Dokument Plan reforme u BiH sadržajno podrazumijeva aktivaciju MAP-a, a svi Dodikovi pokušaji da javnosti u RS to opravda na drugačiji način neiskreni su i lažni. On je ovim prevario narod u RS, kaže za Vijesti.ba počasni predsjednik PDP-a i bivši srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić.
Ivanić govori, između ostalog, o političkom zaokretu lidera SNSD-a i karakteristikama njegovog boravka u Sarajevu, (ne)mogućnosti funkcionisanja vlasti, pravu javnosti da ima na uvid dokument koji će biti upućen u sjedište NATO-a, te atmosferi u kojoj se događaju značajni politički procesi i ulozi međunarodne zajednice.
– Nakon što je Predsjedništvo BiH postiglo dogovor o imenovanju Zorana Tegeltije za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, očekujete li da vlast na nivou BiH konačno profunkcioniše u punom kapacitetu?
Nakon imenovanja Tegeltije, vjerovatno će doći do formiranja formalne vlasti na nivou BiH, ali nisam siguran da li će ona i suštinski profunkcionisati. To zavisi od političkog koncepta koji će imati jedni, drugi i treći. Ukoliko ne dođe do promjene, odnosno ako se zadrže na onom što su do sada govorili, ne vjerujem da će to išta ozbiljno donijeti.
Smatram da je sam dogovor naznaka velike promjene koju će Milorad Dodik uraditi u njegovom odnosu prema Rusiji i odnosu na njegov pogled prema zapadnim zemljama.
– Pojasnite na kakvu promjenu mislite.
Bilo je vidljivo da je Dodik do sada igrao jednu vrstu politike u kojoj je tražio oslonac u Rusiji. No, duboko sam uvjeren da Rusija nije zadovoljna ovim dogovorom i da će se to vrlo brzo vidjeti.
Mogla bi to biti i mnogo ozbiljnija naznaka Dodikovog krupnijeg zaokreta i vraćanja u stari zagrljaj, koji ga je svojevremeno i doveo na vlast. Dakle, u puno bliži odnos sa Amerikancima.
– Istovremeno sa odlukom o imenovanju Tegeltije, Predsjedništvo BiH usvojilo i Plan reformi u BiH, koji će biti dostavljen u sjedište NATO-a u Briselu. Sa Vaše tačke gledišta, znači li Plan reformi mogućnost aktivacije MAP-a i da li je aktuelni srpski član Predsjedništva BiH ovim odustao od Rezolucije NSRS o vojnoj neutralnosti?
Važno je primijetiti da se taj dokument šalje u NATO. Da je riječ o dokumentu koji govori o opštim načelima, on bi išao u institucije EU, a ne u sjedište NATO-a. Čim ide u sjedište ovog vojnog saveza, evidentno je da je to aktivacija MAP-a. Dodik od toga ne može pobjeći.
Dakle, Plan reforme sadržajno podrazumijeva aktivaciju MAP-a, a svi Dodikovi pokušaji da javnosti u RS to opravda na drugačiji način neiskreni su i lažni. On je ovim prevario narod u RS.
Čim se dokument šalje u NATO, to znači da se ide u reformu, a šta je MAP ako nije program reformi. Dokument će značiti aktivaciju MAP-a. Time je na neki način pravda ispunjena – Dodik je započeo put ka NATO-u, on će ga i završiti.
Nakon usvajanja Plana reformi i slanja tog dokumenta u NATO, van snage će biti stavljeni zaključci NSRS o vojnoj neutralnosti. To je potpuni preokret.
Dodik je izgubio bitku koju je sam otvorio unazad godinu dana i na koju ga niko nije tjerao. Pokazalo se da su sarajevski političari shvatili i pročitali Dodika do kraja, odnosno da je važno izdržati njegov prvi napad, jer na kraju on uvijek legne, kao što je legao i ovaj put.
Ovo je pobjeda i Željka Komšića i Šefika Džaferovića u unutrašnjim odnosima u Predsjedništvu BiH. Oni su ostvarili svoje ciljeve, a Dodik nije dobio ništa.
– U jednom od ranijih razgovora kazali ste da usvajanje ANP-a za aktivaciju MAP-a predstavlja “ili – ili” situaciju. Je li to slučaj i sa usvojenim Planom reformi u BiH?
