Nakon niza najava, prijedloga i procjena u kojim su akteri iz političke i medijske sfere baratali predvidljivim imenima potencijalnih kandidata na izborima za ključne pojedinačne funkcije u RS i BiH 2018. godine, nedavno je objavljena veoma interesantna analiza sa neočekivanim zaključcima.
Naime, Dragan Močević, direktor agencije „Prime Communications“ iz Banjaluke – između ostalog, zapažene i po respektabilnim istraživanjima javnog mnjenja – na svom blogu detaljno se osvrnuo na pripreme ovdašnje opozicije i vlasti za naredno odmjeravanje snaga, uključujući i nadmetanje za mjesto koje će ostati upražnjeno nakon isteka mandata Milorada Dodika, koji po Ustavu RS nema pravo na treću kandidaturu.
Razmatrajući šanse čitavog spektra političara, Močević je iznio stav da bi nauvjerljivije personalno rješenje Saveza za promjene u trci za poziciju predsjednika Srpske bio Milomir Savčić, general u penziji i aktuelni prvi čovjek Boračke organizacije RS. Takođe, Močević smatra da bi vladajući blok najoptimalnije postupio kada bi za tu funkciju kandidovao Sinišu Karana, za širu populaciju prepoznatljivog, prije svega, po činjenici da je bio na čelu Republičke komisije za provođenje referenduma o Danu RS u septembru 2016.
Iz Močevićevih opširnijih obrazloženja mogu se izdvojiti dvije zajedničke osobine ratnog komandanta 65. motorizovanog puka VRS i sadašnjeg generalnog sekretara u kabinetu predsjednika Republike Milorada Dodika. S jedne strane, obojica su pristojni i odmjereni ljudi, neskloni zapaljivoj retorici, a uz to u njihovim biografijama nema nikakvih kompromitujućih detalja.
Portal srpskainfo.com provjerio je puls političkih stranaka u RS kada je riječ o ovim ličnostima i zabilježio širok raspon reakcija – od zatečenosti i uzdržanosti, preko afirmativnih, ali i negativnih ocjena o tim ljudima, do skepse prema njihovim šansama da se pojave na glasačkim listićima.
Tihomir Gligorić, član Glavnog odbora PDP-a, kaže da se mogućnost kandidature Siniše Karana u ime bloka SNSD – DNS – SP podudara i s njegovim saznanjima.
„Prema informacijama kojim raspolažem, Dodik ozbiljno razmatra ideju da predloži Karana kao kandidata za predsjednika RS. Još ne istupa javno s tim, prije svega zbog unutarstranačkih problema koje ima sa strujom Nebojše Radmanovića, ali uopšte ne isključujem varijantu da je Karan njegov tajni adut i faktor iznenađenja“, kaže Gligorić za srpskainfo.com.
Dodajući da bi Karan bio nezgodan konkurent opoziciji, jer ga ne prate afere, Gligorić ističe da ne bi podržao inicijativu da predsjednik BORS-a bude kandidat saveza SDS – PDP – NDP za predsjednika Srpske.
„Savčić apsolutno ništa nije uradio za boračku populaciju. Dok je njegov prethodnik Pantelija Ćurguz bar pokušavao da stvori privid brige, on nije učinio čak ni toliko. Ne bi me začudilo da je Savčić u dosluhu sa režimom i da ima benefite zbog takvog držanja“, smatra Gligorić, za kojeg je, kada je riječ o ličnim favoritima,“Mladen Ivanić nezaobilazan prilikom izbora kandidata opozicije za dvije glavne pojedinačne funkcije u RS i BiH“.
Sanja Vulić, članica Predsjedništva SNSD-a, smatra da ne treba licitirati sa imenima za te funkcije i ukazuje na stav organa njene stranke da je preuranjeno da se govori o tome.
„U ovom momentu, takve rasprave predstavljaju trošenje tih ljudi. Kada je u pitanju osoba koju navodite kao mogućeg predstavnika opozicije, više je riječ o željama pojedinih medija, nego o stvarnoj spremnosti opozicionih stranaka na takav prijedlog. U svakom slučaju, kandidat SNSD-a i vladajuće koalicije biće poznat na vrijeme, a ko god bude – pobijediće“, kaže Sanja Vulić, te dodaje da joj teza o duelu Savčić – Karan liči na „naručenu priču, iza koje stoje stranci i opozicionari“.
Međutim, i u ovoj partiji ima nijansi u ocjenama. Dok je Vulićeva potpuno distancirana od mogućnosti da Savčić i Karan budu kandidati, Drago Kalabić, poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS, kaže da mu takva kombinacija „zvuči interesantno“. Ipak, Kalabić nije uvjeren u njenu realizaciju.
„Obje ličnosti su zanimljive. Međutim, teško će postati kandidati, jer nisu stranački ljudi. Prilikom izbora imena za takve funkcije, partijski vrhovi su skloniji da to budu osobe iz njihovih struktura. Dakle, provjereni kadrovi, što ne znači obavezno da su i dobri“, kaže Kalabić za srpskainfo.com.
Kao još jednu prepreku za Karanovu i Savčićevu kandidaturu, Kalabić navodi činjenicu da oni nisu konfiktni.
„To im inače ne bi trebao biti hendikep, ali jeste, s obzirom na to da u stranačkim rukovodstvima ima dosta onih koji su duboko u političkim tučama. Znači, ne odgovaraju im kandidati koji bi smanjili te tuče“, objašnjava Kalabić.
Za njega je, kako kaže, važnije kakvu će politiku voditi dva bloka, nego ko će im biti kandidati.
„Bitnije je da znamo da li će politička scena RS izaći iz rovova i da li ćemo ugledati svjetlo na kraju tunela. A to, između ostalog, podrazumijeva i da dobijemo odgovore na pitanja – zašto SNSD odustaje od referenduma i zašto opozicija likuje zbog tog odustajanja“, zaključuje Kalabić.
Dragan Ćuzulan, potpredsjednik SDS-a, kao teško premostivu okolnost, u slučaju predsjednika BORS-a, navodi činjenicu da on nije član Srpske demokratske stranke ili neke druge partije unutar Saveza za promjene.
„Zbog toga, blago rečeno, imam rezervu prema takvoj zamisli. S druge strane, bilo bi teško spojivo i da se nalazi na čelu BORS-a, a da je stranački opredijeljen. Sve u svemu, ne smatram tu opciju realnom, iako generala Savčića cijenim kao čestitog čovjeka i lično ne bih imao ništa protiv njegove kandidature“, kaže Ćuzulan.
Podsjećamo, u političkoj hronologiji RS postojao je jedan slučaj kandidature, pa čak i pobjede nestranačke ličnosti na izborima za predsjednika Srpske. U decembru 2007. godine, nakon smrti Milana Jelića, Rajko Kuzmanović je došao na tu funkciju, a konkurenti su mu bili Ognjen Tadić i Mladen Ivanić. Naravno, mišljenja o političkoj nezavisnosti predsjednika Akademije nauka i umjetnosti RS su podijeljena, ali, formalno je ispunjavao taj kriterijum.
Baš kao što Siniša Karan i Milomir Savčić danas posjeduju predispozicije da izbornu trku za predsjednika RS, ako ništa drugo, učine potpuno neizvjesnom.
S. Bižić
