane, s etničkim čišćenjima, rušenjima čitavih gradova itd. Ali, evo, to su stvari koje su dijametralno suprotstavljene, nema ni moralnih, ni historijskih, niti pravnih preduslova da se te stvari povežu. One će ispočetka povezivati da bi se pomoglo Vučiću kod pozicioniranja oko Kosova, a onda će se dalje gledati eventualno kod nekog izmijenjenog konteksta bi li ta priča mogla uspjeti. Srpski narod će se ponovo trovati lažima.
Na kraju krajeva, ni na Kosovu ni u BiH nema ništa bez dogovora?
Naravno. Nema govora da će se ijedan pedalj BiH, a evo naročito ova naša bolna mjesta, kojih je nažalost na stotine, poput Srebrenica, Tomašica, Kozaraca…da će se bilo koji dio BiH naći izvan konteksta BiH. Dakle, pokušaj da se sebi prigrabi ono što je zajedničko, a svaki entitet je zajednički, može samo voditi rušenju Mirovnog sporazuma, a time i mira, i onda možemo ući u jednu agoniju, koja će ponovo da dovede do invalidiziranja ljudi, do smrti u BiH, do masovnog napuštanja mladih ljudi. Ja mislim da to nikome ne treba i ja mislim da nema te budale u BiH koja će se upustiti u takve stvari. Nadam se da nema.
Ono što sam siguran jeste da ćemo mi braniti ono što nam pripada i po zakonu i po pravu, a to je, kao što rekoh, ono što je definisano Dejtonskim mirovnim sporazumom. Braniti to do kraja, koliko god to trajalo. I bilo kojim metodama – diplomatskim, vojnim, bilo kakvim.
Još ćemo kratko o odnosima u regionu. Već ste govorili o problemima koje imamo sa Srbijom i Hrvatskom. Kako generalno ocjenjujete te odnose i je li pogrešan dojam da se odvija svojevrsna trka u naoružanju između Srbije i Hrvatske i gdje je u tom kontekstu BiH?
Odvija se neka trka, nabavljaju neke tamo sisteme. Većinom su to stari sistemi, pravljeni prije 30-40 godina, ali još uvijek opasni, naravno. Ne znam šta im treba da na to troše milijarde eura. Mislim da i jedna i druga zemlja imaju prečih stvari. Ali, njihova stvar.
Dakle, nameću utrku. Kako mi to možemo pratiti? Kroz Pregled odbrane, koji smo usvojili prije nekih pola godine-godinu. Definisano je da ćemo jačati Oružane snage, modernizirati ih, učiniti ih interoperabilnim sa NATO-om i težiti postupno povećavati izdvajanja dok ne dođu na standard NATO-a, a to je dva posto. To bi značilo skoro dva puta više nego sada. Dakle, to je put. Pored toga, mi ćemo dalje jačati našu namjensku proizvodnju. Ona je sad vjerovatno možda i najjača u regionu. Prema tome, nikad se više neće ponoviti ona situacija kakvu smo imali ’92. godine, jer slabost privlači nasilnike i otvara apetite.
Pred nama su izbori. Nazvali ste ih izuzetno važnim da bi se zaustavile destruktivne politike. Na koji način se te politike mogu zaustaviti?
Pameću, snagom, iskustvom, znanjem procedura, zakona. Nikakvim velikim riječima. Znamo šta je Ustav, znamo šta je zakon. I zaštitom interesa. Sve je na kraju krajeva stvar interesa. Interes SAD-a je da njihov projekat opstane, uložili su puno u njega. Interes EU je da nema problem/konflikt u samom srcu Evrope. Interes Srba, Bošnjaka i Hrvata u BiH je da nemaju problem, da znaju gdje će im djeca i unuci odrastati. Dakle, uskladiti te interese na pravi način, ne dati da se dovede do toga da neki narod u BiH misli da je obespravljen. Jer, samo masovni pokret može taj okvir polomiti, kao klizište, kao poplava. Ne mogu to političari. Mora se jedan čitav narod, ili dva naroda, osjećati da su uskraćeni, pa da se dignu u neku pobunu. To treba spriječiti. Treba razobličavati ove neistine koje se govore o nekim obespravljenostima, o tome da neka bošnjačka politika dominira, da ugrožava.
