Selo Prkosi, u opštini Bosanski Petrovac, čiji žitelji već više od dvije decenije od povratka na svoja spaljena ognjišta nemaju struju, nikad nisu bili bliži banderama i strujnim kablovima, ali ih još uvijek samo mogu gledati i nadati se da će konačno živjeti u uslovima dostojnim čovjeka.
Naime, Vlada Švajcarske je najavila da će finansirati dovođenje električne energije do migrantskog kampa “Lipa”, koji se nalazi na granici opština Bosanski Petrovac i Bihać, odnosno tek nekoliko kilometara vazdušne linije od Prkosa, u kojima srpski povratnici više od dvije decenije žive uz svijeću.
Prema raspoloživim informacijama, u Lipi se radi na postavljanju dalekovoda do migrantskog kampa Lipa čime će za migrante biti obezbijeđeno stabilno snabdijevanje električnom energijom iz gradske mreže.
“Vlada Švajcarske obezbijedila je novac da se taj postupak sprovede bez primjene odredaba zakona BiH”, rekao je Selmo Cikotić, minister bezbjednosti BiH i dodao da će ovaj posao biti završen za nekoliko dana.
Upravo ova izjava izaziva veliko ogorčenje srpskih povratnika u Bosanski Petrovac, jer je očigledno da su strani državljani, migranti afroazijskog porijekla, koji neleglno i bez bilo kakvih dokumenata borave u BiH, mogu dobiti struju za nekliko dana uz angažman institucija, dok Srbi na to čekaju više od 20 godina, bez naznake da će je ikada dobiti u svojim obnovljenim kućama. Ovo je, kako kažu mještani Prkosa, velika sramota i za opštinu Bosanski Petrovac, i za Unsko sanski kanton i Federaciju BiH i cijelu BiH, jer ljudi žive u nehumanim uslovima, koji nisu dostojni čovjeka 21. vijeka.
„Sada migranti iz Iraka, Sirije, Avganistana, Pakistana i afričkih zemalja imaju struju, a mi srpski povratnici u samo par kilometar udaljenije selo Prkosi nemamo struju, iako su tu starosjedioci, imamo svoja imanja, rođeni smo tu, živimo u svojim kućama i imali smo struju do završetka ratnih sukoba. Ovo je velika nepravda prema nama, jer smo jedini na teritoriji opštine Petrovac koji nemamo struju. U nekim selima po cijelu noć svijetli čak i ulična rasvjeta, a mi živimo u mraku. Nas ne interesuje to što pričaju da je dovođenje struje u Prkose skupa investicija, mi smo tu struju imali do završetka ratnih sukoba kao i u svim drugim selima, i imamo pravo da nam je dovedu. Ne zanima nas kako“, poručuju u glas malobrojni mještani Prkosa.
„Poklonićemo migrantima kuću u selu, pa možda dobijemo struju“:
Zaista, zvuči nevjerovatno da su nekome od vlastitog naroda važniji migranti i da oni imaju proritet.
„Nama ne preostaje ništa drugo nego da predložimo ideju da mi srpski povratnici u selo Prkose, od svojih sredstava, izgradimo jednu kuću u koju bi uselili migrantsku porodicu, kojoj bi kuću prepisali u trajno vlasništvo, pa možda tako i mi dobijemo struju, ako imamo migranta za prvog komšiju, jer očigledno on imaju bolji status od nas starosjedilaca, srpskih povratnika u FBiH“, rekao je Branko Obradović, u narodu poznatiji ko Mane, ugledni privrednik koji živi na relaciji Banjaluka – Novi Sad, ali svaku priliku kad ugrabi slobodnog vremena iskoristi da ode u Prkose, obiđe rodnu kuću, svoje rođake i komšije.
Na stranu to što mještanima Prkosa niko ne želi da im naspe ili uredi put do sela i kroz selo, kao ni da im čisti put u vrijeme snježnih padavina, na stranu to što niko od tih ljudi nije zaposlen, niti dobija bilo kakvu pomoć opštine, kantona i Federacije, struja je ključni problem svega. Istina, imaju oni nekoliko solarnih panela, koje su dobili prije par godina uz posredovanje opštine, ali je riječ o maloj količini energije koja se brzo potroši pa sijalica radi kratko, a o zagrijavanju bojlera ili uključivanju zamrzivača, frižidera ili neke električne mašine da i ne govorimo.
Srbi nemaju uslova za život:
Nijedan od sadašnjih sedam stanovnika u Prkosima bez prave struje ne može da pokrene bilo kakav posao, da krene u bilo kakvu proizvodnju, jer svu hranu koju proizvedu nemaju gdje čuvati, dok električne alate ne mogu koristiti. Međutim, država u kojoj žive, kojoj privređuju je ipak odlučila da oni ne zaslužuju struju iako su je imali od polovine 60-ih godina prošlog vijeka. Država je odlučila da struju treba dati migrantima.
