Peter Handke, ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost, u razgovoru s novinarom Süddeutsche zeitunga objavljenom prije skoro deset godina, otkrio je detalje svog prvog susreta s bivšim liderom SDS-a i predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem, pojasnivši da je sastanak na Palama organizovan preko Valentina Inzka, tadašnjeg ambasadora Austrije u Bosni i Hercegovini. Prisjetio se i tadašnjeg susreta s Jovanom Divjakom, generalom Armije Republike BiH.
Kako piše ugledni njemački list, do susreta sa Karadžićem je došlo koncem 1996. godine.
Do sastanka je došlo na Palama, kako je navedeno – između raspadajućih objekata od Olimpijskih igara 1984 godine i nakriljvenoj baraci, pod srpskim orlom.
“On je bio siva eminencija bosanskih Srba, ali je već postojao nalog za njegovo hapšenje pred međunardnim sudom”, rekao je tada Handke.
“Upoznao sam ga preko Valentina Inzka koji je bio ambasador Austrije u Sarajevu, a sada je specijalni predstavnik Evropske unije za Bosnu. Kod njega sam tih dana i živio, pomogao mi je sa propusnicama. I nisam se samo sastao sa Karadžićem, nego i sa srpskim generalom Jovanom Divjakom, koji se borio na strani muslimana Bosne i Hercegovine. Kada je čuo da sam prije toga bio na Palama, on mi je ljutito stavio šaku pred nos”, prisjetio se Handke u intervjuu iz 2010. godine.
Dodjela nagrade izazvala je veliki broj reakcija u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta.
Divjak: Tačno je, a sad, da li je bila šaka ili nešto drugo, nije bitno
Penzionisani general Armije RBiH Jovan Divjak, rekao je za N1 da se 1996. godine susreo sa austrijskim piscem Peterom Handkeom, potvrđujući navode iz Handkeovog intervjua iz 2010. godine kako je Divjak ljutito reagirao da činjenicu da je pisac prije toga boravio na Palama.
“Da li je bila šaka ili nešto drugo, nije bitno. Ali je činjenca da mi se pružila prilika da kažem da su i njegove knjige gorjele u zapaljenoj Vijećnici 27.8.1992. godine. Nije on posebno reagovao. Govorio sam mu o tri ona velika masakra 27.5.1992, 5.2.1994, 28.8.1995, stradala su djeca najviše. On je slušao, da li je u svojoj glavi o nečemu razmišljao, to ne znam. Znam da njegovo lice, njegov pogled i njegovo razmišljanje nije pokazivalo da je on upšte prihvatio tu moju priču”, kazao je Divjak u izjavi za N1.
(N1)