Više je nego jasno da je do dogovora u Predsjedništvu BiH došlo nakon sastanka sa pet ambasadora zemalja Kvinte. To su ambasadori zemalja koje su članice NATO-a. Jasno je da su oni postigli dogovor koji znači aktivaciju MAP-a. Vidljivo je to iz stavova Željka Komšića i Šefika Džaferovića (predsjedavajući i član Predsjedništva BiH, op.a), kao i iz činjenice da se usvojeni dokument šalje u sjedište NATO-a.
Objektivno, u svemu tome Dodik je izgubio. Potrošio je godinu dana, a ništa nije dobio. Pokazao je ono što je karakteristika njegovog boravka u Sarajevu – potpunu nemoć, te činjenicu da su ga njegove kolege iz Predsjedništva BiH potpuno pročitale. Mislim da će naredne dvije, tri godine Dodikovog mandata proći u stalnim porazima.
– S druge strane, Dodik je rekao da usvojeni dokument sadrži set reformi i da one ne prejudiciraju članstvo, te da je za svaku vrstu i kretanje prema članstvu u NATO potrebna nova odluka Predsjedništva BiH i Parlamenta BiH i da će se odluke donositi u skladu sa stavovima svih organa vlasti. Ista stvar nuđena mu je i u tzv redukovanom ANP-u, ali Dodik je to odbio. Kakva je sad razlika?
Nema tu nikakve razlike. Američki državni sekretar Majk Pompeo u svom pismu u januaru jasno je rekao da ANP ne znači članstvo u NATO-u, nego aktivaciju MAP-a. Dodik ništa novo nije dobio u odnosu na ono što je bilo u januaru, kada se počelo govoriti o usvajanju ANP-a. To pokazuje da je Dodik u suštini samo potrošio ovu godinu, izgubio i na kraju kleknuo i sageo glavu.
– Činjenica je da javnost nije upoznata sa sadržajem Plana reformi. Predsjedništvo BiH najavilo je da će taj dokument u Brisel poslati Stalna misija BiH pri NATO-u, iako je donedavno bilo riječi da bi to mogao da uradi kolektivni šef države, Savjet ministara BiH ili ministar odbrane BiH.
Proceduralno, dokument se može poslati na dva načina. Može da direktno poslati Predsjedništvo BiH, što mislim da bi bilo fer i korektno, tim prije što je sadašnji saziv Savjeta ministara odbio da raspravlja o ANP-u ili bilo kakvom dokumentu devet puta. Pokušaj uvlačenja sadašnjeg Savjeta ministara u slanje tog dokumenta zapravo je Dodikov pokušaj da podjeli političku odgovornost sa PDP-om i SDS-om. Ne vidim drugi razlog zbog čega Predsjedništvo BiH samo ne bi poslalo taj dokument, osim te Dodikove želje. Vidjećemo kako će na to reagovati SDS i PDP.
Smatram da je jedini fer i korektan stav da dokument u NATO savez pošalju oni koji su ga i usvojili. Takav oblik komunikacije sa međunarodnim institucijama postoji i ne bi bio prvi put. Podsjećam da sam, kao član Predsjedništva BiH, nakon negativnog iskustva sa ambasadom u Hagu, direktno poslao svoj pismo Međunarodnom sudu pravde.
Takođe, mišljenja sam da je obaveza Predsjedništva BiH da usvojeni dokument prije slanja u NATO predstavi javnosti, jer ona ima pravo da zna šta u njemu piše.
– Generalno, stičete li utisak da su se pregovori i dogovori o formiranju vlasti mahom odvijali pod velom tajne? Usvojeni Plan reforme različito se tumači, a zvanične informacije se, uslovno rečeno, daju na kapaljku. Slično je bilo i kada su lideri SNSD-a, SDA i HDZ-a BiH potpisali avgustovski sporazum. Kako ocjenjujete takvu političku atmosferu?
Mišljenja sam da prvenstveno da pomenute tri partije međusobno glume velike sukobe, a u suštini vrlo dobro sarađuju. Njihov unutrašnji odnos bio je mnogo bolji, nego što je to bilo predstavljanje prema javnosti. Vrlo lako su se dogovorili oko međusobne podrške, četvrtog SNSD-ovog delegata u Domu naroda BiH, izbora Denisa Zvizdića u Kolegijum Predstavničkog doma BiH… Njihovo međusobno razumijevanje daleko je veće nego što se to u javnosti pokazivalo.