Pored toga, mještani Prkosa do svojih kuća sa magistralnog puta Bihać-Petrovac dolaze prašnjavim putem punim dubokih rupa koji niko ne održava, dok o vodi za piće iz vodovoda mogu samo da sanjaju. Zato se s razlogom postavlja pitanje, da li neko namjerno želi da ugasi ovo, jedno od najzapadnijih srpskih sela u BiH, i da otjera i to preostalih Srba, jer šta drugo želiš nekome ako mu ne daješ posao, struju, vodu, put, niti bilo kakvu drugu pomoć.
Inače, selo Prkosi se nalazi na području opštine Bosanski Petrovac, blizu granice sa bihaćkom teritorijom, smješteno u krajiškoj pitomini, prostranog polja okruženog šumom, tamo ispod planina Čave i Luipine koje poput bedema okružuju ovo prkosno selo.
Nekad je to bilo selo dvjestotinjak mještana, vrijednih zemljoradnika, Srba, koji su obrađivali svoju zemlju, gradili svoje selo, održavali svoje puteve, bili pravi domaćini, a iz kojeg izrastao niz dobrih, poštenih i školovanih ljudi. Međutim, danas u ovoj krajiškoj pitomini živi svega šest domaćina, koji su se vratili na svoja ognjišta koja su spaljena 1995. godine, u toku ratnih sukoba na toj teritoriji. Uz njih šest, tu je i Crkva koja prkosno čuva svoje Prkose i preostale Prkoščane, ali i one koji žive vani, ali ipak dođu da obiđu svoja ognjišta. Tu je i niz zaraslih imanja, ruševina, ali i nekoliko zaključanih kuća u koje nekadašnji mještani dođu prije svega ljeti, za vrijeme godišnjih odmora, da obiđu zavičaj, grobove svojih predaka i posjete svoje rođake i komšije koji i danas žive u Prkosima i prkosno čuvaju ovo selo od zamiranja.
„Selo herojske borbe“:
Kroz istoriju, ovo selo poznato je po nekoliko događaja ili obilježja. Naime, u ovom selu poginula je partizanka Marija Bursać, prva žena narodni heroj Jugoslavije, u ovom selu i dan danas postoje ostaci turske kule koju je sagradio poznati Kulin-kapetan, kapetan Stare Ostrovice, a Prkosi su poznati i po mnoštvu izvora, dok je u ovom selu rođen i Narodni heroj Nikola Karanović, komandant 3. krajiške proleterske brigade.
Ipak, na stranu sve to, Prkosi su danas nažalost najpoznatiji po tome što su jedno od rijetkih naseljenh mjesta u BiH koje ni dan danas, skoro punih 26 godina od završetka rata i u trećoj deceniji 21. vijeka, nema struju. Ti ljudi u Prkosima više od četvrt vijeka žive uz svijeću ili škilje uz sijalicu za koju energija dolazi iz solarnih panela koje su im prije sedam godina postavili pored kuća, kako bi ih samo skinuli sa spiska onih koji nemaju struju, dok su njihovi problemi zbog nedostatka prave struje ostali i dalje da žive. Zbog toga, ljudi u Prkosima ne gledaju televizor, nemaju bojler, nemaju frižider, nemaju mašinu za veš, nemaju osnovne uslove za život koje bi morao da ima svaki čovjek. Istini za volju, nešto od toga imaju, ali samo ako je vrijeme vedro i sunčano, a kada se navuku oblaci, svijeća je opet njihova sijalica.
„Ovo je jedno od malobrojnih sela u Evropi koje ni dan danas, 21. godine 21. vijeka nema struju kao sav normalan svijet. Neka to služi na čast nadležnim institucijama koje očigledno ovim žele da otjeraju i ovo malo ljudi koji su se vratili na svoja zgarišta i obnovili ih i i dalje prkose tim lošim uslovima života i opštoj nemaštini. Da li je za bilo koga normalno da mi iz Prkosa bukvalno na nekoliko kilometara dalje u Lipi gledamo bandere i kablove, ali ne zaslužujemo da se struja dovede i nama“, rekao je Obradović i dodao da su ljudi iz Prkosa veoma prkosni, da će oni izdržati i ove današnje nedaće i vladare kao što su izdržali i brojne prethodne. Prema njegovim riječima, poražavajuće je da ovu državu BiH ne interesuje običan čovjek, njen državljanin, kojeg je pustila da živi kao u srednjem vijeku, bez struje, vode i bilo kakve komunikacije.
N.Sp.