Dapače, Bošnjaci se i dalje trebaju boriti za svoju poziciju. Pa, na 49 posto teritorije su obespravljeni, ne mogu svoj jezik govoriti. Dakle, pametnom i mudrom artikulacijom. To mogu raditi samo iskusni ljudi. Što kaže narod, oni koji imaju utakmica u nogama, koji znaju kad druga i treća strana blefira. Jer, cijelo vrijeme su pritisci, stalno se nešto nagovještava, nešto se udružuje. Morate znati, to ne može svako. Ne mogu to ljudi koji su to gledali s tribina, moraju oni koji su bili u areni u ovih par decenija.
Kako u tom smislu komentirate dosadašnji tok kampanje, poruke koje se čuju i na kraju kakav rezultat očekujete?
Mislim da će SDA nešto pojačati poziciju, bez obzira što se ljudi ljute na vlast i što je SDA sinonim te vlasti koja dugo traje. Kada čitavu tu ponudu razmotre, kad vide ponašanje u teškim situacijama, kad vide ponašanje u vezi ovih reformi, gdje se svi izmaknu. Poskupit će sve od akciza, onda se svi izmiču, a potpisali tamo agendu. Jedino SDA, kao dobar doktor, kaže mora se to raditi, ljudi. Moramo reformu, jednu, drugu… Gdje nam omladina odlazi? Odlazi u dobro uređena društva, koja su uradila svoje reforme, napravila infrastrukturu i osigurala sigurnost i stabilnost. Moramo to napraviti, ne možemo mi bježati od toga. I ljudi to prepoznaju, vide da je to na kraju krajeva SDA. Jedina je ona prave te teške momente prošla, ovo što sad govorim, i rat i poslije rata, i pregovore. Dakle, mi smo to gledali izbliza, mi smo to radili, većinom i uradili. Tako da očekujem da ćemo nešto popraviti situaciju, da će Šefik Džaferović proći za bošnjačkog člana Predsjedništva, i da ćemo neki pomak imati na svim nivoima.
Zašto mislite da gospodin Džaferović ima veće šanse od svojih konkurenata, recimo Fahrudina Radončića i Denisa Bećirovića?
Pa, zato što je neuporedivo kompetentniji i bolji za tu poziciju. Gospodin Džaferović istinski pripada svom narodu i može pomoći tom narodu. On je kompetentan, obrazovan i uvijek u svemu što je radio bio je najbolji. Između ostalog, od Centra civilnih inicijativa proglašen je za najboljeg parlamentarca. Dobio je najviše glasova na prošlim izborima od svih kandidata, dobit će i na ovim. Jako obrazovan, jako iskusan. Ima snažnu stranku uz sebe. Dakle, akumulirano ovo svo naše znanje o kojem govorim je u Džaferoviću. On je samo špic toga napada.
Što se tiče dvojice glavnih rivala, to je Bećirović, pa zatim Radončić. Ja ne bih htio da, naravno, ljude diskvalifikujem. Ali ono što je po meni bjelodano jasno je da gospodin Bećirović ima godina staža u politici, a pravih ovih tvrdih iskustava nema. I on je imao jedan lagodan, lahak život za razliku od gospodina Džaferovića, koji je sve napravio sa svojih deset prstiju. Znate, ne može čovjek iz pamuka doći i prihvatiti se ovako vrelih i teških poluga, kakve su bosanskohercegovačke.