Bilo je potrebno da se da malo tajnovitosti zbog zadržavanja određene vrste mistifikacije na unutrašnjem planu, te da jedni mogu nastaviti da glume velike Srbe, drugi velike Bošnjake, treći velike Hrvate, a da vrlo brzo i lako su se dogovorili o suštinskim stvarima. Ključ je bio aktivacija MAP-a, a nakon što je Dodik popustio i izgubio tu bitku, sve ostalo će ići jednostavno.
– Kako vidite ulogu međunarodne zajednice u pregovorima o formiranju vlasti? Pomenuli ste da je dogovor u Predsjedništvu postignut nakon sastanka sa ambasadorima zemalja Kvinte. Takođe, SNSD, SDA i HDZ BiH su sporazum 5. avgusta potpisali uz asistenciju tadašnjeg šefa Delegacije EU Lars Gunar Vigemarka.
Predstavnici međunarodne zajednice vrlo lako završe ono što njih interesuje, prije ili kasnije. No, ostaje suštinski problem temeljnih vrijednosti na kojima je bazirana BiH. Dakle, veliki igrači vrlo brzo su završili formiranje vlasti i aktivaciju MAP-a, jer je to bio interes njihovih zemalja.
S druge strane, ništa ili vrlo malo uradili su na principijelnim vrijednostima kao što su demokratičnost izbornog procesa i sprječavanje zloupotrebe javnih medija. Na to žmire, a angažuju se u onome što je njihov interes i na kraju ostvare rezultate.
To treba razumjeti i ja to ne osuđujem. Ono što je njihov interes, to će i biti završeno. Ono što nije u njihovom interesu, spremni su da o tome ne govore, poput zloupotreba u izbornoj kampanji. Smatram da su za BiH daleko važnije ove stvari, nego ostvarivanje interesa velikih zemalja.
– Da li su aktivnosti PDP-a i SDS-a, poput inicijative za deblokadu Parlamenta BiH, doprinijele Dodikovoj saglasnosti za formiranje vlasti i usvajanje Plana reformi?
Možda je to jednim dijelom bio slučaj, ali ne bih rekao da je to bilo presudno. Bilo je više nego jasno da SDA nije htjela da se napravi bilo kakva druga većina. Moram reći ni da ja nisam bio za to da se sa SDA formira nova većina, jer je ova stranka pokazala da je njen izbor Dodik. Od samog starta govorili su da hoće samo sa njim.
Mislim da realne mogućnosti za formiranjem drugačije većine nije ni bilo. S tog stanovišta, ne smatram da su aktivnosti SDS-a i PDP-a bile presudne. Možda su jednim dijelom unijele nervozu u dio ljudi iz SNSD-a koji su zainteresovani za pozicije na nivou BiH, ali ne mislim da je to presudilo Dodikovu odluku.
To je, prema mom uvjerenju, ozbiljniji i dugoročniji politički zaokret koji će Dodik imati. Biće mi vrlo zanimljivo vidjeti kakva će biti reakcija Rusije nakon svega ovoga, jer ako je ko pomagao Dodiku, pa i u izborima, onda je to bila Rusija. Ne vjerujem da je ova odluka u interesu trenutne ruske politike.
– U kontekstu teme razgovora, moramo se osvrnuti i na najavljene izmjene Krivičnog zakona RS. Dodik je najavio da će biti predviđena krivična odgovornost za nepoštivanje zvaničnih stavova NSRS. S druge strane imamo Plan reformi i aktivaciju MAP-a, čime se nipodaštava Rezolucija parlamenta RS o vojnoj neutralnosti. Kako izaći iz ovoga? Hoće li nakon jučerašnjih odluka Predsjedništva BiH doći do izmjena krivičnog zakonodavstva u RS?
Pokušaj da se izmjenama Krivičnog zakona disciplinuje opozicija potpuno je antidemokratski i anticivilizacijski. Kada na izborima dobijete legitimitet naroda, niko drugi vam ne može ograničiti pravo da govorite, razmišljate, imate vlastite stavove. Zato se, u krajnjoj liniji, poslanici biraju. Upravo zbog toga što imaju svoje stavove, a ne zato što moraju slušati jednog šefa, jednog “bossa”, jednog lidera.
Biće zanimljivo vidjeti da li će vladajuća garnitura u RS ostati pri tome, jer prvi koji bi u tom slučaju morao odgovarati upravo je Milorad Dodik. On je taj koji je prvi srušio sve te zaključke i prvi koji je uradio suprotno zaključcima NSRS.
(vijesti.ba)
