Postupak Slobodana Praljka u sudnici Haškog tribunala bio je očigledno unaprijed smišljen i proračunat cilj, piše zagrebački portal Indeks.hr u svojoj analizi, ukazujući da je on odlučio da ne može da preuzme odgovornost za svoje zločine i presudu koja je iz njih proizašla.
Kako navodi hrvatski portal, Praljak je izabrao slobodnu smrt kako bi u svom plemenu ostao zapamćen kao mučenik za “našu stvar”.
“Ali zašto Praljku oduzeti slobodnu volju? Kao što je odlučio da počini ratne zločine za koje je osuđen, tako se odlučio i na dramatično i javno okončanje vlastitog života. Odlučio je i da ne može da preuzme odgovornost za svoje zločine i presudu koja je iz njih proizašla. To je bilo njegovo pravo”, piše Index.hr.
“Isprva nije bilo jasno što se dogodilo, iako je svakome ko je gledao prijenos iz sudnice uživo bilo jasno kako se dogodilo nešto neuobičajeno. Sudija je pozvao sljedećeg optuženog Milivoja Petkovića da ustane i sasluša svoju presudu, koji je to učinio, a onda se u offu moglo čuti kako Praljak govori da je popio otrov i tada je nastala pomutnja. Praljak je svoje samobistvo zapravo pretvorio u rijaliti šou, u kojemu je skrivena bočica otrova figurirala kao standardni scenski rekvizit kojim se kod nesofisticirane publike navikle na poetiku Tompsonovih budnica i dramatične preokrete iz sapunica – a to je bila Praljkova ciljna skupina – može lako izazvati šok i probuditi emocije. Ukratko, Praljak je pomno i uspješno izrežirao svoju javnu smrt, kako bi u drugi plan ili, još bolje potpuni zaborav, gurnuo svoj život. Jer nakon što je osuđeni ratni zločinac popio otrov, odjednom su mnogi odmah zaboravili da je on – osuđeni ratni zločinac”, piše zagrebački portal.
S obzirom na to koliko je već proveo u pritvoru, Praljak bi i s potvrđenom kaznom bio na slobodi za dve-tri godine.
“Izabrao je da pokuša da postane simbol ili kuriozitetna fusnota kako ne bi morao da živi kao čojvek osuđen za ratne zločine. Prilično je jeftina manipulacija, u kakvu se upustio i premijer Andrej Plenkovic, Praljkov potez proglašavati moralnim činom, jer to je suštinski bio jedan kukavički čin.
Praljkove žrtve nisu imale taj luksuz da slobodno biraju hoće li živeti ili oduzeti sebi život, to su za njih učinile vojne snage pod Praljkovim zapovjedništom”, piše zagrebački portal.
Naročito perfidno u tom planu je, kako se dodaje, što se time hipoteka Praljkovih brojnih ratnih zločina prenosi na leđa svih onih koji će ga ubuduće slaviti.
Njegovu individualnu krivicu ispijanje otrova trebalo je da pretvori u kolektivnu krivicu svih Hrvata.
Baš to je direktan rezultat ako se kao nova neupitna istina uzme predzadnja Praljkova rečenica (“Slobodan Praljak nije ratni zločinac!”), ako se pristane na implicitnu emocionalnu ucenu.
“Njegovi ratni zločini i beskrupuloznost treba da postanu naši. Na to ne da ne treba pristati, nego se treba odlučno suprotstaviti takvom narativu i uzdizanju Praljaka u status nacionalnog heroja i mučenika”, zaključuje Index.hr.
(Agencije)