Za gospodina Radončića ja mislim da se Bošnjaci sve masovnije pitaju zašto je on uopšte ovdje sa nama. Što je došao? Šta je cilj? Jer jedno vrijeme je to bilo uništavanje konkurencije. Kad neki lideri, bilo koje vrste, pokušavaju da se podignu, Radončićevi mediji ih satiru, jednog po jednog. To je bila inicijacija kod Bošnjaka, niste priznati da postojite dok vas ne prihvati “Avaz”, Alfa itd. A onda, to se prenijelo i na rahmetli Aliju Izetbegovića, na naš čitav sistem vrijednosti, na temeljne stvari. To više nisu bili pojedinci. Da bi na kraju krajeva, Radončić, bez razloga, ničim izazvan, neupitan, u Prištini na suđenju Keljmendiju optužio Bošnjake za početak rata. Mislim da se naš narod s razlogom pita zašto je on tu, šta je njegov cilj u tome svemu. I mislim da jednostavno neće, nema šanse da to prođe.
U kontekstu ovoga što ste sad rekli o protukandidatima gospodina Džaferovića, ukoliko biste bili u prilici da formirate vlast i birate partnere u vlasti nakon oktobarskih izbora, ko bi oni bili i s kim ne biste išli u koaliciju?
Griješili smo dva puta, i rahmetli Tihić i ja, izazvani, evo, Radončićevim pisanjima, pa smo govorili da nećemo nikada s njim i s njegovima. I onda smo sebi sužavali manevarski prostor. Isto tako, da kažete ko vam je sad najpoželjniji, slična je situacija, sužit ćete prostor, cijenu ćete mu pomoći. Tako da ja, naučen ovim greškama od ranije, takav vam odgovor danas neću dati. Mi želimo iskrene, kompetentne partnere, koji imaju dovoljno snage, dovoljno ruku, koji vole ovu zemlju, i koji su spremni da rade za nju po ova tri elementa koja sam naveo – mir, stabilnost, reforme, masovna izgradnja. Imat ćemo mandat koji je počeo ove 2018. godine, veće stvari. Počeo je nagli uzlet BiH u smislu ekonomije, kakav nismo imali poslije Dejtona. Vidjet ćete šta će se desiti u sljedeće četiri godine.
SDA je prestavila agendu 2026., koja se odnosi na osam godina, odnosno na dva naredna mandata. Zašto baš osam godina i nije li to malo predug period pogotovo za građane koji bolji životni standard i bolji život žele odmah? Šta je to što konkretno građanima nudite?
Zašto osam godina, zašto 2026? Jer smo htjeli da obilježimo jedan markantan cilj, da kažemo, evo poveli smo ovu zemlju u nezavisnost prije 28 godina, prošli smo šta smo prošli. Evo, obećavamo vam da ćemo završiti taj historijski proces, zaokružiti ga, da ćete imati završene reforme, bit ćemo članica EU, članica NATO-a. Izgradit ćemo svu modernu infrastrukturu. Životni standard će vam biti najmanje 50 posto viši nego sad. Skoro da neće biti nezaposlenih. Dakle, markantne stvari da obećamo. I naravno, ne tvrdimo da ćemo iz mjesta skočiti na treći sprat, popet ćemo se stepenicama. Svaki dan, svaki mjesec, bit će neka reforma, neki novi tunel izgrađen, neki novi započet projekat. Dakle, pet posto će u principu da raste sve, akobogda. I to će biti brže nego što rastu evropske privrede. Mi ćemo sustizati. I tako će da raste i plaća, i penzija i broj zaposlenih, pet posto po pet posto u roku od par godina već će se osjećati ogromna razlika. Mislim da ćemo penzije i preko pet posto da povećamo. Evo jednog obećanja.
S tim da će to sve morati da prate i partneri u vlasti.
Pa, pazite, naći ćemo načina. Ne znam ja šta je u njihovim srcima, što kažu – šta sanjaju. Ali imaju potisak od svog naroda da rješavaju ove stvari, da im ne naprave belaj, da ih ponovo ne istjeruju iz ove zemlje. Da im omoguće bolji, ljepši život, da im daju perspektivu. Da prestane, na kraju krajeva, ova vječna tenzija. Imaju očekivanja međunarodne zajednice, koja je itekako još uvijek prisutna u BiH. Ne eksponira se, ali puno toga urade naši političari gledajući u oči strancima. Imaju aranžmane s MMF-om, zaduženi su. Tako da, ima tu raznih pritisaka koji usmjeravaju i neodgovorne političare kud treba.
(Vijesti.ba)
