Jednom davno, dok je još jugoslovenska Bosna i Hercegovina “brojala sitno”, dešavao se popis stanovnistva. Upitah drugara kako se izjasnio. “Srbin”, kaže on. “Pa, kako Srbin, zar nisi Jugosloven”, upitah ja. “Naravno da sam Jugosloven, ali prvo sam Srbin, pa tek onda Jugosloven”. Tad nastade tišina.
Ja sam ga gledao i mislio – kako je moguće da neko može misliti da je drugo – prvo, a njemu nije bilo jasno kako neko može drugo stavljati na prvo mjesto. Kada su objavljeni rezultati popisa, ja kao Jugosloven ne samo da sam bio manjina u BiH, nego i u Jugoslaviji. Nije prošla ni koja godina, možda čak ni nekoliko mjeseci, a ono što je meni bilo prvo ne samo da je ispalo iz takmičenja, nego prestade da bude i kategorija.
Ali, sve što je bilo popularno, pa nestane, bude zamjenjeno nečim drugim. Promjene mogu biti uspješne, događa se i to, ali negdje drugdje. Tako su stanovnici jugoslovenske Bosne i Hercegovine službeno postali stanovnicima Alijine države u pokušaju koja, iako se još uvijek nije uspjela da se oformi, već “broji sitno”. Ima ona svojih fanova, nije da nema, ali nisu raznoliki.
Nije lako igrati fudbal sa probušenom loptom. Treba se pumpati svakih pet minuta. Alijinoj državi u pokušaju, koja ispušta vazduh na mnogo mjesta, nikada nije nedostajalo “pumpača”. Neki od njih su se ponadali da mogu zakrpiti rupe uvođenjem nove, građanske kategorije. Za pretpostaviti je da je cilj uvođenja nove kategorije mogućnost stanovnika da se izjašnjavaju kao “građani”.
Ti građani u Alijinoj državi u pokušaju bili bi neka verzija Jugoslovena iz Jugoslavije. Naravno, s tom razlikom što su Jugosloveni bili ozbiljni stanovnici ozbiljne države, dok bi novonastali građani dobili ulogu da državu u pokušaju naprave taman prema viziji stvaraoca njenog posljednjeg izdanja.
Ponekad pomislim na drugara sa početka teksta i upitam se da li je on stvarno bio pametan, a ja naivan ili smo samo stvari gledali iz različitih uglova. Ako je to slučaj, onda je njegov ugao bio mnogo realniji.
Bilo bi ga interesantno sresti poslije nekog budućeg, “građanskog” popisa. Već vidim kako bi na moje pitanje o izjašnjavanju odgovorio: “Srbin”. Na moje pitanje – kako to da nije “građanin”, on bi sigurno odgovorio: “Naravno da sam građanin, ali prvo sam Srbin, pa tek onda građanin – Republike Srpske i Evrope”.
Da sam kojim slučajem zaposlenik neke nevladine organizacije, negodovao bih i pitao – gdje je u svemu tome Bosna i Hercegovina? “Pa, tu su i Bosna i Hercegovina, graničimo s njima”, bio bi najvjerovatniji odgovor. I najrealniji.
(Kostja Sukara/opcija.net)
